Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-275/2026-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Davora Mitrovića, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Mladena Radičevića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. OT, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženice podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K- 356/2026-8 od 30. ožujka 2026., na javnoj sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. OT kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, poslovni broj K-356/2026-8 od 30. ožujka 2026., opt. OT proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, opisano u čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11 te je na temelju čl. 139. st. 3. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju devet mjeseci, a potom joj je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženica u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 54. KZ/11, u slučaju opoziva uvjetne osude opt. OT će se u kaznu zatvora uračunati vrijeme uhićenja od 20. veljače 2025. do 21. veljače 2025.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. ZKP/08 opt. OT oslobođena je dužnosti podmirenja troškova postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, dok je dužna platiti nagradu i nužne izdatke punomoćnice oštećenice.

2. Protiv pobijane presude žalbu je podnijela opt. OT putem branitelja Nevena Gotala, odvjetnika iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (čl. 468 st. 1. toč. 11. ZKP-a), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470 ZKP-a) i zbog odluke o kazni (čl. 471. ZKP-a), s prijedlogom da drugostupanjski sud na temelju čl. 484a ZKP-a provede glavnu raspravu te oslobodi opt. OT optužbe, a podredno da joj izrekne uvjetnu kaznu u kraćem trajanju i s kraćim rokom provjere. Također, zahtjeva da ga se izvijesti o sjednici radi prisustvovanja.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu ZKP), spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 9. srpanj 2026. zakazana je sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetnika, opt. OT i branitelj optuženice Neven Gotal, odvjetnik iz [adresa]. Na sjednicu vijeća nisu pristupili zamjenik ŽDO u Osijeku, opt. OT i branitelj optuženice Neven Gotal, koji su o sjednici vijeća uredno obaviješteni pa je javna sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 475. st. 3. ZKP-a.

5.1. Sjednica vijeća je započela izlaganjem žalbe opt. OT od 11. svibnja 2026. koju je podnijela putem branitelja Nevena Gotala, odvjetnika iz Zagreba, a koju žalbu i žalbeni prijedlog je izložio sudac izvjestitelj.

6. Žalba opt. OT nije osnovana.

7. Žalbom zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a optuženica upire da je prvostupanjski sud pri razmatranju njene kaznene odgovornosti izostavio ostale dijelove njenog pisma, a koji potvrđuje navode njene obrane da se u konkretnom slučaju ne radi o prijetnji nego o dobronamjernom i prijateljskom upozorenju uzrokovanom njenom zabrinutošću da bi bezobrazno ponašanje oštećenice prema pacijentima moglo dovesti do nasilne reakcije pojedinih pacijenata i članova njihovih obitelji. Međutim, takvim žalbenim navodima optuženica osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja sugerirajući drugačiju ocjenu izvedenih dokaza pa su takvi njeni žalbeni navodi usmjereni na osporavanje pravilnosti činjeničnog stanja koje je utvrdio prvostupanjski sud.

7.1. Ovaj drugostupanjski sud je i po službenoj dužnosti ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi čl. 476. st. 1. ZKP-a, pri čemu nije utvrdio da je prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti da je na štetu optuženice povrijedio kazneni zakon.

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žaliteljica ustraje u tome da sud prvog stupnja nije u cjelokupnom kontekstu pisma sagledao sporne navode, pri čemu nije sporno da su ošt. OTO i njen otac CT imali prethodno verbalni sukob koji je rezultirao prekršajnim postupkom i osudom njenog oca, da nije osporavala autorstvo pisma no da je negirala namjeru da njime ustraši oštećenicu. Ukazuje da je ona hipersenzibilna osoba koju nadprosječno pogađaju problemi osoba koje makar i površno poznaje, da sudjeluje i inicira humanitarne akcije preko župne crkve te da nije sklona prijetnjama. Povrh toga, da su sporni navodi napisani hipotetski ("netko bi mogao") što prijetnju samu po sebi čini apstraktnom te da njena namjera pismom koje je uputila oštećenici bila da je upozori na opasnost da bi oštećenica svojim ponašanjem u budućnosti nekog mogla isprovocirati na nasilnu reakciju, zbog čega joj u pismu dobronamjerno i piše da "U miru razgovara sa svojom obitelji, da ide u prijevremenu mirovinu, da to nije nikakva tragedija jer već ima 35 ili 40 godina radnog staža te da joj je vjerojatno dosta i rada i pacijenata". Na kraju smatra da je prvostupanjski sud trebao provesti njeno psihološko vještačenje upravo na okolnost njene velike empatije i senzibilnosti za probleme drugih osoba i opasnosti koje im mogu prijetiti.

8.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski je sud nakon što je izreproducirao izvedene dokaze, iznio sporne i nesporne okolnosti, dao ocjenu izvedenih dokaza, tj. iskaza optuženice i iskaza ošt. CTO, svjedoka CT, dajući istovremeno ocjenu njihovih proturječnih dokaza, a cijeneći i sadržaj materijalne dokumentacije u spisu u vidu prijave CT protiv Oftalmološke ordinacije Dr. Brkić i medicinske sestre CTO u Domu zdravlja u Vrapču te pisma koje je OT uputila oštećenici, pravilno utvrdio da je opt. OT na način opisan u izreci pobijane presude medicinskoj sestri ošt. CTO u pismu koje je zaprimila 18. veljače 2025. uputila inkriminirane riječi prijetnje. Pri tome je nakon pozorne ocjene sadržaja obrane optuženice istu s pravom ocijenio nevjerodostojnom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti, dok je utemeljeno prihvatio iskaz oštećenice koji je potvrđen i sadržajem preslike pisma koje joj je optuženica poslala putem pošte. Pri tome, to što prvostupanjski sud nije cijenio cjelokupan sadržaj pisma nije od utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu. Naime, pismo je koncipirano tako da prvo opisuje nezadovoljstvo optuženice odnosom oštećenice prema njenom ocu kao starijem čovjeku u mirovini te snishodljivim obraćanjem oštećenici s pozicije "iskrenog prijatelja" navodeći da bi oštećenica (valjda da nisu oni u pitanju) bila u "jako velikoj opasnosti, da može stradati s takvim ponašanjem i jadna biti vječni invalid" pa navedeni sadržaj, a suprotno žalbenim navodima ne govori o "prijateljskom i dobronamjernom" postupanju prema oštećenici.

8.2. Naime, ošt. CTO iscrpno je opisala inkriminirani događaj kada je optuženica s ocem došla u Oftalmološku ambulantu dr. Brkić u kojoj radi kao medicinska sestra gdje je došlo do verbalnog incidenta kada su optuženica i njen otac pod svaku cijenu htjeli ući u ordinaciju kako bi im doktorica očitala nalaz majke optuženice, na što im je, kao i doktorica, pokušavala objasniti da za to moraju imati uputnicu, da bi se potom na tražene pravne službe Doma zdravlja nakon inkriminiranih događaja morala očitovati na e-mail koji je optuženica poslala ravnateljici u kojem se žalila na nju i dr. O, navodeći da je događaj od 15. veljače 2025. skandal. Povrh toga, da je u svom poštanskom sandučiću 18. veljače 2025. bilo ubačeno pismo koje je potpisala OT u kojem je upozorava što bi joj se sve moglo dogoditi tj. da bi mogla biti pretučena, ostati trajni invalid, upucana ili da bi joj netko s dijagnozom PTSP-a mogao ubaciti bombu u Dom zdravlja, a za što ne bi odgovarao. Zbog sadržaja pisma osjećala se uznemireno te je zbog straha za sebe i svoj život događaj prijavila policiji. Inače je od prijatelja saznala da je obitelj OT poznata po sukobima sa zdravstvenim djelatnicima i prigovora na rad istih te da su u razdoblju od 1998. do 2024. promijenili 13 liječnika opće prakse.

8.3. Kada se navedeni iskaz dovede u vezu sa sadržajem inkriminiranog pisma koje je napisano na 3 stranice (str. 14-16 spisa) u kojem pismu prvotno optuženica izražava nezadovoljstvo postupkom oštećenice u Oftalmološkoj ordinaciji aludirajući da im se htjela osvetiti te njenom ocu održati "lekciju", da ju može biti sram jer će i ona ostarjeti, da bi potom u nastavku pisma napisala "... Čovjek ako je bolestan, a takav je svaki drugi ovdje CTO, može vas dočekati, svom snagom prebiti i C sačuvaj, u nekom drugom slučaju upucati. Takvi ljudi su inače jako tihi i mirni, ali vole se jako osvetiti i u jednom afektu, takav može sutra baciti ručnu bombu na Dom zdravlja!!! Jeste svjesni kada dođe policija i kada pokaže papire, da je bolestan i da je bio u ratu, da ništa pod Š, niti pod noktom ne odgovara!!! Da takva osoba ide na liječenje, a drugi je jadan u grobu i u vječnim lovištima!!! Bolje da vam ne kažem CTO, da su naši susjedi ovdje u Kustošiji, sakrili silno oružje, po tavanima i podrumima... Kod kuće imaju na veliko ručne bombe, strojnice, lovačke puške, snajpere i sve ostalo i cijeli arsenal... Da nekoga prijavimo ??!!! C sačuvaj, pa sutra bi nam bacili, ručnu bombu u dvorište i otišli bi svi u zrak i mi to znamo i u 100 komada !!!", tada ni za ovaj sud nema dvojbe da je prvostupanjski pravilno utvrdio i valjano obrazložio da inkriminirane riječi predstavljaju ozbiljnu prijetnju. Ujedno, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda ni u kojem slučaju ne radi se o "dobronamjernom i prijateljskom upozorenju" kako to optuženica navodi u svojoj obrani jer sadržaj pisma sadržava stavljanje u izgled kakvog zla, a sve s ciljem da bi se oštećenica uznemirila. Naime, spominjanje osvete, bacanje ručne bombe, tvrdnja da u Kustošiji ima velike količine sakrivenog oružja po tavanima i podrumima - ručnih bombi, strojnica lovačkih pušaka, snajpera i cijelog arsenala oružja, da kada bi bacili ručnu bombu da bi svi otišli u zrak, ne može predstavljati brigu, odnosno zabrinutost za budućnost oštećenice koja bi zbog svog ponašanja mogla biti izložena napadu nezadovoljnog pacijenta.

8.4. Iako žalbom upire da je činjeničnog stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer nije provedeno psihološko vještačenje optuženice kojim bi se utvrdila njena velika empatije i senzibilnosti za probleme drugih osoba i opasnosti koje im mogu prijetiti, za ukazati je da tijekom postupka obrana nije isticala takav dokazni prijedlog, već samo ispitivanje svjedoka CT.

8.5. Kazneno djelo iz čl. 139. st. 1. KZ/11 čini onaj tko drugom ozbiljno prijeti kakvim zlom da bi ga ustrašio ili uznemirio, a ako je kazneno djelo počinjeno prema službenoj ili odgovornoj osobi u obavljanju javne ovlasti ili u vezi s njenim radom ..., radi se o kvalificiranom obliku kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. u vezi st. 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11. Pri tome je za ostvarenje kaznenog djela prijetnje bitno jesu li upućene riječi objektivno podobne da kod osobe kojoj se upućuju izazovu osjećaj straha, nesigurnosti i ugroženosti, a prethodno navedeni navodi iz sadržaja inkriminiranog pisma objektivno su podobni da na strani oštećenice izazovu takve promjene u njenom afektivnom životu (što se i dogodilo) kao i kod svake druge prosječne osobe, pri čemu nije odlučno je li optuženica imala namjeru svoje prijetnje ostvariti.

8.6. Uslijed svega prethodno navedenog, nije osnovana žalba optuženice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice inkriminiranog kaznenog djela kao i kaznene odgovornosti opt. OT, o čemu je dao jasne, provjerljive i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se upućuje žaliteljica radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Ujedno, žalbenim navodima optuženica nije dovela u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu koji je iz sadržaja izvedenih dokaza, kao i savjesne i pozorne ocjene izvedenih dokaza pravilno izveo zaključak o postojanju odlučnih činjenica bitnih za egzistenciju kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. u svezi st. 3. KZ/11 počinjenog na štetu ošt. CTO kao odgovorne osobe u vezi s njenim radom kao medicinske sestre.

9. U žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi (pogrešno navodi kazni) optuženica smatra da je ista prestroga, neprimjerena predmetnom kaznenom djelu i njenoj ličnosti, posebice imajući u vidu da do sada nije osuđivana niti prekršajno kažnjavana te da ju je sud trebao osuditi na kaznu zatvora u trajanju kraćem od šest mjeseci, s rokom provjeravanja od jedne godine, a kojom bi se ostvarila svrha kažnjavanja.

9.1. Suprotno istaknutim žalbenim navodima, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno je prvostupanjski sud cijeneći odredbu čl. 47. KZ/11 o izboru vrste i mjere kazne, a kao olakotnu okolnost na strani optuženice cijenio dosadašnju neosuđivanost i nekažnjavanost, zdravstveno stanje te da je kazneno djelo počinjeno u kontekstu narušenih odnosa s oštećenicom, koje okolnosti nije podcijenio, dok otegotnih okolnosti na strani optuženice nije utvrdio. Polazeći od stupnja krivnje, društvene opasnosti djela, a krećući se u granicama propisane kazne za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 3. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina) cijeneći i jačinu ugrožavanja te povredu zaštićenog dobra, pravilno je prvostupanjski sud osudio optuženicu na kaznu zatvora u trajanju od devet mjeseci, a potom smatrajući da optuženica i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela, izrekao joj uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Upravo takvom kaznenopravnom sankcijom ostvarit će se sve one svrhe kažnjavanja propisane odredbom čl. 41. KZ/11. Za svoju odluku prvostupanjski sud dao je provjerljive, jasne i dostatne razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. OT pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Osijek, 9. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Davor Mitrović