Poslovni broj: Usž-4779/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja GP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Linić, odvjetnik iz Rijeke, Supilova 13, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Zagreb, Savska cesta 64, OIB: 91547293790 , radi prava na novčanu naknadu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-892/2025-10 od 30. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-892/2025-10 od 30. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-102-05/24-01/117, urbroj: 344-222/7-25-12 od 7. travnja 2025. i rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područne službe Rijeka, klasa: UP/I-102-05/12-01/2748, urbroj: 2170- 35-103/7-24-06 od 23. srpnja 2024., kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 126. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda; dalje: ZUS), odnosno zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sportu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužitelj iscrpno navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku, pri čemu u bitnom ističe koji su propusti doveli do donošenja nezakonite odluke. Tužitelj napominje da je već prije podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu podnio zahtjev za likvidaciju trgovačkog društva koje nije ostvarivalo prihode u poslovanju, zbog čega smatra da činjenica da je bio upisan u sudskom registru kao suvlasnik društva nije odlučna za pravilno rješenje predmetne stvari. Smatra da se radi o pretjeranom formalizmu, jer nisu uzete u obzir konkretne okolnosti slučaja, tj. propis je primijenjen mehanički, što je protivno imperativu razuma i pravičnosti. Dodaje da bi u svakom slučaju ostvario pravo na naknadu, da je zahtjev podnio nekoliko mjeseci kasnije, tj. nakon što je iz sudskog registra izbrisano trgovačko društvo . Smatra da je nefleksibilnom primjenom pravnih normi doveden u nepovoljnu situaciju, jer u međuvremenu, uslijed proteka roka, više nije u mogućnosti podnijeti novi zahtjev. Dalje u žalbi tužitelj ukazuje i na niz procesnih povreda, način dostave rješenja, mogućnost sudjelovanja u postupku u kojem je dopuštena obnova, a s time u vezi ukazuje na povrede Ustavom zajamčenih prava. Ukazuje na stajališta iznesena u ustavnosudskoj praksi, koja nalažu da se mjerodavno pravo primijeni u svjetlu osobitih okolnosti svakog konkretnog slučaja, tj. na način da se izbjegne pretjerani formalizam koji ne uvažava konkretnu životnu situaciju i ne dovodi do pravičnog rješenja. Tužitelj smatra da ga se nije moglo obvezati na povrat sredstava sve dok nije stavljeno izvan snage rješenje kojim mu je pravo na naknadu priznato, tj. dok postoji valjana pravna osnova na temelju koje su mu sredstva isplaćena.

Zaključno, tužitelj smatra da su rješenja upravnih tijela i pobijana presuda nezakoniti, a da je prvostupanjski sud zbog niza propusta donio arbitrarnu odluku. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu, preinači pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev usvoji, a podredno da predmet vrati sudu na ponovni postupak uz uputu na koji način će se otkloniti utvrđeni nedostaci i potom donijeti nova na zakonu utemeljena odluka. Tužitelj u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ostaje pri navodima danim u osporenom rješenju i u odgovoru na tužbu. Daje osvrt na sve žalbene navode pojedinačno te zaključuje da je pobijana presuda zakonita, a žalbeni navodi neosnovani pa predlaže da ovaj Sud odbije žalbu i potvrdi presudu prvostupanjskog suda od 30. listopada 2025.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući zakonitost pobijane presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 134. stavku 1. ZUS-a, ovaj Sud je ocijenio da žalbeni navodi kojima se presuda pobija nisu osnovani niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

6. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjskim rješenjem od 23. srpnja 2024. obnovljen postupak po službenoj dužnosti okončan rješenjem istog prvostupanjskog tijela o priznanju prava na novčanu naknadu, klasa: UP/I-102-05/12-01/2748, urbroj: 2170-35-103/2-23-04 od 6. prosinca 2023. te je navedeno rješenje poništeno (točka 1. i 2. izreke). Tim rješenjem je u točki 3. izreke utvrđeno da tužitelj nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti počevši od 14. studenoga 2023., jer je u obnovljenom postupku na temelju novih činjenica utvrđeno da je tužitelj s prvim danom nezaposlenosti bio član trgovačkog društva Bis Tarsatico d.o.o. za usluge i trgovinu Rijeka, tj. da je suosnivač tog društva od 3. studenoga 2022. Iz navedenog slijedi da se tužitelj u trenutku prestanka radnog odnosa, kao i u trenutku podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu, ne smatra nezaposlenom osobom, zbog čega ne može ostvariti pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti.

7. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude također proizlazi da je tužitelj u zahtjevu podnesenom za ostvarivanje novčane naknade, u vlastoručno potpisanoj prijavnici naveo da nema registrirano trgovačko društvo niti više od 25% udjela u trgovačkom društvu, tj. da je rješenje o pravu na novčanu naknadu od 6. prosinca 2026. doneseno na temelju neistinitih navoda tužitelja, iz čega slijedi da su se ispunili uvjeti za obnovu postupka iz članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), s koje osnove je u obnovljenom postupku rješenje od 6. prosinca 2023. poništeno. Također je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 25. srpnja 2024. kojim utvrđuje da je tužitelj dužan tuženiku vratiti nepripadno primljenu novčanu naknadu za razdoblje od 14. studenoga 2023. do 30. lipnja 2024. u iznosu od 2.678,28 eura, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, uz upozorenje da će, ukoliko tužitelj dug ne vrati u navedenom iznosu i roku, biti pokrenut postupak prisilne naplate.

8. U osvrtu na žalbene navode valja reći da spisu predmeta prileži dostavnica iz koje proizlazi da je tužitelju rješenje o obnovi postupka od 23. srpnja 2024. tužitelju dostavljeno dana 7. kolovoza 2024. ubacivanjem u poštanski sandučić, a prileži i izlist praćenja poštanske pošiljke koja je sadržavala to rješenje iz koje proizlazi da je prvi pokušaj dostave bio dana 30. srpnja 2024., da je poštanska pošiljka vraćena u poštanski ured, a nakon toga je zabilježeno da je poštanska pošiljka tužitelju uručena dana 7. kolovoza 2024., a povratnica/dostavnica je vraćena Područnoj službi Rijeka dana 9. kolovoza 2024. Iz navedenog slijedi da je tužitelju rješenje dostavljeno sukladno članku 85. ZUP-a. Dodaje se da je tužitelj protiv navedenog rješenja o obnovi postupka podnio žalbu, a potom i tužbu, a u upravnom sporu je održano raspravno ročište dana 23. listopada 2023., na kojem je tužitelj bio prisutan i ostao je kod predloženih dokaznih prijedloga, što znači da je imao mogućnost sudjelovanja u postupku, protivno žalbenom navodu.

9. Prvostupanjski sud je za iznesene zaključke i stajališta dao valjane, dostatne i relevantne razloge, tj. iscrpno je obrazložio sve razloge na kojima je utemeljio ocjenu o neosnovanosti tužbenih navoda, odnosno zbog kojih je tužbeni zahtjev odbio pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. ZUS-a, a time tuženikovo rješenje potvrdio zakonitim. Ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjska presuda zakonita kako s osnove utvrđenog činjeničnog stanja, tako i s osnove primjene mjerodavnog prava, a opseg i obrazloženja presude i relevantnost iznesenih razloga isključuju svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke.

10. Žalbeni navodi da se u konkretnom slučaju radi o mehaničkoj primjeni propisa, tj. pretjeranom formalizmu, bez uvažavanja svih okolnosti slučaja, nisu osnovani, jer nije sporno da se tužitelj kao upisani član trgovačkog društva u sudski registar nije mogao smatrati nezaposlenom osobom u smislu mjerodavnih propisa, na temelju kojih mu je priznato pravo na naknadu s te osnove, sve dok društvo nije izbrisano iz sudskog registra trgovačkih društava Republike Hrvatske. Stoga okolnost da navedeno društvo nije ostvarivalo prihode, zbog čega je bio pokrenut postupak likvidacije nad tim društvom, ne utječe na drugačije odlučivanje u ovoj stvari, jer tužitelj niti ne osporava da je u trenutku prijave u evidenciji nezaposlenih osoba, tj. kod podnošenja zahtjeva za novčanu naknadu, u vlastoručno potpisanoj prijavnici naveo da nema registrirano trgovačko društvo niti više od 25% udjela u trgovačkom društvu te time službenu osobu doveo u zabludu, a rješenje o pravu na novčanu naknadu je doneseno na temelju neistinitih navoda tužitelja. Tuženik je za navedenu činjenicu (da je tužitelj bio član društva s 50% udjela u trgovačkom društvu Bis Trsatico d.o.o.), koje je brisano iz sudskog registra rješenjem Tt-24/795-3 od 1. veljače 2024., saznao naknadno, kada je tužitelj izvršio individualne konzultacije 22. srpnja 2025. Sukladno tome, radi se o pravilnoj primjeni mjerodavnih propisa, upravo uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, kao i postupanje tužitelja u vezi ostvarivanja prava, a ne mehaničkom pristupu, u kojem pravcu tužitelj sugerira u žalbi, pozivajući se pri tome na stajališta iznesena u ustavnosudskoj praksi, koja, prema ocjeni ovoga Suda, zbog navedenih razloga nisu primjenjiva u ovoj situaciji.

11. Stoga je, ovaj Sud, utvrdivši da tužitelj nije žalbenim navodima s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

12. Odluka o troškovima upravnog spora je utemeljena na odredbi članka 147. ZUS- a.

U Zagrebu 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Ljiljana Karlovčan-Đurović