Poslovni broj: Usž-1346/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ljiljane Karlovčan-Đurović, predsjednice vijeća, Sanje Štefan i Silvija Čovića, članova vijeća te sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Marko Kezunović, odvjetnik iz Zagreba, Kombolova 3, protiv tuženika Višeg službenog suda, Zagreb, Maksimirska 63, radi teške povrede službene dužnosti , odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2709/2020-8 od 17. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2709/2020-8 od 17. listopada 2024.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-114-04/20-01/33, urbroj: 514-U- 31/1-20-2 od 25. kolovoza 2020. i rješenja Službeničkog suda, klasa: UP/I-114-04/16- 01/79, urbroj: 515-30/5-20-43 od 13. ožujka 2020., kao i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika od 25. kolovoza 2020. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 13. ožujka 2020., kojim je tužiteljica, državna službenica Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske od 30. travnja 1993., raspoređena na radno mjesto referenta u Odjelu za prometne isprave, Službe za upravne poslove, Sektora upravnih i inspekcijskih poslova, Policijske uprave Zagrebačke, proglašena odgovornom za tešku povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. točke 4. Zakona o državnim službenicima, opisanu kao "zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi". Tužiteljici je na temelju članka 110. stavka 2. točke c) Zakona o državnim službenicima izrečena kazna prestanka državne službe.

3. Protiv navedene presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga, tj. zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava.

Dalje u žalbi tužiteljica navodi kronologiju događaja i opisuje slijed radnji poduzetih u postupku. Smatra da je pobijana presuda donesena na temelju pogrešne primjene materijalnog prava, a ukazuje i na propust suda da valjano i argumentirano iznese razloge na kojima je utemeljio odluku, tj. da navede mjerodavne propise i obrazloži razloge zbog kojih ocjenjuje da je tužiteljica u obavljanju službe postupala protivno tim propisima. Tužiteljica je mišljenja da se njezina odgovornost nije mogla utvrditi samo na temelju izjava imenovanih svjedoka o načinu njezinog postupanja prilikom davanja podataka o vozilima, niti takvi dokazi ukazuju na zaključak o njezinom protupravnom postupanju, tj. postupanju protivnom pravilima službe koju obavlja. Dodaje da tijekom disciplinskog postupka nisu prihvaćeni njezini dokazni prijedlozi za saslušanjem drugih službenika koji su obavljali iste poslove, a ponavlja prigovor da se transkripti razgovora ne mogu smatrati dopuštenim, odnosno prikladnim dokazom. Tužiteljica dodaje da čak i u slučaju da je transkript sačinila stručna osoba, da je isključivo riječ o indiciji na temelju koje se, bez drugih dokaza ne može donijeti meritorna odluka o odgovornosti, u kaznenom postupku, a niti u ovom postupku. Zaključno, tužiteljica smatra da su službenički sudovi bili dužni ocijeniti kakvu je štetu prouzrokovalo njezino postupanje, jer se radi o podacima o vozilima koji su dostupni svakoj osobi s pravnim interesom, a može ih se dobiti u svakoj stanici za tehnički pregled vozila bez posebnog obrazloženja.

Tužiteljica predlaže da ovaj Sud preinači pobijanu presudu i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti te tuženika obveže na naknadu troškova postupka, a podredno da predmet vrati sudu na ponovni postupak i donošenje nove odluke. Tužiteljica u žalbi traži i naknadu troška žalbenog postupka u pobliže naznačenom iznosu.

4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude i postupka koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, pri čemu pazi na razloge ništavosti po službenoj dužnosti u skladu s člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda - dalje: ZUS), ovaj Sud ocjenjuje da nisu osnovani razlozi kojima se presuda pobija, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

7. Iz podataka spisa kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kao i činjenice koje je sam utvrdio, a dokazne prijedloge tužiteljice je odbio, ocijenivši da predloženi dokazi nisu potrebni za rješavanje predmetne stvari, a niti su, uvažavajući prirodu predmetne stvari, prikladni za utvrđenje odlučnih činjenica.

8. Naime, sud je u konkretnom slučaju pravilno ocijenio da su u disciplinskom postupku već provedeni svi relevantni dokazi, na temelju kojih se može utvrditi pravo stanje stvari, zbog čega provođenje daljnjeg dokaznog postupka po prijedlogu tužiteljice nije ocijenio potrebnim. Za iznesena stajališta i zaključke na kojima je utemeljio pobijanu presudu sud je dao valjano, dostatno i razložno obrazloženje, tj. izjasnio se o svim prijedlozima i prigovorima tužiteljice na način koji udovoljava pravilima propisanim odredbama ZUS-a, odnosno tijekom provedenog upravnog spora nije postupao na način koji bi utjecao na donošenje zakonite odluke.

9. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tijekom upravnog postupka saslušana svjedokinja RPL, a i svjedok GP, koji su kod tuženika obavljali poslove unutar Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, u odlučnom razdoblju. U vezi izjava saslušanih svjedoka sastavljen je zapisnik s usmene rasprave Službeničkog suda, klasa: UP/I - 114-04/16-01/79, urbroj: 515-30/5-20-41 od 14. siječnja 2020. Iz izjava saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljica na neformalan način, telefonskim putem, a u vezi upita raznih osoba koji su tražile provjeru podataka iz Informacijskog sustava MUP -a, vršila uvid u Informacijski sustav MUP-a RH te potom provjerene podatke prenosila trećim osobama. S time u vezi se dodaje da podatke iz Informacijskog sustava MUP- a mogu dobiti samo vlasnik vozila i osoba koja dokaže da ima pravni interes, tj. samo ovlaštene osobe i njihovi punomoćnici na pisani zahtjev i uz dokaz pravnog interesa, ali takvi podaci ne mogu biti dostupni telefonskim putem. Iz sadržaja izjava saslušanih svjedoka proizlazi da je riječ o podacima i registra koju vodi MUP te ih pretraživati može samo ovlašteni djelatnik MUP-a, na zahtjev osoba ovlaštenih za uvid u te podatke, tj. koje dokažu pravni interes. Sadržaj komunikacije tužiteljice s trećim osobama potvrđuju i transkripti telefonskih razgovora s nadziranih mobilnih telefona, koji potvrđuju činjenični opis povrede službene dužnosti (način, vrijeme i mjesto počinjenja povrede i druge okolnosti) iz kojih proizlazi zakonsko obilježje teške povrede službene dužnosti, odnosno kvalifikacija teške povrede službene dužnosti (zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi), u vezi mjerodavne odredbe koja takvu povredu propisuje (članak 99. stavak 1. točka 4. Zakona o državnim službenicima). S time u vezi se ukazuje i na mjerodavne propise koji se odnose na službene podatke u IS MUP-a, koji propisuju da je uvid u te podatke dopušten samo ukoliko za to postoji opravdani službeni razlog (Pravilnik o tajnosti službenih podataka MUP-a - „Narodne novine“ 107/12. i Zakon o tajnosti podataka - „Narodne novine“ 79/07. i 86/12.).

10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja osporenih rješenja, koja je prihvatio i prvostupanjski sud, proizlazi da je tužiteljica sudjelovala u disciplinskom postupku i ostvarivala sva propisana procesna prava. Dakle, odluka o disciplinskoj odgovornosti je donesena nakon pravilno provedenog postupka, tj. nakon što je tužiteljici dana mogućnost očitovati se o dokazima, predlagati dokaze i iznijeti očitovanja o predloženim i izvedenim dokazima.

11. U osvrtu na žalbene prigovore valja reći da su protivno tvrdnji tužiteljice transkripti telefonskih razgovora dopušteno dokazno sredstvo u disciplinskom postupku, dok je u kaznenom postupku ocjena je li određeni dokaz prikladan ili ne drugačija, tj. uža, ali navodi tužiteljice s time u vezi nisu odlučni, jer se u konkretnom slučaju radi o upravnom postupku.

12. Dakle, u predmetnom slučaju je pravilno utvrđen činjenični opis povrede službene dužnosti, pravna kvalifikacija povrede, tj. zakonska osnova, a i dokazi na temelju kojih je utvrđena disciplinska odgovornost tužiteljice. Također, u osvrtu na žalbene navode valja reći da opseg obrazloženja pobijane presude i relevantnost iznesenih razloga otklanjaju svaku sumnju u donošenje arbitrarne sudske odluke. Stoga, ovaj Sud nije našao osnovanim žalbeni prigovor tužiteljice da je izostalo obrazloženje sudske odluke koje jamči učinkovito ostvarivanje njezinih procesnih prava, jer obrazloženje pobijane presude odgovara pravilima propisanim mjerodavnim odredbama ZUS-a, ali i zahtjevima ustavnog prava na pošteno suđenje.

13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdilo da je izbor kazne u konkretnom slučaju izvršen u okviru zakonom dane ovlasti, tj. uvažavajući težinu predmetne povrede službene dužnosti, tj. ocijenio je da je izrečena kazna prestanka državne službe u skladu sa svrhom radi koje je ovlast dana. Prigovor tužiteljice da je kod izbora kazne trebalo procijeniti kakvu štetu je njezino postupanje proizvelo nije osnovan, jer se u predmetnom slučaju radi o davanju podataka trećim osobama koji predstavljaju službenu tajnu, a uvažavajući okolnost da je tužiteljica znala da takve podatke ne smije prenositi neovlaštenim osobama, ne postoji mogućnost izricanja blaže kazne, uvažavajući sve olakotne i otegotne okolnosti, kao i težinu počinjene povrede.

14. Stoga je, ovaj Sud, ocijenivši da žalbenim razlozima tužiteljica nije s uspjehom osporila pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

15. Odluka o troškovima žalbenog postupka je utemeljena na odredbi članka 147. ZUS-a.

U Zagrebu 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Karlovčan-Đurović