Poslovni broj: Usž-2327/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Snježane Horvat – Paliska, predsjednice vijeća, Hrvoja Miladina i Gordane Marušić – Babić, članova vijeća te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JIOĆ iz [adresa], državljanina Brazila, kojeg zastupa opunomoćenik Branimir Ždravac, odvjetnik u Zagrebu, Radnička cesta 32, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske postaje Zadar s ispostavom Nin, Zadar, Stjepana Radića 11d, radi protjerivanja iz Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2791/2025-8 od 6. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2791/2025-8 od 6. ožujka 2026.

II. Odbija se žalba tuženika protiv točke II. izreke presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-2791/2025-8 od 6. ožujka 2026.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poništava se rješenje Policijske uprave zadarske, Policijske postaje Zadar s ispostavom Nin, Klasa: UP/I-216-04/25- 01/4776, Ur.broj: 511-18-07-25-1 od 4. studenog 2025., te se predmet vraća tuženiku na ponovni postupak (točka I. izreke). Točkom II. izreke nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 EUR u roku od 30 dana, s time da se na nepravodobno uplaćeni iznos troškova obračunava i plaća zatezna kamata.

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika od 4. studenog 2025., tužitelja, kao državljanina Brazila, protjeruje se iz Europskog gospodarskog prostora (EGP).

2. Tuženik je izjavio žalbu protiv pobijane presude, iz svih žalbenih razloga. Navodi kako je presuda utemeljena isključivo na dokazima tužitelja, pri čemu je zanemaren odgovor na tužbu. Navodi kako je tužitelj nezakonito boravio na području Republike Hrvatske. Ne spori da postoji greška u pisanju, koju je prvostupanjski sud uočio, međutim smatra kako isto nije relevantno jer je iz rješenja vidljivo da se radi o 6 mjeseci zabrane ulaska i boravka u EGP-u. Smatra kako je sud pogrešno protumačio odredbu Zakona o strancima koja se odnosi na određivanje države u slučaju prisilnog udaljenja stranca. Neosnovanim smatra i prigovore tužitelja da prilikom uzimanja izjave i prevođenja nije vidio prevoditelja, pri čemu je prijevod obavljen od strane sudskog tumača i prevoditelja, kojem je tuženik uredno podmirio račun. Ujedno smatra da odluka o troškovima nije razmjerna složenosti spora niti dostatno obrazložena te se temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Predlaže usvojiti žalbu.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava navode žalbe. Predlaže odbaciti podredno odbiti žalbu uz naknadu troška za sastav odgovora na žalbu.

4. Žalba u odnosu na točku I. izreke presude nije dopuštena.

4.1. Žalba u odnosu na točku II. izreke presude nije osnovana.

5. U odnosu na žalbu protiv točke I. izreke pobijane presude, valja ukazati kako primjenom članka 127. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26, Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ista nije dopuštena.

6. Naime, točkom I. izreke pobijane presude prvostupanjski sud je poništio osporavano rješenje tuženika te je predmet vratio na ponovni postupak tuženiku radi pravilnog utvrđenja činjenica bitnih za odluku, pri čemu nije riječ o slučaju iz članka 127. stavka 2. ZUS-a, odnosno da je prvostupanjski sud naložio donošenje sadržajno određene odluke, u kom slučaju bi žalba bila iznimno dopuštena.

7. Prvostupanjski sud je točku I. izreke pobijane presude utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u upravnom sporu te je usvojio tužbeni zahtjev, nalazeći da u ponovljenom postupku treba otkloniti prigovore tužitelja u odnosu na primjenu citiranih odredbi članaka 183., 191. i 192. Zakona o strancima (Narodne novine, broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25).

8. Stoga je u odnosu na točku I. izreke pobijane presude žalba nedopuštena, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

9. U odnosu na točku II. izreke pobijane presude, valja ukazati kako prema odredbi članka 144. ZUS-a troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili povodom spora (stavak 1.), a koji troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 2.).

10. Prema odredbi članka 147. stavkom 1. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano, dok je stavkom 6. istog članka ZUS-a propisano da tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu.

11. S obzirom da je prvostupanjski sud točkom I. izreke presude usvojio tužbeni zahtjev i poništio rješenje tuženika, opravdan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj uspio u sporu, slijedom čega u smislu citirane odredbe članka 147. stavka 6. ZUS-a ima pravo na naknadu troškova upravnog spora.

12. Stoga se nisu mogli uvažiti prigovori tuženika u odnosu na određeni trošak spora, već je prvostupanjski sud pravilnom primjenom naprijed citiranih zakonskih odredbi priznao tužitelju, kao opravdan, traženi trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za dvije poduzete radnje (sastav tužbe i pristup raspravi), svaka u iznosu od 1.250,00 EUR-a, sukladno Tbr. 27. točka 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23).

13. Kako tuženik u žalbi ne iznosi navode kojima bi doveo u sumnju pravilnost odluke o trošku, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a, u svezi s odredbom članka 128. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao po točkom II. izreke.

14. U odnosu na traženi trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja, ovaj Sud nalazi da nije riječ o opravdanom izdatku, nužnom za donošenje odluke o žalbi, radi čega je primjenom članka 144. st. 1. ZUS-a, u vezi s člankom 148. st. 1. ZUS-a, isti zahtjev valjalo odbiti točkom III. izreke.

U Zagrebu, 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Snježana Horvat-Paliska