Poslovni broj: Usž-1998/2023-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Hrvoja Miladina, članova vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Vrdovo reverzibilne hidroelektrane d.o.o. Hrvace, Hrvace 310, kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Andres & Partneri d.o.o., Zagreb, Ulica Jurja Žerjavića 16, protiv tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Uprave za energetiku, Sektora za energetska tržišta i infrastrukturu, energetsku učinkovitost i obnovljive izvore energije, Službe za obnovljive izvore energije, Zagreb, Radnička cesta 80, radi izdavanja energetskog odobrenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-14/2023-7 od 31. ožujka 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-14/2023-7 od 31. ožujka 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika klasa: UP/I-310-02/21-02/39, urbroj: 517-07-2-2-22-11 od 28. studenog 2022., dok je rješenjem odbijen zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

2. Rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja radi izdavanja energetskog odobrenja za izgradnju postrojenja pod nazivom RHE 2015–19, za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije, na području Splitsko-dalmatinske županije, Općine Hrvace, Općine Muć i Općine Klis, planirane instalirane električne snage 540 MW.

3. Tužitelj je protiv presude i rješenja podnio žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 6. stavka 2. Pravilnika o kriterijima za izdavanje energetskog odobrenja za proizvodna postrojenja, pri tome pogrešno tumačeći da je za donošenje odluke o predmetnoj upravnoj stvari odlučno da je dostavljena lokacijska dozvola trebala imati istaknutu klauzulu pravomoćnosti, s obzirom na to da iz same predmetne lokacijske dozvole proizlazi da ista važi dvije godine od dana njene pravomoćnosti. Pri tome se poziva na odredbu članka 150. Zakona o prostornom uređenju kojim je propisano da lokacijska dozvola prestaje važiti ako se u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti lokacijske dozvole ne podnese zahtjev za izdavanje građevinske dozvole. Ističe da je pravomoćnost lokacijske dozvole u konkretnom slučaju vezana uz gradnju objekta za koji se izdaje lokacijska dozvola, odnosno tehničke pojedinosti gradnje te samu izvedbu građenja i teren na kojem će biti izvršena, pa navedeno nije u koliziji s odredbom članka 6. stavka 2. točke 5. naprijed navedenog Pravilnika, odnosno nije u vezi s izdavanjem energetskog odobrenja koje u većoj mjeri sadrži podatke o energetskom kapacitetu postrojenja, odnosno podatke o planiranoj toplinskoj električnoj snazi postrojenja, kao i ostale podatke sukladno članku 10. stavku 1. tog Pravilnika, a koji ni na koji način nisu vezani uz tehničke pojedinosti gradnje. Ističe da je tijekom prvostupanjskog postupka istaknuo povredu načela razmjernosti propisanog odredbom članka 6. Zakona o općem upravnom postupku, o čemu prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije zauzeo stav. Navodi da je reverzibilna hidroelektrana Vrdovo na listi strateških projekata Republike Hrvatske, a jedan od preduvjeta za izgradnju hidroelektrane je ishođenje prethodnog energetskog odobrenja. Upravo iz prethodnog proizlazi povreda načela razmjernosti, jer unatoč tome što je tužitelj dostavio cjelokupnu dokumentaciju te ispunio uvjete propisane Pravilnikom za dobivanje energetskog odobrenja, tuženik je odbio njegov zahtjev pri tome pogrešno tumačeći jasne zakonske odredbe. Smatra da tuženik nije uzeo u obzir strateški značaj predmetnog projekta za javni interes lokalne zajednice, u smislu razvoja obnovljivih izvora energije te sprječavanje emisije stakleničkih plinova. Posebno ističe da projekt razvoja predmetne hidroelektrane traje više od devet godina, te je za isti već ishođena studija utjecaja na okoliš, prethodna elektro energetska suglasnost te je projekt na portalu europskih investicijskih projekata označen kao jedan od ključnih projekata za razvoj obnovljivih izvora energije u Republici Hrvatskoj. Smatra da povreda načela razmjernosti proizlazi i iz činjenice da je od početka predmetnog postupka izdavanja energetskog odobrenja došlo do zakonskim izmjena, te je novim Zakonom o tržištu električne energije propisana drugačija procedura i dokumentacija, a koja ne propisuje prethodno ishođenje lokacijske dozvole, odnosno izvršnosti i pravomoćnosti iste. Smatra da je u tom smislu povreda načela razmjernosti u predmetnom postupku izraženija, budući da u slučaju podnošenja novog zahtjeva uopće ne bi trebao podnositi lokacijsku dozvolu, odnosno dostaviti potvrdu o pravomoćnosti ili izvršnosti iste. Navodi da je od strane zakonodavca prepoznata potreba ubrzavanja postupka za ishođenje svih potrebnih dozvola za izgradnju postrojenja, u ovom slučaju strateški značajnog postrojenja na razini Republike Hrvatske, zbog čega je i izmijenjen postupak izdavanja energetskog odobrenja. Zbog naprijed navedenog smatra da se presuda prvostupanjskog suda i rješenje tuženika temelje na pogrešno primijenjenom materijalnom pravu. Predlaže usvojiti žalbu te poništiti pobijanu presudu i donijeti odluku u kojoj se u cijelosti usvaja tužbeni zahtjev uz naknadu troškova upravnog spora zajedno sa troškom sastava žalbe. Podneskom od 21. veljače 2024. tužitelj je dostavio rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 30. siječnja 2024. kojim su odbijene žalbe izjavljene protiv dostavljene lokacijske dozvole.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode tužitelja. Smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio relevantne činjenice za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava odbio tužbeni zahtjev. Ističe da tužitelj ponavlja navode iz tužbe na koje je prvostupanjski sud dao valjano obrazloženje. Smatra da je pozivanje na postupke izdavanja energetskog odobrenja koji se vode prema trenutno važećem Zakonu o tržištu električne energije ("Narodne novine", broj 111/21.) neosnovano, jer se taj zakon ne primjenjuje u predmetnoj upravnoj stvari. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. i 39/26. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje: ZUS), ovaj Sud ne nalazi osnovanim žalbene navode tužitelja.

7. Nakon izvršenog uvida u podatke upravnog i sudskog spisa, uzimajući u obzir relevantne činjenice za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari utvrđene u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja, a koje tužitelj ne osporava, ovaj Sud na temelju razmatranja činjenica i pravnih pitanja koja su odlučna za rješavanje predmetne upravne stvari, nalazi da osporavanim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je pobijanom presudom i tužbeni zahtjev pravilno odbijen.

8. Predmetni upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 6. listopada 2021. za izdavanje energetskog odobrenja za izgradnju postrojenja za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije, na području Splitsko-dalmatinske županije, Općine Hrvace, Općine Muć i Općine Klis, planirane instalirane električne snage 540 MW. Tužitelj uz zahtjev nije dostavio cjelokupnu dokumentaciju propisanu člankom 6. Pravilnika. Podneskom od 14. prosinca 2022. tužitelj je na poziv tuženika dostavio određenu dokumentaciju, te zatražio dodatni rok za dostavu lokacijske dozvole. Podneskom od 29. kolovoza 2022. Upravni odjel za graditeljstvo i prostorno uređenje Splitsko-dalmatinske županije dostavilo je lokacijsku dozvolu izdanu 4. kolovoza 2022. Zaključkom tuženika od 31. kolovoza 2022. podnositelju je produžen rok za dostavu pravomoćne lokacijske dozvole za daljnjih 120 dana. Tužitelj je podneskom zaprimljenim 2. studenog 2022. zatražio izdavanje energetskog odobrenja, navodeći da je u spis dostavljena lokacijska dozvola. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, pozivom na odredbu članka 47. stavka 4. ZUP-a, uz obrazloženje da tužitelj nije u ostavljenom roku dostavio pravomoćnu lokacijsku dozvolu, odnosno dokazao da ispunjava uvjete za izdavanje energetskog odobrenja.

9. Odredbom članka 6. stavka 2. točke 5. Pravilnika o kriterijima za izdavanje energetskog odobrenja za proizvodnju postrojenja ("Narodne novine", broj 5/20. i 97/21., dalje: Pravilnika) propisano je da zahtjev za izdavanje energetskog odobrenja, koji se podnosi na propisanom obrascu, minimalno mora sadržavati i lokacijsku dozvolu, ako je izdana za proizvodno postrojenje ili odgovarajući akt sukladno propisima koji uređuju gradnju u elektroničkom obliku.

10. Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da se pravo stranke može ograničiti postupanjem javnopravnih tijela samo kad je to propisano zakonom te ako je takvo postupanje nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i razmjerno cilju koji treba postići. Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je dužnost javnopravnih tijela da pri vođenju postupka strankama omoguće da što lakše zaštite i ostvare svoja prava, vodeći pri tome računa da ostvarivanje njihovih prava ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom. Prema odredbi članka 47. stavka 4. ZUP-a ako stranka u ostavljenom roku nije dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba će ocijeniti od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari, a ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će rješenjem odbiti.

11. Imajući u vidu naprijed navedeno, podatke spisa i citirane zakonske i podzakonske odredbe, ovaj Sud ne nalazi osnovanim prigovore tužitelja, jer je pobijano rješenje doneseno sukladno odredbi članka 6. stavka 4. i članka 47. stavka 4. ZUP-a. Suprotno žalbenim navodima, tuženik je, vodeći računa da ostvarivanje prava tužitelja ne bude na štetu prava trećih osoba niti u protivnosti s javnim interesom, pozvao tužitelja na dostavu dokumentacije propisane člankom 6. Pravilnika, te produžio rok za dostavljanje lokacijske dozvole s iskazanom klauzulom pravomoćnosti, a koju tužitelj nije dostavio.

12. Prigovore tužitelja u pogledu pravilnosti primjene i tumačenja odredbe članka 6. Pravilnika, koje ponavlja i u žalbi, pravilno je otklonio prvostupanjski sud s obrazloženjem koje prihvaća i ovaj Sud. Pri tome je potrebno ukazati da lokacijska dozvola kao upravni akt proizvodi pravne učinke od trenutka njezine pravomoćnosti, a dostavljena lokacijska dozvola nesporno nije postala pravomoćna, jer je prema podacima e-spisa pred prvostupanjskim sudom u tijeku postupak koji se vodi pod poslovnim brojem UsI-886/24, predmet kojeg je ocjena zakonitosti rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 30. siječnja 2024., kojim su odbijene žalbe izjavljene protiv navede lokacijske dozvole.

13. Žalbeni prigovori u pogledu povrede načela razmjernosti i tumačenja odredbe članka 6. Pravilnika u skladu s Zakonom o tržištu električne energije („Narodne novine“, broj 111/21: dalje: novi Zakon), koji je stupio na snagu u tijeku trajanja predmetnog postupka (22. listopada 2021.) nisu osnovani. Navedenim Zakonom je propisan drugačiji postupak za dodjelu energetskog odobrenja od dosadašnjeg, te je odredbom članka 133. tog Zakona propisano i postupanje fizičkih i pravnih osoba, za projekte za koje je ishođena lokacijska dozvola, kao i provođenje postupka u tom slučaju, a odredbom članka 139. novog Zakona propisano je da će se postupci započeti prije stupanja na snagu tog novog Zakona završiti sukladno odredbama Zakona o tržištu električne energije ("Narodne novine", 22/13., 95/15., 102/15., 68/18. i 152/19.).

14. S obzirom na to da tužitelj u žalbi ne iznosi navode koji bi doveli u sumnju pravilnost presude prvostupanjskog suda, kao ni navode koji bi bili od utjecaja na donošenje drugačije odluke, to nije bilo osnove za usvajanje žalbe.

15. Slijedom navedenog primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je o zatraženom trošku upravnog spora primjenom odredbi članka 147. stavka 1. i članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu, 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić