Poslovni broj: Usž-1742/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Silvija Čovića i Ljiljane Karlovčan -Đurović, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Katarine Skrbinac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆK (OIB: [osobni identifikacijski broj],) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Nina Botica Jončić, odvjetnica u Splitu, protiv tužene Lučke kapetanije Split (OIB: 22874515170), koju zastupa HK, djelatnica Službe za registre i sigurnost plovidbe, Obala Lazareta 1, radi izdavanja i ovjere dnevnika vježbenika stroja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us l-1039/2025-11 od 5. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu , poslovni broj: Us l-1039/2025-11 od 5. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Osporenom presudom, u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/I-342-35/25-06/23, URBROJ: 530-04-9-2-25-2 od 27. ožujka 2025., a, u točki II. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Tužitelj je pravovremeno podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih zakonskih razloga, bitne povrede upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da mu je osporenim rješenjem odbijen zahtjev za izdavanje i ovjeru dnevnika vježbenika stroja, jer je pogrešno utvrđeno da nema dokaz o završenom obrazovanju. Tvrdi i da je stekao svjedodžbu o završnom radu koju je izdalo Suvremeno učilište u Splitu oznake KLASA: 602-07/24-118/03 i da je stekao zanimanje tehničar za brodostrojarstvo. Smatra da je priloživši navedenu svjedodžbu uz zahtjev dokazao da ispunjava uvjet da ima traženo obrazovanje. Tvrdi i da je osporeno rješenje utemeljeno na STWC Konvenciji i STCW Pravilniku, iako ta konvencija ne propisuje da neko pomorsko učilište treba ishoditi dozvolu ili suglasnost za vršenje obrazovanja, da ta konvencija propisuje obvezu države da svako pet godina vrši kontrolu obrazovne institucije, konkretno pomorskog učilišta; da postojanje suglasnosti za vršenje obrazovanja koje se obnavlja u kontinuitetu nije bitna da bi se neko učilište tretiralo pomorskim učilištem te da se na njega nije mogla primijeniti odredba članka 31. Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca. Tvrdi da je ključno u ovoj upravnoj stvari je li priložena svjedodžba o završnom radu valjan dokaz njegova obrazovanja ili ne. Istaknuo je da tumačenje, prema kojem nije valjan dokaz završenog obrazovanja svjedodžba koja mu je izdana od učilišta koje u trenutku izdavanja svjedodžbe nije imao suglasnost za provođenje programa obrazovanja, predstavlja pretjerani pravni formalizam; da sud nije zašao u utvrđivanje ključnih činjenica i nije razmotrio njegove argumente i dokazne prijedloge, da je sud pogrešno ocijenio da nema povrede načela stečenih prava i legitimnih očekivanja, da se sud nije očitovao na prijedlog da se kao zainteresirana osoba uključi učilište koje je izdalo svjedodžbu te da je isti sud, u presudi broj UsI- 592/2025 od 12. siječnja 2026., u gotovo istoj činjeničnoj i pravnoj situaciji izrazio suprotno pravno stajalište. Smatra da je tuženik bio dužan ispitati odgovara li program obrazovanja koji je on uspješno završio sadržajno i kvalitativno uvjetima koje traži odredba članka 17. Pravilnika te da je on stekao znanja i vještine koje imaju polaznici koji su pohađali isto učilište za vrijeme dok je ono imalo suglasnost. Istaknuo je i da je učilište koje mu je izdalo svjedodžbu prije i poslije razdoblja izdavanja mu svjedodžbe imalo odnosno ima suglasnost za vršenje obrazovanja pomoraca. Istaknuo je i da stečena svjedodžba jest javna isprava koja predstavlja njegovo stečeno pravo i koja nije poništena, da je imao opravdano očekivati da će institucije surađivati te da greške ili propusti državnih i javnopravnih tijela ne bi se smjele ispravljati na štetu građana. Stoga je predložio poništiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, a podredno vratiti predmet sudu na ponovni postupak.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu, predloživši ju odbiti. Potvrđuje da je ključno bilo ocijeniti je li svjedodžba o završenom radu koju je tužitelju izdalo Suvremeno učilište u Splitu pod KLASA: 602-07/24-118/03 predstavlja (valjan) dokaz o traženom obrazovanju. Smatra pravilnim zaključak suda da priložena svjedodžba o završenom radu nije vjerodostojna i da ona ne može biti ocijenjena kao dokaz o završenom potrebnom obrazovanju, jer je izdana od učilišta koje nije imalo propisanu suglasnost za provođenje obrazovanja tehničara za brodostrojarstvo, a na temelju koje osobe za završenim obrazovanjem ostvaruju pravo ukrcaja na brod u svojstvu vježbenika i stjecanje odgovarajuće svjedodžbe o osposobljenosti u razdoblju u kojem ga je tužitelj pohađao. Smatra da je ispravno sud zaključio da svjedodžba ne može biti prihvaćena kao dokaz o završenom potrebnom obrazovanju. Smatra i da je pravo na ukrcaj u svojstvu vježbenika strogo vezano uz ispunjenje formalno-pravnih uvjeta obrazovanja kod ovlaštenog nositelja suglasnosti i da bi svaka drugačija odluka suda značila izravno kršenje imperativnih propisa o sigurnosti plovidbe. Istaknuo je da u cilju održavanja i trajnog unaprjeđenja visoke razine sigurnosti u pomorskom prometu te sprječavanja onečišćenja mora, sustav obrazovanja i izobrazbe pomoraca utemeljen je na strogim međunarodnim standardima utvrđenim Međunarodnom konvencijom o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca (ili skraćeno: STCW) koje je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji (NN-MU, br. 1/92.); da je pravilom 1/6 STCW propisano da svaka stranka Konvencije osigurava da se obrazovanje/izobrazba i provjera osposobljenosti pomoraca provode, nadziru i prate u skladu s odredbama dijela A-I/6 STCW Kodeksa, a kojim su detaljno utvrđuju uvjeti koje je potrebno ispuniti u cilju povjeravanja programa obrazovanja pomoraca. u razdoblju u kojem ga je tužitelj pohađao; da su odredbe Konvencije u najvećoj mjeri implementirane u pravni poredak Republike Hrvatske kroz Pomorski zakonik i Pravilnik o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca; da je bitno da učilište prije početka izvođenja programa dokaže udovoljava li propisanim uvjetima, budući da je ispunjenost uvjeta nužan preduvjet za početak provedbe programa koji vodi stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti u pomorstvu i ukrcavanju na brod u svojstvu vježbenika; da postupak izdavanja suglasnosti za izvođenje programa obrazovanja služi kao ključni instrument osiguranja da pomorska učilišta ispunjavaju propisane uvjete glede kvalifikacija nastavnog kadra, tehničke opremljenosti i sustava upravljanja kvalitetom; da se, osim provjere dokumentacije i dokaza koji se prilažu zahtjevu pri izdavanju suglasnosti, obvezno provodi i nadzor od njega, kojim se na licu mjesta utvrđuje ispunjenost svih uvjeta i da se nakon toga, ako su svi uvjeti ispunjeni, izdaje rješenje za razdoblje valjanosti od pet godina; da suglasnost ministarstva nije samo potvrda kvalitete, već pravni temelj koji ustanovi daje ovlast za provođenje obrazovanja; da u cilju pribavljanja suglasnosti učilište mora ispuniti uvjete za održavanje obrazovanja glede nastavnika i programa, tehničke opremljenosti i uvedenog i održavanog sustava kvalitete; da je suglasnost upravni akt koji kao takav proizvodi učinke od trenutka izvršnosti i koji djeluje samo ubuduće; da izdavanjem suglasnosti učilištu ne prestaje obveza ministarstva da prati provođenje obrazovanja; da se sve aktivnosti moraju kontinuirano nadzirati putem sustava standarda kvalitete (QSS) kako bi se osiguralo postizanje definiranih ciljeva, a koji služi i za evidentiranje svakoga nastavnog sata, vježbe i prisutnosti svakoga polaznika; da, ako učilište nema izdanu suglasnost, u toj situaciji ministarstvo nije nadležno za provođenje inspekcijskog nadzora za konkretni program i da zapisi koji iz njega proizlaze ne predstavljaju službenu evidenciju s pravnom težinom; da konvencija zahtijeva i da se u svakom trenutku može dokazati da je polaznik točno određenoga datuma bio na simulatoru koji je ispravan i atestiran, a da naknadni uvid u isprave neovlaštene ustanove ne može potvrditi jesu li ti simulatori bili ispravni ili je li predavač ili polaznik uopće bio prisutan; da konvencija jasno propisuje da se sustav obrazovanja i izobrazbe pomoraca mora provoditi samo u okviru sustava koji je odobren i nadziran od nadležnoga tijela države potpisnice, odnosno ministarstva nadležnoga za poslove mora, prometa i infrastrukture te da je to bitno radi zadržavanja statusa na tzv. Bijeloj listi STCW Konvencije, koja predstavlja ključni preduvjet za međunarodno priznavanje hrvatskih svjedodžbi o osposobljenosti pomoraca i samim time posljedično ispunjavanje temeljnih uvjeta za zapošljavanje na međunarodnom tržištu rada.

3.1. Istaknuo je i da provedeni nadzori u predmetnom razdoblju u okviru postupka rješavanja po zahtjevu učilišta za izdavanje dopusnice za provođenje izobrazbe koja je uvjet za stjecanje pojedinih svjedodžbi o osposobljenosti, nije bitno za suđenje u ovom sporu; da treba razlikovati pojam obrazovanja koji je širi od pojma izobrazbe; da, prema članku 3. Pravilnika o zvanjima, izobrazba označava stjecanje znanja i vještina putem uvježbavanja i svladavanja stručnih programa posebne namjene, a da obrazovanje označava stjecanje znanja i vještina u sklopu redovnog školovanja; da nije trebalo uključiti u spor i učilište koje je izdalo tužitelju svjedodžbu; da nije pravno relevantno je li to učilište naknadno ishodilo suglasnost za buduće razdoblje nakon kojeg je tužitelj završio obrazovanje, jer ta suglasnost niti se može tražiti a niti vrijedi retroaktivno; da je u konkretnoj upravnoj stvari riječ o dvojbenom pravnom pitanju, a ne o činjeničnom prijeporu, zbog čega saslušanje tužitelja nije bilo nužno za rješavanje spora; da nisu pravno utemeljena stajališta i ocjene suda iz presude poslovni broj UsI- 592/2025 od 12. siječnja 2026. i da su ona suprotna članku 132. stavku 2. PZ -a i 79. Pravilnika; da je uspostavljeno propisivanje strogih obrazovnih standarda imalo za cilj ukrcavanje na brodove kompetentnih kadrova ali i zaštitu sigurnosti plovidbe, smanjenje pomorskih nesreća uzrokovanih ljudskim faktorom te sprječavanje onečišćenja morskog okoliša te da načelo zakonitosti jamči da je svaka svjedodžba o osposobljenosti rezultat programa koji je bio odobren prije početka njegove provedbe , da je on bio provjerljiv u realnom vremenu od države i da bi retroaktivno priznavanje učinilo besmislenim nadzor i stvorilo pravnu nesigurnost. Smatra i da naknadni uvid u isprave i u program obrazovanja ne može sanirati nedostatak postojanja suglasnosti prije početka obrazovanja te da nije ni moguće naknadno utvrditi je li tužitelj izdanom svjedodžbom ovladao primjerenim teoretskim znanjem i praktičnim vještinama koje se traže kod izdavanja svjedodžbe o osposobljenosti. Skrenuo je pozornost i na pravno stajalište istoga suda iz presude broj Us I-927/2025, prema kojem pitanje odgovornosti ministarstva vezano za obvezu provođenja nadzora nad učilištima nije predmet upravnog spora i da svjedodžba koja ne udovoljava uvjetima da bi mogla biti valjan dokaz o stečenom obrazovanju ne može postati valjan dokaz.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući ju u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na razloge ništavosti u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. i 39/26., u daljnjem tekstu: ZUS), Sud ocjenjuje zakonitom osporenu presudu i da je ona valjano i dostatno obrazložena razlozima koji imaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom materijalnom propisu.

6. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja, kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za izdavanje i ovjeru dnevnika vježbenika stroja primjenom odredbi Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca ("Narodne novine", broj:

130/13., 45/14., 124/15., 72/16., 69/18., 77/18., 85/21. i 77/24., u daljnjem tekstu: Pravilnik).

7. Nije sporno da je tužitelj 29. rujna 2022. upisan u program obrazovanja za zanimanje tehničar za brodostrojarstvo na Suvremenom učilištu u Splitu – Pomorsko učilište Atlantis (ili skraćeno: Pomorsko učilište Atlantis); da je on 20. svibnja 2024. stekao uvjete za obranu završnog rada; da je on 26. rujna 2024. izradio i obranio završni radi te da mu je navedeno učilište 14. listopada 2024. izdalo Svjedodžbu o završnom radu KLASA: 602-07/24-118/03, URBROJ: 2181-177-24-369 matični broj: [matični broj]/TB o stjecanju zanimanja tehničara za brodostrojarstvo (u daljnjem tekstu: Svjedodžba).

7.1. Nije sporno ni da je Ministarstvo pomorstva, prometa i infrastrukture, Uprava pomorske i unutarnje plovidbe, brodarstva, luka i pomorskog dobra, rješenjem KLASA: UP/I-342-35/14-01/192, URBROJ: 530-03-2-1-2-15-8 od 21. travnja 2015., izdalo Pomorsko učilište Atlantis suglasnost na četverogodišnji program obrazovanja za pomorskog nautičara i tehničara za brodostrojarstvo za školske godine 2014./2015. do 2018./2019., kojom potvrđuje usklađenost i sa Međunarodnom konvencijom o standardima izobrazbe, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca 1978., kako je izmijenjena i dopunjena (u daljnjem tekstu: STCW Konvencija) i Pravilnikom o izobrazbi, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca kako je usvojen Rezolucijom 2 Konferencije država stranaka STCW Konvencije iz 1995. (u daljnjem tekstu: STCW Pravilnik).

7.2. Nije, u biti, sporno ni da Pomorsko učilište Atlantis nije imalo navedenu suglasnost nadležnoga ministarstva za razdoblje u kojem je tužitelj pohađao srednjoškolski program obrazovanja za zanimanje tehničar za brodostrojarstvo.

7.3. Nije sporno ni da je tužitelj 7. ožujka 2025. podnio zahtjev za izdavanje dnevnika vježbenika stroja, priloživši i Svjedodžbu o stjecanju zanimanja tehničara za brodostrojarstvo.

7.4. Može se zaključiti da u konkretnom predmetu između stranaka nije dvojbeno činjenično stanje, već postoji prijepor vezano za primjenu materijalnog prava.

8. Pokazalo se spornim je li tužitelj u izloženim činjenicama ispunjavao kumulativno propisane pretpostavke za izdavanje i ovjeru dnevnika vježbenika stroja.

9. Člankom 131. stavkom 1. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj: 181/04., 76/07., 146/08., 61/11., 56/13., 26/15. i 17/19., u daljnjem tekstu: PZ) je propisano da član posade broda koji obavlja poslove u pogledu sigurne plovidbe broda može biti osoba koja ima odgovarajuću životnu dob, koja je stekla odgovarajuće zvanje i koja za obavljanje poslova toga zvanja na brodu ima odgovarajuću svjedodžbu o osposobljenosti.

9.1. Prema odredbi članka 132. stavka 2. PZ-a obrazovanje pomoraca radi stjecanja svjedodžbi o osposobljenosti iz članka 131. toga zakonika obavlja pomorsko učilište ovlašteno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva, dok prema stavku 3. toga članka u svrhu ishođenja suglasnosti o povjeravanju obrazovanja iz stavka 2. toga članka, pomorsko učilište mora ispuniti uvjete za održavanje obrazovanja i/ili izobrazbe u pogledu nastavnika i programa, tehničke opremljenosti te uvedenoga i održavanog sustava kvalitete.

9.2. U skladu s člankom 31. stavkom 1. podstavkom 2. Pravilnika svjedodžbu o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 kW ili jačim (STCW III/1) , stječe pomorac koji je završio srednjoškolsko obrazovanje brodostrojarskog smjera ili drugog odgovarajućeg smjera u trajanju od najmanje 4 godine, u kojem su obuhvaćeni najmanje sadržaji sukladno programu iz dijela A-III/1 STCW Pravilnika odnosno iz Priloga A3 toga pravilnika.

9.3. Prema članku 79. Pravilnika obrazovanje koje je uvjet za stjecanje svjedodžbi o osposobljenosti sukladno odredbama toga pravilnika provode pomorska učilišta ovlaštena sukladno posebnim propisima i uz suglasnost Ministarstva (stavak 1.); suglasnost iz stavka 1. ili dopusnicu iz stavka 2. toga članka Ministarstvo izdaje na temelju pisanog zahtjeva pomorskog učilišta, odnosno brodarske kompanije (stavak 3.); zahtjev iz stavka 3. toga članka mora sadržavati dokaze o ispunjavanju uvjeta za održavanje obrazovanja i/ili izobrazbe u pogledu uvedenog i održavanog sustava kvalitete, tehničke opremljenosti, nastavnika i programa (stavak 4.), a rješavajući po zahtjevu pomorskog učilišta, Ministarstvo će izdati suglasnost odnosno dopusnicu pomorskom učilištu kada utvrdi da su ispunjeni uvjeti propisani PZ-om i tim pravilnikom (stavak 11.).

10. Tumačeći citirane zakonske i podzakonske odredbe pojedinačno i u njihovim združenim učincima, a osobito uzimajući u obzir da navedeno pomorsko učilište , u cijelom razdoblju tužiteljeva obrazovanja i u trenutku izdavanja Svjedodžbe nije imalo suglasnost za provođenje četverogodišnjeg programa obrazovanja za zanimanje tehničara za brodostrojarstvo, kojom se potvrđuje da ono ispunjava uvjete za provođenje obrazovanja za to zanimanje glede nastavnika i programa, tehničke opremljenosti te uvedenoga i održavanog sustava kvalitete te kojom se potvrđuje usklađenost programa obrazovanja u odnosu na odgovarajuće dijelove STCW Konvencije i STCW Pravilnika, Sud smatra da svjedodžba o završnom radu koju je tužitelju izdalo navedeno pomorsko učilište nije vjerodostojan dokaz o završenom potrebnom obrazovanju, na temelju kojeg bi mu se mogao izdati i ovjeriti dnevnik vježbenika stroja u cilju ostvarenja prava ukrcaja na brod.

11. Sud smatra i da bi izdavanje tužitelju dnevnika vježbenika stroja i njegova ovjera bilo u suprotnosti s obvezama koje je Republika Hrvatska prihvatila ratificiranjem STCW Konvencije i implementacijom STCW Pravilnika. Navedena konvencija definira standarde izobrazbe i obrazovanja pomoraca, a suglasnost Ministarstva na određeni program obrazovanja predstavlja jamstvo poštivanja tih jedinstvenih standarda. To znači da izdavanje (prethodne) suglasnosti za provođenje četverogodišnjeg programa obrazovanja pomoraca za određeno zanimanje ne znači puku formalnost, već pravni temelj za provođenje obrazovanja i osnovni preduvjet da bi se svjedodžba određenoga prethodno od ministarstva ovlaštenog učilišta mogla smatrati valjanim i vjerodostojnim dokazom o stečenom odgovarajućem obrazovanju u smislu citiranih odredbi PZ-a i Pravilnika.

12. Vezano za prigovor žalitelja da on ne može imati štetnih posljedica zbog propusta izdavatelja Svjedodžbe da ishodi potrebnu dopusnicu za provođenje programa obrazovanja i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture glede obveze provođenja nadzora nad radom učilišta, valja istaknuti sljedeće.

13. Prema dosljednoj ustavno-sudskoj praksi, u situaciji ispravljanja pogreške koju je počinila javna vlast, prema načelu dobrog upravljanja, vlastima se nameće obveza da odmah djeluju u cilju ispravljanja svoje pogreške, pri čemu se te pogreške ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga pojedinca osobito i samo ako ikakav drugi suprotstavljeni interes nije doveden u pitanje.

13.1. Polazeći od obveze prosuđivanja konkretnih predmeta kroz prizmu odredbi ustavnog i konvencijskog prava i u cilju postizanja tražene poštene ravnoteže između zahtjeva općeg interesa i zahtjeva zaštite osnovnih prava pojedinca, Sud smatra da je ne izdavanje tužitelju dnevnika vježbenika stroja kojim bi ostvario pravo ukrcaja na brod težilo legitimnim ciljevima održavanja i trajnog unaprjeđenja visoke razine sigurnosti u pomorskom prometu i sprječavanje pomorskih nesreća uzrokovanih ljudskim faktorom i posljedično tomu ostvarenju legitimnog cilja zaštite života i zdravlja ljudi i morskog okoliša od onečišćenja. U konkretnoj situaciji javni interes ima prevagu nad pojedinačnim pravima građana te su oni dužni poštovati i postupati po mjerama koje nadležna tijela donose s ciljem zaštite života i zdravlja cjelokupne populacije i očuvanja okoliša pa i onda kada one podrazumijevaju ispravljanje pogrešaka koje je učinila javna vlast. Sud ocjenjuje i da tužitelju, s obzirom na osobite posebnosti konkretnog predmeta, nisu povrijeđena ni osnovna načela zaštite legitimnih očekivanja, pravne sigurnosti, vladavine prava i dobrog upravljanja (dobre uprave).

14. Prvostupanjski sud je, ne počinivši ijednu bitnu povredu upravnog spora, na temelju izloženih ključnih činjenica, pravilno primijenio materijalni propis, kada je odbio tužbeni zahtjev, iznoseći razloge rješavanje upravne stvari koji imaju logično i racionalno utemeljenje u mjerodavnom propisu. Pritom valja naglasiti i da upravno sudski nadzor zakonitosti osporene odluke javnopravnog tijela polazi odnosno izvire iz tuženikove stvarne nadležnosti i od predmeta upravne stvari u kojoj je ona donijeta.

15. Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS -a, u točki I. izreke, odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

16. S obzirom na to da tužitelj nije uspio žalbom, trebalo je, na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, u točki II. izreke, odbiti njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 9. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Štefan