REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2900/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari prvo tužiteljice KT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], drugo tužiteljice CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i treće tužitelja FT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Jurici Jeliniću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. OIB: 14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Zlatku Knezoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Knezović & partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4149/2025-2 od 17. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1008/2025-9 od 24. listopada 2025., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4149/2025-2 od 17. veljače 2026., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1008/2025-9 od 24. listopada 2025., s time da je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio više pitanja koja smatra važnim materijalnopravnim i procesnopravnim pitanjima za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu ističe da mu je nižestupanjskim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a niti za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odnosu na postavljena pitanja pobijana presuda ne odstupa od ustaljene sudske prakse i pravnih shvaćanja izraženih u odlukama ovoga suda broj Revt 249/14 od 9. travnja 2015., Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., Rev 3142/18 od 19. ožujka 2019., Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019., Rev 308/22-2 od 19. travnja 2022. i dr., a nije riječ niti o pitanjima u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu.

5. Prema tome, u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno kao u st. I. izreke.

6. Nadalje, prema ocjeni ovoga suda tuženik navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužitelja, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.

7. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić