1                                          Poslovni broj: UsI-599/23-5

Poslovni broj: UsI-599/23-5

                    

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice L. Š. iz P. S., OIB: …, protiv tuženika K.-k. županije, Općina P. S., Općinskog načelnika, P. S., OIB: …, radi prestanka službe po sili zakona, nakon održane usmene i javne rasprave, održane i zaključene istog dana, 13. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje, podredno oglašavanje ništavim rješenja Općinskog načelnika Općine P. S., KLASA: UP/II-112-07/22-01/03, URBROJ: 2137-24-01-23-8 od 30. siječnja 2023.

 

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika Općinskog načelnika Općine P. S., KLASA: UP/II-112-07/22-01/03, URBROJ: 2137-24-01-23-8 od 30. siječnja 2023. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja pročelnika Jedinstvenog upravnog odjela Općine P. S. KLASA: UP/I-112-07/22-01/03, URBROJ: 2137-24-03-22-6  od 19. siječnja 2023. kojim je tužiteljici prestala služba po sili zakona zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce, danom napuštanja službe, odnosno prvog dana odsutnosti s rada, tj. s danom 9. siječnja 2023.

2. Tužiteljica ističe da je 19. prosinca 2022. podnijela zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa, o kojem nije bilo odlučeno, pa je 22. prosinca 2022. dala izvanredni otkaz radi prijetnje na radnom mjestu, te nakon izvanrednog otkaza, tužiteljica nije sklopila pisani sporazum s tuženikom, te je tuženik propustio uspostaviti obrazac odjave kod Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o prestanku službe s datumom 22. prosinca 2022.

3. Tužiteljica se poziva na članak 110. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te na članak 3. stavak 3. navedenog Zakona koji upućuje na supsidijarnu primjenu općih propisa o radu, a izvanredni otkaz je uređen člankom 116. Zakona o radu, te stoga izreku prvostupanjskog rješenja smatra ništavom, a koju nepravilnost ni tuženik nije otklonio u žalbenom postupku.

4. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, opisuje kronologiju događaja i ističe da je tužiteljica 19. prosinca 2022. podnijela zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa s danom 31. siječnja 2023., a koji prijedlog je pročelnik prihvatio svojim rješenjem od 30. prosinca 2022., te službenica nije povukla svoj prijedlog do donošenja tog rješenja.

6. Predmetni sporazum o prestanku službe u cijelosti je izvršen, jer je tužiteljica primala plaću do 22. prosinca 2022., te je iskoristila godišnji odmor od 22. prosinca 2022. do 5. siječnja 2023., a nakon čega više nije dolazila na posao iz osobnih razloga, pa je pročelnik morao donijeti rješenje o prestanku radnog odnosa po sili zakona zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce.

7. Tuženik ističe da Zakon o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ne poznaje institut izvanrednog otkaza, niti se isti može primijeniti na tužiteljica koja je radni odnos zasnovala putem rješenja o prijmu i rasporedu, a ne putem ugovora o radu, te je prestanak radnog odnosa cjelovito uređen u navedenom specijalnom Zakonu, pa se na isti ne mogu primjenjivati odredbe ugovornog prava.

8. Što se tiče zaštite od prijetnje, tuženik ističe da tužiteljica nije pokrenula nikakav postupak, niti za to ima osnove, te se u prilog tome dostavlja izvješće upravne inspekcije od 16. siječnja 2023.

9. Navodi da pročelnik sukladno članku 5. stavku 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, ima nadležnost odlučivati o prestanku službe i sukladno članku 111. navedenog Zakona donijeti rješenje o prestanku službe, pa nema razloga za oglašavanje rješenja ništavim pozivom na članak 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku, a niti iz stavka 3. navedenog članka, jer su tužiteljici priznata sva prava iz radnog odnosa koja joj pripadaju do 31. siječnja 2023., jer je pročelnik mogao prihvatiti samo izjavu volje tužiteljice koja proizvodi dopušteni pravni učinak, u vezi čega je doneseno rješenje od 30. prosinca 2022., a izvanredni otkaz tužiteljice je protivan navedenom Zakonu, pa ne proizvodi pravne učinke, te tužiteljica ne može sama sebi određivati dan prestanka radnog odnosa i koristiti izvanredni otkaz ugovora o radu koji nije sklopila.

10. U evidenciji godišnjih odmora upisan je godišnji odmor tužiteljice od 22. prosinca 2022. do 5. siječnja 2023., a tužiteljica je od 9. siječnja do 31. siječnja bila dužna odraditi otkazni rok koji je sama predložila i što je prihvaćeno rješenjem pročelnika od 30. prosinca 2022., a kako nije dolazila na posao od 9. siječnja do dana donošenja rješenja o prestanku radnog odnosa po sili zakona 19. siječnja 2023., što je više od pet radnih dana uzastopno, a svoj izostanak nije opravdala, primjenom članka 115. stavka 1. točka f) Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, valjalo je utvrditi prestanak radnog odnosa s prvim danom odsutnosti s rada, a kako je to i navedeno u rješenju od 19. siječnja 2023.

11.  Predlaže sudu spojiti upravne sporove UsI-597/23 i UsI-599/23 iz razloga ekonomičnosti i zajedničkog raspravljanja, te odbiti tužbeni zahtjev.

12. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

13. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenika tuženika i u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, a na temelju ovlaštenja iz članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), o čemu je tužiteljica obaviještena u pozivu za raspravu.

14. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je izvršio uvid u spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu, te nije smatrao svrsishodnim spojiti predmete UsI-597/23 i UsI-599/23 radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke, jer se ne radi o istoj upravnoj stvari, niti o primjeni istih materijalnih odredaba.

15. U konkretnom slučaju sporan je prestanak službe tužiteljice po sili zakona zbog neopravdanog izostanka s posla pet radnih dana uzastopce, danom napuštanja službe, tj. s 9. siječnja 2023.

16. Odredbom članka 114. stavka 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj: 86/08, 61/11, 4/18 i 112/19) propisano je da služba može prestati i na temelju pisanog otkaza kojeg podnese službenik, a služba prestaje istekom otkaznog roka od mjesec dana.

17. Odredbom članka 115. stavak 1. točke f) navedenog Zakona propisano je da službeniku prestaje služba po sili zakona kad neopravdano izostane s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe, odnosno prvoga dana odsutnosti s rada.

18. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

19. Naime, tužiteljica je 19. prosinca 2022. podnijela zahtjev za sporazumni prestanak radnog odnosa s danom 31. siječnja 2023., a o čemu je doneseno rješenje od 30. prosinca 2023. s pravom na korištenje plaćenog godišnjeg odmora od 22. prosinca do 5. siječnja 2023., o čijoj zakonitosti će se odlučiti u upravnom sporu broj UsI-597/23, a nakon čega tužiteljica nesporno nije dolazila na posao, te svoj izostanak nije opravdala, pa je tuženik imao osnove donijeti rješenje o prestanku službe po sili zakona zbog neopravdanog izostanka s posla na temelju prethodno citirane odredbe članka 115. stavka 1. točke f) Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

20. Tužiteljici se napominje da iako služba može prestati i otkazom službenika, koji je tužiteljica podnijela 22. prosinca 2022. i u tom slučaju tužiteljica je morala odraditi otkazni rok od mjesec dana sukladno članku 114. stavku 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, a obzirom da navedeni zakon ne poznaje institut izvanrednog otkaza, te da se ne radi o pitanjima koja nisu uređena ovim zakonom, pa da bi postojala mogućnost supsidijarne primjene Zakona o radu iz članka 3. stavka 3. navedenog Zakona.

21. Iz navedenog razloga, sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim.

22. Stoga je sud na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, presudio kao u izreci.

 

U Zagrebu 13. veljače 2024.

 

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.