REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu - Stalna služba u Starom Gradu

Novo riva 3

21460 Stari Grad

Poslovni broj: 90 : P-3885/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Mariji Pavlinović u pravnoj stvari tužitelja PD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Darijana Godinović, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku MD, odvjetniku u [adresa], radi pravo vlasništvo nekretnine, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 07. srpnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja, uz objavu odluke 08. srpnja 08.

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik za cijelo kat. čest. br. [katastarska čestica], Mija, pašnjak površine 564 m2, Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te je ovlašten tužitelj temeljeno na ovoj pravomoćnoj presudi zatražiti i postići upis prava vlasništva za cijelo na svoje ime i u svoje vlasništvo u zemljišnim knjigama nadležnog suda i svim drugim javnim upisnicima, uz prethodno brisanje istog prava sa imena Opća narodna imovina Mjesni narodni odbor Hvar kao pravnog prednika tuženika, koji upis je tuženik dužan trpjeti, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dana 15. listopada 2025. godine ovom sudu podnio tužbu radi utvrđivanja prava vlasništva nekretnine stečenog dosjelošću, u bitnom navodeći kako je on u mirnom i neometanom posjedu predmeta tužbe ,da je predmeta nekretnina održavana, omeđena i oduvijek je u posjedu po pravu prednika oca pok.PD pok. VD, djeda pok.PD pok.Ante i bake pok. UD. Da je nekretnina položena do kat. čest. br. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], predjela „Mija“ a koji su upisanog vlasništva tužitelja. Da nikad ni tuženik niti itko treći nije polagao ikakva prava glede predmeta tužbe, slijedom toga predlaže da sud utvrdi kako je on vlasnik predmetne nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenu na ovaj sud dana 10. studenog 2025. godine tuženik je istaknuo kako iz priloženih isprava ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva.

3.Tijekom postupka sud je izveo dokaz: pregledom izvatka iz zemljišnih knjiga za predmetnu nekretninu, posjedovnog lista broj 256, povijesti promjena na katastarskim česticama, izvoda iz katastarskog plana, saslušani su svjedoci: OD, JD, ZD.

4. Između parničnih stranaka je sporno je li tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

5. Na temelju provedenog dokaznog postupka, a ocjenjujući dokaze sve zajedno i svakog zasebno, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja pravno osnovan.

6.Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 70/19, 80/22 i 114/22 dalje:), dalje: ZPP, prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice:

7.Pregledom zemljišno knjižnog uloška utvrđeno je kako je kao vlasnik predmetne nekretnine upisana Opća narodna imovina Mjesni narodni odbor Hvar. Iz posjedovnog lista broj 256 utvrđeno je kako je kao posjednik predmetne nekretnine upisan PD.

Svjedok OD je navela između ostalog kako joj je poznato da je predmetna nekretnina oduvijek bila u posjedu obitelji PD. Da je ista bila u posjedu roditelja ovdje tužitelja i to P i PD, dok je danas u isključivom posjedu ovdje tužitelja. Navela je kako su roditelji tužitelja nekretninu redovito održavali i čistili, te da su također na njoj ponekad držali tovara i kozu, dok danas tužitelj također redovito održava nekretninu, te bere drva za ogrjev. Navela je kako joj je poznato da je tužitelj imao i sestru koja je bila neudana i nije imala djece, te da je tužitelj također naslijedio svu sestrinu imovinu. Navela je kako je nekretnina omeđena, te da nikada nije čula da bi netko tužitelju ili njegovim prednicima osporavao pravo na posjed. Svjedok JD i ZD su iskazivali gotovo identično kao i svjedokinja OD. Ističe se kako je sud svjedocima dao vjeru budući da su iskazivali isto, sukladno ovom spisu priloženim dokazima, te da nisu osobno zainteresirani za ishod postupka, te su im poznati običaji mjesta i čije je što.

8. Paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a glasi.“Da se kroz dosjelost steče nije dosta da je osoba sposobna steći, a stvar da se može steći:nego je još potrebno da onaj koji ovim načelom ima steći, doista posjeduje rečenu stvar ili pravo uz to valja da mu je posjed, zakonit pošten i istinit i da trajao kroz cijelo vrijeme zakonom određeno (paraf 309,316,326 i 345).“Po pravnom pravilu iz paragrafa 328 bivšeg OGZ-a presumira se da je posjed pošten. Sukladno navedenom pravnom pravilu, a i kasnije sukladno načelnom mišljenju proširene Opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda br. 3/60 od 04. 04. 1960. godine, kojim je najdulji rok za dosjedanje skraćen na 20 godina, a temeljem kojeg su se ocjenjivale pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjedanjem, sve do donošenja zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (NN 53/91, 9/92, 77/92 – dalje: ZOVO) nužna pretpostavka za dosjedanje uvijek je bio pošten posjed. Pošten posjed je ako posjednik u vrijeme kada ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga za posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, pri čemu se posjed smatra poštenim dok se ne dokaže suprotno. Nepošten posjednik je ona tko zna ili je mogao znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Prema odredbi čl. 28. st. 2 i 4. ZOVO-a postojanje posjeda određenih kvaliteta kroz zakonom određeno vrijeme pretpostavka je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Također u smislu čl. 159. st. 3. ZV-a traži se pošteni posjed.

Odredbom članka 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN (91/96,68/98,137/99,22/00,73/00,129/00,114/01,79/06,141/06,146/08,38/09,153/09,1 43/12,152/14-. dalje ZV), određeno je kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom stvari, ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Također je određeno da ako je njegov posjed zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, da stječe vlasništvo dosjelošću ako je samostalni posjed neprekidno trajao dvadeset godina. Odredbom članka 160.ZV-a određeno je kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, te da se za vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kako pošten, zakonit i istinit samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

9. Naime, slijedom navedenog, a što nedvojbeno proizlazi iz ovom spisu priloženih dokaza, te polazeći od navedenih zakonskih odredbi, u pogledu pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću i to: samostalan posjed određene kakvoće, neprekidno trajanje posjeda kroz zakonom određeno vrijeme, sposobnost stvari da bude objekt stjecanja, te sposobnost stjecatelja da bude vlasnikom te stvari, to je odlučeno kao u izreci. U konkretnom slučaju neminovno je utvrđeno kako je tužitelj dokazao da je stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću i to tzv. izvanrednom dosjelošću, za koju se traži pošten i neprekidan posjed koji je trajao zakonom propisano vrijeme. Naime, pošten posjed je posjed (bona fides), odnosno pošten posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, a sukladno gore navedenim zakonskim odredbama posjed se smatra pošten dok se ne dokaže suprotno. Kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da posjed nije bio pošten, to je odlučeno kao u izreci. Naime, iz samih dokaza priloženih spisu, te sukladno izjavi svjedoka, koji su između ostalog naveli kako su prednici tužitelja, imali neprekidan posjed na predmetnoj nekretnini, koji nitko nikad nije osporio, a kako tijekom postupak nije ničim dovedeno u pitanje samostalnost i poštenje posjeda, niti sposobnost vlasnika i stvari, te kako je također u predmetnom slučaju protekao vremenski rok, a uračunavajući i vrijeme prednika sadašnjeg posjednika potreban za stjecanje vlasništva na navedeni način, to je razvidno da su se u konkretnom slučaju ostvarile sve pretpostavke za stjecanje vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću.

10.Napominje se kako posjed prednika tužitelja i samog tužitelja nije sporan između stranaka.

11.Također činjenica da je tuženik upisan kao vlasnik u zemljišnoj knjizi nije činjenica koja odmah upućuje na nepošten posjed tužitelja, već se ta činjenica treba cijeniti u skladu sa ostalim dokazima priloženim spisu. Naime, ovaj sud je mišljenja kako je tužitelj tijekom postupka nedvojbeno dokazao kako je njegov posjed kao i posjed njihovih prednika bio pošten, iako je činjenicu nepoštenja posjed bio dužan dokazati tuženik. Navedenom u prilog ide i činjenica kako je prednik tužitelja VD, bio upisan kao posjednik u posjedovnom lista, a u prilog čemu idu i iskazi svih svjedoka a kojima je iskazima sud dao vjeru.

12. Naime, činjenica upisa prednika tužitelja u posjedovnom listu ide u prilog tvrdnjama svjedoka, te je razvidno da je ta činjenica od krucijalne važnosti, budući da poštenje posjeda za nekretninu za koju tužbom traži utvrđenja prava vlasništva dosjelošću predstavlja važno materijalno pravno pitanje, jer o tom pitanju ovisi ocjena kvalitete posjeda tužitelja, te ocjena da li se radi o poštenom i nepoštenom posjedu, dalje predstavlja temelj za odluku da li je tužitelj dosjelošću mogao steći pravo vlasništva nekretnine. Naime, iako je riječ je u konačnici o tome da se radi samo o jednom dokazu kao sastavnici cjelokupne procesne i materijalne građe na kojoj se temelji zaključak o osnovanosti tužbenog zahtjeva u konkretnom sporu, ipak isto

zajedno sa ostalim dokazima nedvojbeno ukazuje na činjenicu kako je posjed u predmetno slučaju pošten, a što je sud utvrdio sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, koja počiva na načelu slobodne ocjene dokaza.

13. Također se napominje na stav koji je već odavno zauzela brojna sudska praksa kao se poštenje posjednika pretpostavlja, pa je teret dokaza o nepoštenom posjedu na strani onoga koji tvrdi da je posjednik nepošten, u ovom slučaju na strani tuženika koji nije dokazao da su tužitelj i njegovi prednici bili nepošteni posjednici. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev s ocjenom da su ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva

dosjelošću.

14.Također okolnost je li posjednik znao ili nije znao za upis u zemljišne knjige sama po sebi ne mora biti od utjecaja na savjesnost posjeda. Poštenje posjeda se pretpostavlja, ali je dopušten dokaz o suprotnom, odnosno radi se o oborivoj predmnijevi. Poštenje posjeda predstavlja subjektivno obilježje posjeda o kojem se odlučuje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, pa i zaključak o takvom obilježju posjeda ovisi o svim, tijekom postupka, utvrđenim činjenicama. Nije moguće unaprijed odrediti formulu prema kojoj će se u svakom konkretnom slučaju ocijeniti postojanje poštenog posjeda kao kvalifikatorne okolnosti kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Tako i okolnost što je tužitelju i prednicima u trenutku stjecanja ili tijekom izvršavanja posjeda moglo bilo poznato da je u zemljišnim knjigama upisana treća osoba sama po sebi ne znači da se radi o nepoštenom posjedu, nego je potrebno ocijeniti sve okolnosti konkretnog slučaja, što je sud u ovom slučaju i ocijenio, sukladno odredbi članka 8. ZPP-a.

16. Ističe se kako identifikacija mjesta spora između stranaka nije bila sporna tijekom postupka, pa slijedom toga nije bilo potrebe za provođenjem očevida. Naime, provođenje geodetskog vještačenja nije nužno, nego se procjenjuje prema svakom konkretnom slučaju u prilog čemu je stav zauzela i sudska praksa ( Rev-1740/ 2013- 2, odnosno Gž-1641/12-2 od dana 05. travnja 2013.g., Gž- 3766/2012-2 od 24. siječnja 2017.g.)

17. Naime, iz samih dokaza priloženih spisu te sukladno izjavi svjedoka koji su između ostalog naveli kako su prednici tužitelja, imali neprekidan posjed na predmetnoj nekretnini, koji nitko nikad nije osporio, a kako tijekom postupak nije ničim dovedeno u pitanje samostalnost i poštenje posjeda, niti sposobnost vlasnika i stvari, te kako je također u predmetnom slučaju protekao vremenski rok,a uračunavajući i vrijeme prednika sadašnjeg posjednika potreban za stjecanje vlasništva na navedeni način, to je razvidno da su se u konkretnom slučaju ostvarile sve pretpostavke za stjecanje vlasništva na predmetnoj nekretnini dosjelošću. Nadalje, odredbom članka 114 i 115. ZV-a.,određeno je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona, te da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom. Slijedom navedenog, a kako je nesporno utvrđeno kako su prednici tužitelja imali neprekidno, od nikoga ne ometan pošten posjed nad predmetnoj nekretnini te kako sad posjed na predmetnoj nekretnini ima tužitelj, a kako se sukladno gore navedenim zakonskom odredbama u vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva dosjelošću uračunao i vrijeme prednika tužitelja, to je između ostalog odlučeno kao u izreci.

U Starom Gradu, 8. srpnja 2026.

S U T K I N J A:

Marija Pavlinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave istog. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud pismeno u 3 istovjetna primjerka.

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.

3. u spisu