Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

Poslovni broj: Gž-680/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Verice Perić Aračić, kao predsjednice vijeća, Josite Begović kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Zorana Nikolića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. 2. NF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. mlt. CF, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po zakonskoj zastupnici – majci ČF, a ona po punomoćnici Moniki Trkulja, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika 1. KF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Rei Atelj, odvjetnici u Zadru, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-3013/2023 od 22. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 08. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o

Žalba tuženika se djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično uvažava i presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-3013/2023 od 22. kolovoza 2025. se:

a) potvrđuje:

- u točkama 1. i 2. izreke presude,

- u točki I.1., 2. i 3. izreke rješenja,

b) preinačava:

- u točkama 3. i 4. izreke presude i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„3. Utvrđuje se da je Tužiteljima uknjižbom prava vlasništva Tuženika KF, OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini označenoj kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S NEODREĐENIM OMJERIMA 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), opisano kao poslovni prostor u prizemlju zgrade, na adresi [adresa], površine 77m2, u elaboratu označen žutom bojom, koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], kuća, ukupne površine 287m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za 8.2. suvlasnički dio etaže: 3/6 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru povrijeđeno pravo vlasništva na toj nekretnini.

4. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru upis brisanja prava vlasništva Tuženika KF, OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini iz točke 3.koje je pravo vlasništva upisano na temelju Presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1887/2023 od dana 11. listopada 2023. godine te se nalaže uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetne presude.“

- u točki II. rješenja tako da glasi:

„II. Svaka stranka snosi svoje parnične troškove.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem odlučeno je i to:

presudom:

„1. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju, sklopljen dana 05. studenog 2010. godine između pokojnog ĐF sa posljednjim prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1949., a umro **.**.2020. i Tuženice [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Darija Grigillo Ramljak pod poslovnim brojem: OV-8806/10, ništetan u cijelosti.

2. Utvrđuje se da je Ugovor o darovanju, sklopljen dana 28. srpnja 2023. godine između Tuženice AF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Tuženika KF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji Ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Suzane Hrabra iz [adresa] pod poslovnim brojem: OV - 6770/2023, ništetan u cijelosti.

3. Utvrđuje se da je Tužiteljima uknjižbom prava vlasništva Tuženika KF, OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini označenoj kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S NEODREĐENIM OMJERIMA 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), opisano kao poslovni prostor u prizemlju zgrade, na adresi [adresa], površine 77m2, u elaboratu označen žutom bojom, koji se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], kuća, ukupne površine 287m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za 8.2. suvlasnički dio etaže: 3/6 u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru povrijeđeno pravo vlasništva na toj nekretnini.

4. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru upis brisanja prava vlasništva Tuženika KF, OIB: [osobni identifikacijski broj] na nekretnini iz točke 3.koje je pravo vlasništva upisano na temelju Presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: P-1887/2023 od dana 11. listopada 2023. godine te se nalaže uspostava zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetne presude.“

i rješenjem:

„I.1. Zabranjuje se Protivniku osiguranja MF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] otuđenje i opterećenje nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel [adresa] i to: -kč. br. [katastarska čestica] u naravi KUĆA površine 287m2, označeno kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S NEODREĐENIM OMJERIMA 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), opisano kao poslovni prostor u prizemlju zgrade, na adresi [adresa], površine 77m2, u elaboratu označen žutom bojom, za 8.2. suvlasnički dio etaže: 3/6, upisano u u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina];

2. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru u zemljišnim knjigama provesti upis zabilježbe privremene mjere zabrane otuđenja i opterećenja Nekretnine iz prethodne točke.

3. Predmetna privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka povodom predmetne tužbe za utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju broj: OV -8806/10 I Ugovora o darovanju broj: OV-6770/2023.

II. Nalaže se tuženicima da tužiteljima naknade trošak postupka u iznosu od 1.573,00 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, dok se u preostalom dijelu zatraženom u iznosu većem od dosuđenog zahtjev za naknadom troška odbija kao neosnovan.“

2. Ovu prvostupanjsku odluku pravovremenom i dopuštenom žalbom pobijaju tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl.354. st.2. t.11. ZPP -a, dakle Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - u daljnjem tekstu: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.355. ZPP-a) te pogrešne primjene materijalnog prava (čl.356. ZPP-a). Predlažu pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbiti, a podredno pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora zahtjevi su za utvrđenjem ništetnosti dvaju ugovora o darovanju i to onog kojeg je s tuženicom AF sklopio pok. ĐF **.**.2010., te onog kojeg su, u pogledu iste nekretnine, sklopili tuženici međusobno, AF, kao darodavatelj, te KF, kao daroprimatelj (točke 1. i 2. izreke); utvrđenje da je uknjižbom KF na nekretnini koja je bila predmet darovnih ugovora povrijeđeno pravo vlasništva tužitelja na toj nekretnini (točka 3. izreke), te nalaganje zemljišnoknjižnom sudu da se izbriše pravo vlasništva tuženika KF na predmetnoj nekretnini upisano na temelju presude istog prvostupanjskog suda posl.br. P-1887/2023, te naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetne presude (točka 4. izreke). Tužitelji su zahtijevali i donošenje privremene mjere zabrane raspolaganja predmetnom nekretninom do pravomoćnog okončanja postupka povodom predmetne tužbe za utvrđenje ništetnosti spornih ugovora o darovanju.

6. Prvostupanjski je sud, u pogledu Ugovora o darovanju od 5. studenog 2010. (u daljnjem tekstu: Ugovor/10), na što se odnosi točka 1. izreke presude, utvrdio:

- da su pok. LF kao darovatelj s jedne strane i njegova supruga, tužena AF kao obdarenik s druge strane, sklopili ugovor ovjeren kod javnog bilježnika Darije Grigillo Ramljak pod poslovnim brojem: OV 8806/10 kojim se sad pok. ĐF obvezao prepustiti 2. tuženici nekretninu (sad) upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Zadru, zemljišnoknjižni odjel [adresa] i to: - kč. br. [katastarska čestica] u naravi KUĆA površine 287m2, označeno kao ETAŽNO VLASNIŠTVO S NEODREĐENIM OMJERIMA 8. suvlasnički dio s neodređenim omjerom ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-8), opisano kao poslovni prostor u prizemlju zgrade, na adresi [adresa], površine 77m2, u elaboratu označen žutom bojom, za 8.2. suvlasnički dio etaže: 3/6 upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u kojem je ugovoreno i da daroprimac AF stupa odmah u posjed darovanih nekretnina,

- da je darovana nekretnina (poslovni prostor) bila u zakupu (zakupoprimac Tekstil d.d., pa Euro tekstil j.d.o.o.) i to i prije nego je pok. ĐF, u postupku denacionalizacije, stekao na njoj svoj suvlasnički dio, kojim je predmetnim Ugovorom/10 raspolagao,

- da je pok. ĐF **.**.2017. podnio tužbu radi predaje u suposjed predmetne nekretnine protiv tuženika Euro Tekstil j.d.o.o. (P-2789/2019) u kojoj je naveo da je suvlasnik predmetnog poslovnog prostora dokazujući to presudom istog prvostupanjskog suda posl.br. P-2379/16, te prilažući Ugovor o zakupu od 1. ožujka 2014., zaključen za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 1. ožujka 2017., kojeg je kao zakupodavac zaključio u svoje ime i u ime još jednog suvlasnika, a svog strica, s Euro Tekstilom j.d.o.o., kao zakupcem,

- da je navedeni parnični postupak 9. rujna 2020. prekinut zbog smrti tamo tužitelja (LF),

- da je Euro Tekstil j.d.o.o. i nakon navodnog uvođenja u posjed obdarenice (AF), koji da se dogodio na način da je pok. ĐF došao s tuženicom AF u predmetni poslovni prostor i upoznao zakupoprimca, u osobi (svjedoka) ŽF, da je ona (AF) nova (su)vlasnica istog, nastavio plaćati zakupninu sad pok. LF,

- da predmetni Ugovor o darovanju nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta.

6.1. U odnosu na Ugovor o darovanju od 28. svibnja 2023. (u daljnjem tekstu: Ugovor/23), na koji se odnosi točka 2. izreke presude, prvostupanjski je sud utvrdio:

- da su za istu nekretninu Ugovor/23 sklopili tužena AF, kao darovateljica s jedne strane i tuženi KF, kao daroprimatelj s druge strane, a u kojem je navedeno da se daroprimatelj već nalazi u posjedu darovane nekretnine,

- da je u zakupu tog poslovnog prostora sve do prodaje 2024. ZF i PF bila pravna osoba čiji je zakonski zastupnik bio RF, (ista osoba kao i u vrijeme ranijih zakupoprimaca),

- da tuženik KF nije stupio u posjed predmetne nekretnine,

- da predmetni Ugovor o darovanju nije zaključen u formi javnobilježničkog akta.

6.2. Prvostupanjski je sud utvrdio i:

- da je u predmetu P-1887/23 istog prvostupanjskog suda, 11. listopada 2023. donesena presuda zbog ogluhe u pravnoj stvari tužitelja (ovdje tuženika) KF protiv (i ovdje) tuženice AF radi utvrđenja da je tužitelj stekao valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine, te se ovdje tuženi KF temeljem iste i upisao kao njezin suvlasnik,

- da je KF tijekom ovog parničnog postupka, 15. siječnja 2024., prodao svoj suvlasnički dio predmetne nekretnine DF i GF, koji su se u zemljišne knjige i upisali kao suvlasnici,

- da je dana 24. prosinca 2023. pod brojem Z-37236/2023 zabilježeno pokretanje postupka radi osiguranja određivanjem mjere zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine koji se vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod posl.br. P 3013/23 (ovaj parnični postupak).

7. Prvostupanjski sud, pozivajući se na odredbu članka 482. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave, a koji je prisilne naravi i ne trpi nikakve iznimke, zaključuje da su predmetni ugovori o darovanju ništetni, radi čega prihvaća zahtjeve pod točkama 1. i 2. presude. Pri tome obrazlaže da posljedicu nepoštivanja obvezatnosti oblika ugovora regulira odredba čl. 290. ZOO-a, kojom je propisano da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo. Prvostupanjski sud ukazuje i na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz kojih proizlazi da ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak i ništetan je (Rev-2593/00 od 16. prosinca 2003., Rev 893/07 od 27. kolovoza 2008.) te obrazlaže i kako nepoštivanje navedenog oblika ugovora zbog toga što je ugovor suprotan prisilnom propisu dovodi do ništetnosti (čl. 322. ZOO).

8. Prvostupanjski sud napominje i da je tuženica AF darovala predmetnu nekretninu tuženiku KF iako nije bila vlasnica iste.

8.1. Prvostupanjski sud obrazlaže kako primjenom odredbe čl. 323. ZOO prihvaća i zahtjev tužitelja za uspostavom prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, očito misleći na odluku pod točkom 4. izreke presude.

9. Prvostupanjski sud navodi i da su tuženici tvrdili da su za postojanje predmetne nekretnine tužitelji znali još za vođenja ostavinskog postupka iza pok. LF, da je predmetni poslovni prostor bio predmet raspravljanja u ostavini iza pok. LF, da su ovdje tužitelji znali da je navedeni prostor darovan ovdje drugotuženici AF, čak i zahtijevali da se navedeno darovanje uračunava u nasljedni dio AF iza pok. LF, što su tužitelji osporavali tvrdeći da se radi o naknadno pronađenoj imovini (ostavini). Prvostupanjski sud utvrđuje da predmetna nekretnina nije u rješenju o nasljeđivanju navedena kao ostavina pok. LF, pa zaključuje da ona nije obuhvaćena sporazumom o diobi ostavine kojeg su parnične stranke u tom ostavinskom postupku postigle.

10. Prvostupanjski je sud odluku o privremenoj mjeri zabrane raspolaganja donio na temelju članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012, 25/2013, 93/2014, 55/2016, 73/2017, 131/2020, 114/2022, 6/24, dalje: OZ) jer su, prema njegovom mišljenju, tužitelji učinili vjerojatnim postojanje svoje tražbine, a posebno obzirom na činjenicu da je tijekom vođenja ovoga postupka, unatoč u zemljišnoj knjizi upisanoj zabilježbi (pokretanja postupka osiguranja), tuženik KF prodao trećim osobama nekretninu koja je predmet ovoga postupka , pa iz svega navedenog zaključuje da bi eventualnom daljnjom njenom prodajom bilo spriječeno ostvarenje tražbine tužitelja.

11. Ispitujući pobijanu odluku na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti.

11.1. Počinjena je međutim bitna povreda odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju žalitelji ukazuju i to u dijelu u kojem je odlučeno o zahtjevima pod točkama 3. i 4. izreke prvostupanjske presude, a i materijalno pravo je u ovom dijelu pogrešno primijenjeno.

12. Protivno pretežitim žalbenim navodima koji se odnose na pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda o tome da prilikom sklapanja Ugovora/10 nije došlo do predaje posjeda, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud tu činjenicu pravilno utvrdio ocjenjujući provedene dokaze sukladno odredbi članka 8. ZPP-a. Naime, sve da je pok. ŽF, kako to iskazuju tuženica AF i svjedok RF, nakon što je predmetni poslovni prostor, točnije svoj suvlasnički dio na njemu, poklonio tuženoj A, s njome došao u isti i ŽF rekao kako je ona nova (su)vlasnica, činjenica je da se on i nakon toga ponašao kao da predmetnog Ugovora/10, dakle darovanja, nije ni bilo, a kamo li da bi izvršio predaju svog posrednog posjeda, kojeg je, kao zakupodavatelj imao, sukladno članku 10. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 90/10,143/12 i 152/14 u daljnjem tekstu – ZVDSP) koji glasi:

„Kad netko stvar posjeduje kao plodouživatelj, založni vjerovnik, zakupoprimac, najmoprimac, čuvar, posudovnik ili u kojem drugom sličnom odnosu u kojemu je prema drugome ovlašten ili obvezan kroz neko vrijeme posjedovati je, onda je posjednik te stvari i taj drugi (posredni posjednik). Stoji li posredni posjednik prema nekomu trećemu u takvu odnosu, i taj je posredni posjednik.“

12.1. Tako je pok. ŽF i nakon sklapanja navedenog Ugovora/10 zaključio ugovor o zakupu predmetnog poslovnog prostora za razdoblje od 1. ožujka 2014. do 1. ožujka 2017., a nakon isteka navedenog zakupa, prezentirajući se kao suvlasnik, ustao tužbom radi predaje u suposjed od neposrednog posjednika, kojeg je predstavljao saslušani svjedok RF. Činjenica da u navedenom postupku nije donesena presuda, jer je postupak prekinut nakon smrti LF, na što upiru žalitelji, ne umanjuje značaj činjenice da je pok. LF, prezentirajući se kao suvlasnik, ustao tužbom radi predaje u suposjed, da mu RF, koji u ovom parničnom postupku iskazuje kako je pok. ŽF doveo tuženicu AF i predstavio je kao novog (su)vlasnika, sugerirajući tako da bi tuženica AF bila uvedena u posjed, nije u parnici radi predaje u suposjed to isto isticao, pa prvostupanjski sud nije imao osnove utvrditi ništa drugo nego da do prave predaje posjeda nije došlo, a kako prave predaje nije bilo to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je predmetni ugovor ništetan, pri čemu, osim na odredbe na koje se pozvao prvostupanjski sud treba ukazati i na članak 53. stavak 1. točka 2. Zakona o javnom bilježništvu (Narodne novine broj: 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16, 57/22, dalje: ZJB) kojim je propisano da je javnobilježnički akt potreban osobito za pravnu valjanost darovnih ugovora bez predaje stvari u neposredan posjed daroprimca.

13. Isto se odnosi i na Ugovor/23, jer je i u tom slučaju izostala predaja posjeda obdarenom (tuženiku KF), jer je u neposrednom posjedu bio zakupoprimac koji je (neposredan) posjed predao tek novom vlasniku, točnije osobama koje su predmetnu nekretninu od tuženika KF kupile. Činjenica da darovateljica Danica ne bi bila vlasnica, točnije suvlasnica nekretnine koja je bila predmet darovanja, nije relevantna za pitanje ništetnosti, jer zbog toga Ugovor/23 ne bi bio ništetan da je imao valjanu formu, budući prodaja tuđe stvari ne čini ugovor ništetnim. K tome valja primijetiti i to da je u to vrijeme, 2023. godine, pok. ŽF već bio umro, pa su nasljednici, dakle i darovateljica AF, određeni suvlasnički dio stekli nasljeđivanjem, sukladno članku 5. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19 – u daljnjem tekstu: ZN), kojim je propisano da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo.

14. U odnosu na odluku o tužbenom zahtjevu kojim se traži utvrđenje da je uknjižbom prava vlasništva tuženika KF na spornoj nekretnini za 3/6 dijela povrijeđeno pravo vlasništva tužitelja (točka 3. izreke, prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge. Ovom sudu nije moguće dokučiti na temelju kojeg propisa je o takvom tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud uopće odlučivao, osim, možda, kao o deklaratornom zahtjevu (preambulu) u odnosu na slijedeći, kondemnatorni zahtjev (onaj pod točkom 4. izreke presude). Stoga nije moguće niti zaključiti niti što je za prvostupanjski sud relevantni činjenični supstrat za ovu odluku. Kada se zahtjev pod točkom 3. izreke dovede u vezu s točkom 4. izreke, a što je logično i nužno, jer se točkom 3. presude utvrđuje povreda prava vlasništva upisom tuženika KF, a točkom 4. brisanje tog istog upisa, proizlazi da tužitelji tvrde kako je zemljišnoknjižni sud povrijedio pravo (su)vlasništva tužitelja kada je proveo upis ovog tuženika (KF) na temelju presude Općinskog suda u Zadru, posl.br. P-1887/2023. od 11. listopada 2023., brisanje kojeg upisa se traži. Riječ je dakle ovdje o brisovnoj tužbi iz odredbe članka 150. stavak 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ 63/19, 128/22, 155/23, 127/24, dalje: ZZK) kojom je propisano da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Iz spisa ne proizlazi da navedena presuda, na temelju koje je predmetni upis dopušten, više ne egzistira, pa da bi nastupili razlozi da se naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije njezine provedbe.

14.1. Stoga je prvostupanjski sud, po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je odredio brisanje uknjižbe na temelju članka 323. ZOO-a polazeći od utvrđenja da su predmetni darovni ugovori ništetni, budući je uknjižba izvršena na temelju presude, a ne na temelju tih ništetnih ugovora.

15. Ovdje valja ukazati da su stranke te koje određuju predmet raspravljanja i to prvenstveno tužitelj koji postavlja tužbeni zahtjev i koji iznosi činjenice na kojima zahtjev temelji. Sud odlučuje samo o postavljenom/im tužbenom/im zahtjevu/ima u okviru činjenica na kojima tužitelj zahtjev/e temelji i ništa više od toga.

15.1. S tim u vezi valja reći kako nije jasno od kakvog je značaja za pobijanu odluku tumačenje prvostupanjskog suda sporazuma do kojeg je među parničnim strankama došlo u ostavinskom postupku iza pok. LF, a u odnosu na kojeg prvostupanjski sud zaključuje da nije obuhvatio predmetnu nekretninu i to zato što ista nije navedena kao ostavina pok. ŽF, no ipak se smatra potrebnim ukazati kako takav zaključak, sve da je i relevantan za odluku o tužbenim zahtjevima kakvi su postavljeni, a po shvaćanju ovog suda nije, nije za ovaj drugostupanjski sud niti prihvatljiv i to stoga što je do sporazuma o diobi nasljedstva došlo nakon što su tužitelji tražili da se u nasljedni dio uračunaju darovi učinjeni za života ostavitelja izrijekom ukazujući na darovanje učinjeno Ugovorom/10 (Ov-8806/10) pa se, po shvaćanju ovog suda, pravomoćnim okončanjem ostavinskog postupka na temelju sporazuma stranaka o diobi, ovdje ni ne bi moglo smatrati kako je riječ o naknadno pronađenoj imovini (ostavini).

16. U odnosu na privremenu mjeru zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine čije trajanje je zatraženo do pravomoćnog okončanja postupka povodom tužbe za utvrđenje ništetnosti Ugovora/10 i Ugovora/23, o čemu je odlučeno pod točkama 1. i 2. (sada potvrđene) prvostupanjske presude, valja reći da nije osnovan u odnosu na tu odluku jedini žalbeni navod kako bi navedena mjera bila bespredmetna jer je predmetnom nekretninom već (tijekom postupka) raspolagano. Naime, u zemljišnim knjigama zabilježeno je pokretanje postupka predmetne privremene mjere, a učinak te zabilježbe, sukladno članku 90. stavak 3. i 4. ZZK, je da odluka donesena pred drugim sudom ili tijelom povodom pokrenutog postupka djeluje i protiv onih osoba koje su stekle knjižna prava nakon što je prijedlog za zabilježbu pokretanja postupka stigao u zemljišnoknjižni sud i kad je u postupku na koji se odnosi zabilježba odlučeno o provedbi određenog upisa, taj upis dobiva ono mjesto u prvenstvenom redu koje mu je bilo osigurano zabilježbom pokrenutog postupka.

17. Stoga je u odnosu na točke 1. i 2. presude te točke I.1., 2. i 3. rješenja žalbu valjalo odbiti i odlučiti kao pod a) izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok je u odnosu na točke 3. i 4. izreke presude žalbu valjalo usvojit i i odlučiti kao pod b) alineja prva izreke ove drugostupanjske odluke na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a.

18. Odluku o troškovima, s obzirom na podjednak uspjeh stranaka u postupku, valjalo je preinačiti i odlučiti kao pod b) alineja druga ove drugostupanjske odluke na temelju članka 166. u vezi članka 154. stavak 4. ZPP-a.

Dubrovnik, 08. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Verica Perić Aračić