REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-3668/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sutkinja Dubravka Matas, u pravnoj stvari ovrhovoditelja REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo financija, Porezna uprava, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, protiv ovršenika NC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] (ranije vlasnika obrta [obrt], servis i elektroinstalacije), kojeg zastupa punomoćnik Emil Havkić, odvjetnik u Zagrebu, radi prisilnog ostvarenja novčane tražbine, odlučujući o ovršenikovoj žalbi i žalbi Maroja Stjepovića iz Zagreba, stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad imovinom ovršenika kao dužnika pojedinca, protiv rješenja o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-47/2024 od 12. srpnja 2024., 8. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se rješenje o ovrsi Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-47/2024 od 12. srpnja 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Trgovački sud u Zagrebu je pobijanim rješenjem o ovrsi:
- u točki I. izreke na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj St-466/2013 od 1. listopada 2014. (u daljnjem tekstu: Rješenje), radi naplate ovrhovoditeljeve novčane tražbine u iznosu od 41.933,52 eur i zateznih kamata koje na taj iznos teku od 22. listopada 2014. do isplate, odredio ovrhu pljenidbom na novčanim sredstvima na računima ovršenika i to po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama prema osobnom identifikacijskom broju ovršenika, bez njegove suglasnosti i bez obzira ako u osnovi za plaćanje nije određena ovrha na novčanim sredstvima po svima računima i oročenim novčanim sredstvima, te prijenosom ovrhovoditelju
- u točki II. izreke naložio Financijskoj agenciji provesti ovrhu iz točke I. izreke pobijanog rješenja
- u točki III. izreke naložio ovršeniku naknaditi ovrhovoditelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 7.500,00 eur
- u točki IV. izreke odlučio da dostavom pobijanog rješenja o ovrsi Financijskoj agenciji ovrhovoditelj stječe založno pravo na novčanim sredstvima po ovršenikovim računima i oročenim sredstvima.
1.1. Prvostupanjski sud je tako odlučio pozivajući se na odredbe članka 287. stavka 2. i članka 288. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24) utvrdivši:
- da je 13. ožujka 2024. ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave pravomoćnog i ovršnog Rješenja kojim je utvrđena predmetna ovrhovoditeljeva novčana tražbina kao tražbina drugog višeg isplatnog reda
- da stečajni upravitelj niti nazočni stečajni vjerovnici nisu osporili ovrhovoditeljevu tražbinu slijedom čega da se ista smatra utvrđenom u smislu odredbe članka 177. stavka 1. navedenog zakona
- da je Rješenje postalo pravomoćno i ovršno 21. listopada 2014.
1.2. Prvostupanjski sud ocjenjuje da su se ispunile pretpostavke za ovrhu radi naplate ovrhovoditeljeve tražbine te da je, na temelju odredbe članka 14. stavka 4. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; u daljnjem tekstu: OZ) osnovan ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka u iznosu od 7.500,00 eur.
2. Maroje Stjepović, stečajni upravitelj u stečajnom postupku nad imovinom ovršenika kao dužnika pojedinca, je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu. U žalbi navodi da se sukladno odredbi članka 169. Stečajnog zakona nad stečajnim dužnikom ne može pokrenuti i voditi ovršni postupak za tražbinu koja se odnosi na razdoblje od prije otvaranja stečajnog postupka.
2.1. U tom pogledu da se obveze koje su nastale do zaključno 2. srpnja 2014. mogu namiriti isključivo diobama u stečajnom postupku prema pravilima utvrđenim Stečajnim zakonom i to uz uvjete da je podnesena prijava tražbine u stečajni postupak te da je tražbina priznata i utvrđena rješenjem stečajnog suca. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi te ga odbaciti kao nedopuštenog.
3. Ovršenik je protiv tog rješenja pravovremeno podnio žalbu zbog:
- bitne povrede ovršnog postupka
- pogrešne primjene materijalnog prava
- razloga propisanih odredbama članka 50. stavka 1. točaka 2., 5., 7., 10. i 11. OZ-a.
3.1. Obrazlažući prva dva navedena žalbena razloga navodi da se odredbe članka 287. i članka 288. Stečajnog zakona primjenjuju jedino u slučaju zaključenja stečajnog postupka protiv stečajnog dužnika (ovršenika). S tim u vezi da je 21. siječnja 2022. pod poslovnim brojem St-466/13-159 doneseno rješenje o naknadno utvrđenoj imovini na kojoj se stečajni postupak nastavlja te da je određena i zabilježba otvaranja stečajnog postupka. Dakle, da je stečajni postupak u tijeku zbog čega smatra da je, na temelju odredbe članka 21. stavka 1. OZ -a u vezi s odredbom članka 202. Zakona o parničnom postupku, ovršni prijedlog trebalo odbaciti kao nedopušten jer se ne može pokretati ovrha od strane stečajnog vjerovnika prema stečajnom dužniku tijekom i izvan stečajnog postupka.
3.1.1. Naglašava da Rješenje, na temelju kojeg je doneseno pobijano rješenje, nije podobno za ovrhu u smislu odredaba članka 29. stavaka 3. i 4. OZ -a budući da ne sadrži vrijeme ispunjenja obveze odnosno rok za dobrovoljno ispunjenje.
3.2. Navodi da Rješenje, iako je postalo pravomoćno i ovršno u smislu odredbe članka 287. stavka 2. Stečajnog zakona, nije steklo svojstvo ovršnosti u smislu odredbe članka 25. OZ-a zbog čega da je ostvaren žalbeni razlog propisan odredbom članka 50. stavka 2. točka 2. OZ-a.
3.2.1. Što se tiče žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 2. točke 5. OZ-a ukazuje da je Rješenje postalo pravomoćno 21. listopada 2014. slijedom čega da je pravo na naplatu poreza, imajući u vidu odredbu članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22) kojom je propisan zastarni rok od 6 godina, prestalo 21. listopada 2020.
3.2.2. U pogledu žalbenog razloga propisanog odredbom članka 50. stavka 2. točke 7. OZ-a navodi da isplata zateznih kamata određenih pobijanim rješenjem o ovrsi nije naložena Rješenjem. U odnosu na žalbene razloge propisane odredbom članka 50. stavka 2. točaka 10. i 11. OZ-a ovršenik se poziva na razlog propisan odredbom članka 50. stavka 2. točke 5. OZ-a pri čemu dodaje da je, na temelju odredbe članka 226. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima, nastupila zastara pojedinih tražbina.
3.3. Konačno, što se tiče odluke o troškovima postupka, ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku budući da je pobijano rješenje u tom dijelu nerazumljivo. Predlaže preinačiti pobijano rješenje o ovrsi i odbaciti ovršni prijedlog podredno ukinuti pobijano rješenje o ovrsi i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Ovršenikova žalba je osnovana dok je neosnovana žalba Maroja Stjepovića, stečajnog upravitelja u stečajnom postupku nad imovinom ovršenika kao dužnika pojedinca.
6. Ovaj sud je ispitao pobijano rješenje o ovrsi na temelju odredaba članka 365. stavaka 1. i 2. te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25; u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.
7. Prije svega se ističe da se nad imovinom ovršenika, kao dužnika pojedinca, vodio stečajni postupak.
7.1. S tim u vezi, iz spisa te mrežne stranice e-oglasna.pravosudje.hr proizlazi da je:
- rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-466/13 od 2. srpnja 2014. nad imovinom ovršenika, kao dužnika pojedinca, otvoren stečajni postupak
- rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-466/13-146 od 16. siječnja 2019. obustavljen stečajni postupak nad imovinom ovršenika kao dužnika pojedinca
- rješenje o otvaranju stečajnog postupka dopunjeno rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-466/13-159 od 21. siječnja 2022. na način da je određeno da se rješenje o otvaranju stečajnog postupka dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu, zemljišnoknjižni odjel Karlovac, radi provedbe upisa zabilježbe otvaranja stečajnog postupka nad imovinom ovršenika kao dužnika pojedinca i to glede nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 77/1, rbr. 1. suvlasnički dio: 94/157 etažno vlasništvo E-1 (u daljnjem tekstu: Nekretnina)
- rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj St-466/13-170 od 18. ožujka 2024. odbijen prijedlog razlučnih vjerovnika za nastavak stečajnog postupka radi naknadne diobe, konkretno, unovčenjem Nekretnine.
7.2. Dakle, stečajni postupak nad imovinom ovršenika, kao dužnika pojedinca, je obustavljen te je odbijen prijedlog razlučnih vjerovnika za nastavak navedenog stečajnog postupka radi naknadne diobe unovčenjem Nekretnine.
7.2.1. U tom pogledu, protivno žalbenim navodima, dopuna rješenja o otvaranju stečajnog postupka ne predstavlja rješenje o naknadno utvrđenoj imovini na kojoj se stečajni postupak nastavlja, već je njime (samo) određena provedba upisa zabilježbe otvaranja stečajnog postupka nad imovinom ovršenika kao dužnika pojedinca i to glede Nekretnine.
7.2.2. Stoga se nameće zaključak da su neosnovani žalbeni navodi da je u tijeku stečajni postupak nad imovinom ovršenika kao dužnika pojedinca.
7.3. S druge strane naglašava se i da je odredbama članka 197. stavaka 1. i 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj: 44/96, 29/99, 129/00, 123/03, 82/06, 116/10, 25/12 i 133/12; u daljnjem tekstu: SZ) propisano:
(1) Stečajni vjerovnici mogu nakon zaključenja stečajnoga postupka protiv dužnika pojedinca neograničeno ostvarivati svoje preostale tražbine.
(2) Stečajni vjerovnici čije su tražbine utvrđene i koje dužnik nije osporio na ispitnom ročištu, mogu protiv dužnika pokrenuti postupak prisilne ovrhe na temelju rješenja kojim je njihova tražbina utvrđena. S neosporenom tražbinom izjednačena je tražbina osporavanje koje nije uspjelo.
7.3.1. U smislu citirane odredbe pravilna su u žalbama neosporena utvrđenja prvostupanjskog suda da je 13. ožujka 2024. ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave-pravomoćnog i ovršnog Rješenja kojim je (u stečajnom postupku na imovini ovršenika kao dužnika pojedinca) utvrđena njegova predmetna tražbina kao tražbina drugog višeg isplatnog reda te da stečajni upravitelj niti nazočni stečajni vjerovnici nisu osporili ovrhovoditeljevu tražbinu slijedom čega da se ista smatra utvrđenom.
7.4. Uzimajući u obzir navedene razloge ne prihvaćaju se žalbeni navodi da se, u okolnostima konkretnog slučaja, ne može pokrenuti i voditi predmetni ovršni postupak.
8. Neosnovani su žalbeni navodi da je ostvaren žalbeni razlog propisan odredbom članka 50. stavka 1. točke 2. OZ-a odnosno da isprava na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi nije stekla svojstvo ovršnosti. Naime, ovrhovoditelj je u smislu odredbe članka 197. stavka 2. SZ-a predložio ovrhu na temelju Rješenja kojim je njegova predmetna novčana tražbina prema ovršeniku utvrđena u stečajnom postupku nad imovinom ovršenika kao dužnika pojedinca pri čemu je iz spisa razvidno da je na samom Rješenju istaknuta potvrda ovršnosti.
8.1. U odnosu na žalbeni razlog propisan odredbom članka 50. stavka 5. OZ -a ističe se da iz sadržaja žalbenih navoda kojima ga ovršenik obrazlaže proizlazi da se predmetno rješenje o ovrsi pobija zbog razloga zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, a ne zbog proteka roka u kojem se po zakonu može tražiti ovrha.
8.2. Što se tiče žalbenih razloga propisanih odredbama članka 50. stavka 2. točaka 7., 10. i 11. OZ-a, na koje se ovršenik poziva u žalbi, naglašava se da ih ovaj (drugostupanjski) sud ne može preispitivati, već je odredbama članka 52. OZ -a u tom smislu propisano postupanje prvostupanjskog suda.
9. Međutim, osnovani su ovršenikovi žalbeni navodi da je prvostupanjski sud propustio primijeniti odredbu članka 29. stavka 3. OZ-a.
9.1. Odredbama članka 29. stavaka 2.-4. OZ-a propisano je:
(2) Ako je ovršna isprava odluka kojom je naloženo ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje, u njoj mora biti određen i rok za dobrovoljno ispunjenje. (3) Ako u ovršnoj ispravi iz stavka 2. ovoga članka nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje, taj rok određuje sud rješenjem o ovrsi.
(4) U slučaju iz stavka 3. ovoga članka sud će predloženu ovrhu odrediti uz uvjet da ovršenik, u roku koji mu je određen, ne ispuni svoju obvezu.
9.2. Budući da u Rješenju nije određen rok za dobrovoljno ispunjenje tražbine to je prvostupanjski sud bio dužan taj rok odrediti u pobijanom rješenju o ovrsi, a što nije učinio.
10. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 380. točke 3. ZPP-a u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. OZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
11. U daljnjem tijeku postupka prvostupanjski sud će otkloniti povredu na koju mu je ukazano u ovom rješenju.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Sutkinja
Dubravka Matas