REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj Kž-598/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika GM, zbog kaznenog djela iz članka 314. stavak 1. u vezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, dalje: KZ/11), povodom žalbe optuženika GM po branitelju Damiru Đapiću iz OD Santica&Đapić iz Splita, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1213/2021 od 3. rujna 2025.protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1032/2020 od 22. svibnja 2024., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika GM kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu optuženik PM proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi u pokušaju - djelo opisano i kažnjivo po članku 314. stavku 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona (KZ/11), te je na temelju odredbe članka 314. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju odredbe članka 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s time da se kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, na koju je osuđen neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju odredbe članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak. 2. točka. 1. i 6. ZKP-a optuženik PM obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 205,30 eura od čega iznos od 5,30 eura predstavlja trošak pristupa svjedoka CM, dok iznos od 200,00 eura predstavlja paušalnu svotu, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka (članak 468. stavak 1. točka 11. ZKP), povrede kaznenog zakona (članak 469. ZKP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 470. ZKP) i odluke o sankciji i troškovima kaznenog postupka (članak 471. ZKP). U žalbi se navodi kako je prvostupanjski sud neosnovano dao punu vjeru policajcima iako su njihovi iskazi nedosljedni i neuvjerljivi, a nije prihvatio izjave svjedoka obrane koji dosljedno tvrdi kako optuženik nije prijetio, nego je čak pokušao smiriti situaciju u kojoj je masa negodovala na postupanje policije na privatnom posjedu bez naloga. Policija nije optuženika privela te večeri, niti označila kao opasnog, niti nekog tko ih je sprječavao u uredovanju, priveden je tek nakon dva dana nakon što je dao izjavu za NOVU TV, što dodatno sugerira da policija na licu mjesta nije smatrala da je isti prijetio ili činio nešto što spada u sferu kaznenog prava, već se očito pojavila potreba da se netko kazni za to okupljanje, s obzirom da je ta zabava od 300 ljudi u vrijeme pandemije korona virusa postala medijski zanimljiv slučaj koji je praćen u cijeloj RH. Navode i kako je optuženik neosuđivan, mlad, nezaposlen, bez prihoda i lošeg imovnog stanja, te da bi se svrha kažnjavanja ostvarila i blažom kaznom. Radi iznijetog predlažu da se žalba prihvati te da bude preinačena na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Na javnu sjednicu vijeća nije pristupio nitko od stranaka iako su o održavanju drugostupanjske sjednice uredno obaviještene, tako da je sjednica održana bez prisutnosti stranaka u skladu s člankom 475. stavak 3. ZKP/08.

5. Žalba optuženog GM nije osnovana.

6. Neosnovano žalitelj navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Nema proturječnosti između izjava svjedoka i razloga navedenih u pobijanoj presudi pa prema tome u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju općenito ukazuje žalitelj. Nisu osnovani žalbeni niti žalbeni navodi da je povrijeđeno pravo kontradiktornosti i ravnoteže dokaza jer da sud nije dovoljno obrazložio zašto ne vjeruje svjedocima koji nisu policajci i koji su tvrdili da optuženik nije prijetio niti fizički sprečavao policajce u postupanju, budući da je prvostupanjski sud u točkama 25.1. i 25.2.obrazložio i dao valjane, dostane i logične razloge za svoju odluku. U pobijanoj presudi nije počinjena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nalazi kako je prvostupanjski sud u cijelosti potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, nije u pravu optuženik kad navodi da su iskazi policajaca nedosljedni i neuvjerljivi te u žalbi zapravo polemizira za činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda tumačeći provedene dokaze u korist žalitelja. Nasuprot žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno cijenio istinitim iskaze svjedoka GMU i HM koji su detaljno iskazali i opisali događaj te bili najbliži okrivljeniku, koji je stajao na ulazu u prostoriju pa iako je bilo bučno i puno ljudi ,čuli kako im okrivljenik govori riječi navedene u izreci pobijane presude. Da je optuženik stajao na ulaznim vratima i priječio ulaz policiji u prostoriju, bio je najglasniji vikao je i vrijeđao ih, govoreći im da bez naloga ne mogu ući, da je to privatan posjed, potvrđuju i svjedoci ČM, TM, CM, VM. Da je vikao, psovao i vrijeđao policajce potvrđuje i optuženik u svojoj obrani. Stoga je prvostupanjski sud pravilno ove iskaze prihvatio i ocijenio istinitima, dok iskaze svjedoka FM, MM, ŠM, ZM nije cijenio istinitima jer su isti u prijateljskim odnosima s optuženikom i svojim su iskazima nastojali otkloniti odgovornost optuženika. Nisu osnovani ni žalbeni navodi kako nije utvrđeno da je bilo mračno i upitna je bila mogućnost identifikacije počinitelja su suprotni iskazima ČM, AM, PMU koji su naveli da su kroz daljnje postupanje saznali ime optuženika, a VM pozna optuženika od prije tako da identitet optuženika nije sporan, jer je i optuženik rekao da poznaje policajca PMU kojeg povremeno vidi u kafiću. Žalbeni navodi kako nije utvrđeno da je policajac G "izdvojio" optuženika i da tu večer optuženik uopće nije priveden nego tek drugi dan, zapravo nisu od važnosti za utvrđenje je li kazneno djelo počinjeno tako da su ovi žalbeni navodi neosnovani. Stoga žalbeni navodi o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju nisu osnovani.

8. Prema tome, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane optuženika i stupnju njegove kaznene odgovornosti, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik svojim radnjama-prijetnjom da će upotrijebiti silu pokušao spriječiti službene osobe -policiju da poduzmu službene radnje u okviru svojih ovlasti. Žalbeni navodi kako se radi o prekršaju su potpuno neosnovani, jer se radi ovećoj količini protupravnih radnji, ne samo odbijanja postupanja po naredbi službene osobe (ne možete nam ništa, ovo je privatni posjed) već i prijetnji (pobit ćemo vas, bacit u kupinu).

9. Stoga je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je utvrdio da je optuženik PM svojim ponašanjem ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi u pokušaju - djelo opisano i kažnjivo po članku 314. stavku 1. u svezi članka 34. Kaznenog zakona (KZ/11), u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude, dok su žalbeni navodi kako se radi o prekršaju potpuno neosnovani, jer se radi ovećoj količini protupravnih radnji , ne samo odbijanja postupanja po naredbi službene osobe (ne možete nam ništa) već i prijetnji (pobit ćemo vas, bacit u kupinu)

10. Žalba zbog odluke o kazni nije osnovana. Prvostupanjski sud optuženiku pravilno vrednovao sve okolnosti važne za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11. te je pravilno kao olakotno cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost dok otegotnih okolnosti nije našao. Stoga je i po stavu ovog drugostupanjskog suda optuženiku pravilno određena kazna po vrsti i mjeri. Pravilno je prvostupanjski sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a potom mu je izrekao uvjetnu osudu smatrajući da se i bez izvršenja kazne zatvora u konkretnom slučaju može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja na način da optuženik više neće činiti kaznena djela, te da je rok kušnje od 3 (tri) godine primjeren i dovoljno dugačak radi provjere tako pozitivno postavljene prognoze u odnosu na buduće ponašanje optuženika. Ovako izrečena kazna je primjerena kako stupnju krivnje optuženika tako i okolnostima počinjenja kaznenog djela te je ista podobna za ostvarenje generalne i specijalne prevencije propisane člankom 41. KZ/11.

11. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu

Požega, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Damir Ronko