REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj Kž-461/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Ronka, kao predsjednika vijeća, te Mirjane Madunić kao izvjestitelja i Renate Marić, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Antonije Alešković Nikić, kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv I. optuženika OT i II. optuženika MT, zbog kaznenog djela protiv opće sigurnosti – teškim kaznenim djelom protiv opće sigurnosti – djela opisano u članku 222. stavak 3. i 4. u svezi članka 221. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, - dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 222. stavak 4. KZ/11, a povodom žalbe I. optuženika OT po branitelju ŠT, odvjetniku iz [adresa], žalbe II. optuženika MT po braniteljima iz OD Ljubičić-Vrdoljak i partneri, odvjetnicima iz Splita i žalbe Općinskog državnog odvjetništva iz Splita, izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-440/2020 od 8. travnja 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Prihvaća se žalba Općinskog državnog odvjetništva iz Splita te se preinačava prvostupanjska presuda u odluci o kazni tako da se uzimaju kao utvrđene kazne zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine na koje su osuđeni I. optuženik OT i II. optuženik MT, a na temelju članka 56. KZ/11 I. optuženiku OT i II. optuženiku MT se izriču uvjetne osude tako da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počine novo kazneno djelo.
II. Odbijaju se žalbe I. optuženika OT, II. optuženika MT kao neosnovane i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Splitu I. optuženik OT i II. optuženik MT, proglašeni su krivima da su počinili svaki po jedno kazneno djelo protiv opće sigurnosti – teško kazneno djelo protiv opće sigurnosti – djelo opisano u članku 222. stavak 3. i 4. u svezi članka 221. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavak 4. KZ/11, te su na temelju članka 222. st. 4. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena im je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine na koju su osuđeni neće izvršiti ukoliko u vremenu provjeravanja od po 2 (dvije) godine po pravomoćnosti presude ne počine neko novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08) oštećeni ST, mldb. UT, mldb. VT, GT i TT s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 218.992,63 EUR-a / 1.650.000,00 kuna/ s kamatom koja teče od 12. rujna 2018. upućeni su u parnicu.
1.2. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi s člankom 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. i 6. ZKP-a optuženici su obvezani nadoknaditi troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.463,77 eura i to na ime troška vještačenja stalnom sudskom vještaku Antoniu Alujeviću 95,56 eura ,na ime vještačenja stalnom sudskom vještaku Anti Mandiću 860,04 eura ,na ime troškova svjedoka i to ET, NT i HT od po 47,24 eura te svjedoka Muhameda Patkovića 16,45 eura iznos od 150,00 eura oštećenoj ĆT te iznos od 200,00 eura na ime paušalnog troška, odnosno svaki optuženik od po 731,88 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude.
2. Protiv te presude žalbu je podnio I. optuženik po branitelju Vinku Gulšiji, odvjetniku iz Splita zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja kao i zbog odluke o izrečenoj kazni odnosno sankciji. I. okrivljenik izražava žaljenje zbog smrti DT ali ne smatra se krivim i odgovornim zbog toga događaja, niti smatra da je propustio dužne radnje vezane za sigurnost izvođenja građevinskih radova. I. optuženik bio je vlasnik obrta i radio je svoje poslove oko vođenja obrta, a poslove oko gradilišta kao i sigurnost radova prepustio je voditelju gradilišta i poslovođi radova. I. okrivljenik nije mogao znati jesu li postavljene skele na gradilištu, jer nije bio na gradilištu sve do štetnog događaja, a pitanje sigurnosti obavljanja radova povjerio je stručnim osobama koje su imale adekvatna znanja o poduzimanju mjera zaštite na radu. Poginuli radnik, iako je zadužio zaštitnu opremu, propustio je koristiti tu opremu (iskazi poslovođa ukazuju kako nije uobičajeno koristiti kacige i zaštitne konopce na nižim objektima), radio je posao koji nije trebao raditi, te se nije držao propisa o zaštiti na radu, a što ukazuje i na njegov doprinos štetnoj posljedici. Smatraju kako je izrečena kazna kao i rok provjeravanja predugi obzirom na protek vremena od rujna 2018. Zbog navedenog predlažu da se žalba uvaži i preinači pobijana prvostupanjska presuda na način da se I. optuženik oslobodi od odgovornosti za počinjenje kaznenog djela, podredno predlažu uvažiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Isto tako predlažu i da se okrivljeniku izrekne blaža sankcija sa kraćim rokom provjeravanja, a obzirom na olakotne okolnosti i protek vremena.
3. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je i II. optuženik po braniteljima iz OD Ljubičić-Vrdoljak i partneri, odvjetnicima iz Splita, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te odluke o sankciji. Smatraju kako presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, posebice nema razloga ili su ti razlozi nejasni i proturječni glede (ne) utvrđene inkriminacije, obrazloženje presude svodi se na citiranje izvedenih dokaza, bez valjane analize istih i bez valjanih zaključaka. II. optuženik nije počinio kazneno djelo koje mu se optužnim aktom stavlja na teret .Nesporno je da je II. optuženik na dan 11. rujna 2018. bio zaposlenik-radnik u obrtu I. optuženika „Guj gradnja“ kao inženjer građevinarstva, koji je kao takav bio dužan obavljati rad po nalogu, uputi i na način kako mu je to svaki dan određivao poslodavac, ali on nije bio ovlaštenik za zaštitu na radu, što mu se optužnim aktom stavljalo na teret, pa po tom osnovu nema nikakve odgovornosti drugooptuženika, a nije bio ni voditelj predmetnog gradilišta. Postupanja protivno Zakonu o zaštiti na radu i Pravilniku za zaštitu na radu, te Pravilniku o zaštiti na radu pri upotrebi zaštitne opreme, mogu biti jedino postupanja ili propusti poslodavca jer je to isključivo njegova Zakonska obveza, a nikako to nije niti može biti propuštena obveza zaposlenika, ovdje II. optuženika. Člankom 23. Zakona o zaštiti na radu propisano je da poslodavac može provođenje mjera za zaštitu na radu prenijeti na svog radnika u pisanom obliku, kojom odlukom će ga ovlastiti za provođenje mjera iz članka 24. Zakona, a takva odluka nikada nije donijeta niti u pisanom niti u usmenom obliku. II. optuženik ne može biti odgovoran zbog toga što je slušao upute i naloge svog poslodavca, niti može biti odgovoran zbog toga što poslodavac nije imenovao ni ovlaštenika za zaštitu na radu ni voditelja gradilišta. Odluka kojom se optuženici obvezuju naknaditi troškove postupka nije jasna ni obrazložena, nije jasno je li obveza plaćanja troškova postupka solidarna ili nije i je li naložene iznose trebaju platiti na jednake dijelove. Radi svega navedenog predlažu da se žalba prihvati, te presuda preinači na način da se isti oslobode odgovornosti, podredno da se presuda I. stupnja ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je žalbu protiv prvostupanjske presude zbog odluke o uvjetnoj osudi iz članka 467. točka 4. u svezi s člankom 471. stavak 1. ZKP. Smatraju kako je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od samo 2 godine preblago odmjerena odnosno da su u konkretnom slučaju nije uzeo u obzir težinu počinjenog kaznenog djela i opasnost kod ovih kaznenih djela. Ovako izrečenom kaznenom sankcijom se relativizira zabrana kod ovih kaznenih djela i ne šalje dovoljno jasna poruka o tome kakve posljedice nastupaju kod postupanja protivno propisima kod građenja i izvođenja radove. Navode kako je sud okrivljenicima trebao izreći zatvorsku kaznu, s rokom provjeravanja u duljem trajanju čime bi se ostvarila specijalna i generalno preventivna svrha, pri čemu se protek vremena ne može okrivljenicima uzeti olakotnim niti ta okolnost može biti od bilo kakvog bitnog utjecaja na vrstu i visinu kaznenopravne sankcije. Predlažu da Županijski sud prihvati žalbu državnog odvjetnika i preinači prvostupanjsku presudu u odluci o uvjetnoj osudi na način da okrivljenicima OT i MT izrekne uvjetnu osudu s duljim rokom provjeravanja.
5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
6. Na javnu sjednicu vijeća je pristupio branitelj I. optuženika ŠT ,odvjetnik iz [adresa] te zamjenik branitelja II. optuženika ČT, odvjetnik iz [adresa], dok I. optuženik i II. optuženik nisu pristupili kao niti predstavnik Županijskog državnog odvjetništva iz Slavonskog Broda, a o sjednici su uredno obaviješteni tako da je sjednica održana bez njihove prisutnosti u skladu s člankom 475. stavak 3. ZKP/08.
6.1.Na sjednici vijeća branitelj I. optuženika OT i zamjenik branitelja II. optuženika MT su izložili najvažnije dijelove žalbi I. optuženika i II. optuženika.
7. Žalbe I. optuženika OT i II. optuženika MT nisu osnovane.
8. Neosnovano II. optuženik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Suprotno žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je presuda razumljiva i jasna, dovoljno i argumentirano obrazložena, u istoj su navedeni jasni, dostatni i neproturječni razlozi o svim odlučnim činjenicama. Nema proturječnosti između izjava svjedoka i razloga navedenih u pobijanoj presudi tako da se presuda može ispitati pa prema tome u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju općenito ukazuje žalitelj, a niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u točkama 46.do 48.detaljno obrazložio i analizirao dokaze iz kojih proizlazi kaznena odgovornost II. optuženika MT.
9. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud nalazi kako je prvostupanjski sud u cijelosti potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, nisu u pravu optuženici kad osporavaju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje.
9.1. Neosnovano I. optuženik ističe kako nije propustio dužne radnje vezane za sigurnost izvođenja građevinskih radova, jer je kao vlasnik obrta radio svoje poslove oko vođenja obrta, a poslove oko gradilišta kao i sigurnost radova prepustio je voditelju gradilišta i poslovođi radova, koji je imao adekvatna znanja o poduzimanju mjera zaštite na radu. Nisu osnovani niti navodi kako I. optuženik nije mogao znati jesu li postavljene skele na gradilištu, jer nije bio na gradilištu sve do štetnog događaja, a poginuli radnik, iako je zadužio zaštitnu opremu, istu nije koristio. Nasuprot ovim žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda naveden u točki 45.obrazloženja presude o obvezama i odgovornosti I. optuženika koja se temelji na zakonskim odredbama koje je prvostupanjski sud pravilno i detaljno naveo u točkama 40. do 44.obrazloženja pobijane presude iz kojih nedvojbeno proizlazi odgovornost I. optuženika za propuste u provođenju mjera zaštite na radu utvrđene inspekcijskim nadzorom te provedenim vještačenjem, budući da nije na pravilan način organizirao i provodio zaštitu na radu. Stoga su ovi žalbeni navodi neosnovani jer je utvrđeno da I. optuženik nije pravilno primijenio odredbe Zakona o zaštiti na radu, Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima i Pravilnika o zaštiti na radu pri uporabi radne opreme, a što je imalo za posljedicu da je jedan radnik smrtno stradao.
9.2. Nije u pravu II. optuženik kad navodi da je samo bio zaposlenik-radnik u obrtu I. optuženika „Guj gradnja“ kao inženjer građevinarstva, koji je kao takav bio dužan obavljati rad po nalogu, uputi i na način kako mu je to svaki dan određivao poslodavac, a s obzirom da nije bio ovlaštenik za zaštitu na radu, ni voditelj predmetnog gradilišta jer takva odluka nikada nije donijeta niti u pisanom niti u usmenom obliku, II. optuženik zato smatra da ne može biti odgovoran za neprovođenje mjera zaštite na radu. Suprotno žalbenim navodima, iako je utvrđeno da doista poslodavac nije II. optuženika pisanom odlukom imenovao voditeljem gradilišta i ovlaštenikom zaštite na radu, prvostupanjski sud je pravilno na temelju iskaza svjedoka-zaposlenika Guj gradnje, nedvojbeno utvrdio da je II. optuženik MT stvarno obavljao poslove voditelja gradilišta, svakodnevno je bio na gradilištu i organizirao rad te je kao takav bio i odgovorna osoba koja je trebala primjenjivati zakonske odredbe o zaštiti na radu, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Stoga žalbeni navodi II. optuženika nisu osnovani.
10. Prema tome, prvostupanjski sud je izveo sve dokaze koje je trebao izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica koje neposredno utječu na primjenu materijalno pravnih odredbi, te je na temelju savjesne i detaljne ocjene izvedenih dokaza izveo pravilne zaključke o počinjenju kaznenog djela od strane I. optuženika OT i II. optuženika MT kao i stupnju njihove kaznene odgovornosti, te u obrazloženju svoje presude dao o svemu iscrpne i uvjerljive razloge navedene u 50.,51.i 54. pobijane presude koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Kaznenog zakona te donio odluku kojom je utvrdio da su optuženici svojim ponašanjem ostvarili sva bitna obilježja kaznenog djela protiv opće sigurnosti – djelo opisano u članku 222. stavak 3. i 4. u svezi članka 221. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 222. stavak 4. KZ/11, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude te su na temelju članka 222. st. 4. KZ/11 osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, a na temelju članka 56. KZ/11 izrečena im je uvjetna osuda.
12. Žalba ODO u Splitu zbog odluke o kazni je osnovana.
12.1. Preispitujući odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je prvostupanjski sud optuženicima pravilno vrednovao sve okolnosti važne za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11. Prvostupanjski sud je pravilno kao olakotno cijenio njihovu dosadašnju neosuđivanost te da su se u dosadašnjem životu pridržavali društvenih normi i zakonskih propisa ,izraženo iskreno žaljenje i kajanje te protek vremena od počinjenja djela do okončanja postupka i to vrijeme od nepunih sedam godina, a kojem znatnom proteku vremena optuženici nisu doprinijeli svojim postupanjem tijekom postupka, dok otegotnih okolnosti nije našao. Stoga je i po stavu ovog drugostupanjskog suda I. optuženiku OT i II. optuženiku MT pravilno odredio kaznu po vrsti i mjeri na način ih je prvostupanjski sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, te im na temelju članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu smatrajući da se i bez izvršenja kazne u konkretnom slučaju može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja.
12.2. Međutim, opravdan je žalbeni navod kako je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od samo 2 godine preblago odmjerena. I ovaj drugostupanjski sud smatra kako u konkretnom slučaju valja uzeti u obzir težinu počinjenog kaznenog djela i opasnost ovih kaznenih djela te da bi za ostvarenje svrhe kažnjavanja bilo nužno izreći uvjetnu osudu s duljim rokom provjeravanja . Stoga je valjalo prihvatiti žalbu ODO u Splitu i preinačiti pobijanu presudu u odluci o kazni te obojici optuženika izreći uvjetne osude sa rokom provjeravanja u trajanju od po 5(pet)godina koji rok je primjeren i dovoljno dugačak da se u to vrijeme provjeri tako pozitivno postavljena prognoza u odnosu na buduće ponašanje obojice optuženika. Ovako izrečena kazna je primjerena kako stupnju krivnje I. optuženika i II. optuženika tako i okolnostima počinjenja kaznenog djela te se opravdano može očekivati da će ista u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženike da se ubuduće klone činjenja kaznenih djela. Ova uvjetna osuda sa maksimalnim rokom provjeravanja je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda podobna za ostvarenje generalne i specijalne prevencije propisane člankom 41.KZ/11.Zbog naprijed navedenog žalba I. optuženika na odluku o kazni nije osnovana .
13. Zbog navedenog valjalo je prihvatiti žalbu ODO u Splitu, pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni te obojici optuženika izreći uvjetnu osudu uz dulji rok provjeravanja u skladu s člankom 486.ZKP/08.
14. Budući su optuženici proglašeni krivima, osnovano ih je prvostupanjski sud na obvezao naknaditi ukupne troškove kaznenog postupka, određujući iznos koji je svaki optuženik dužan platiti tako da je žalba II. optuženika na odluku o trošku neosnovana
15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženici pobijaju prvostupanjsku presudu, a pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene niti povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 476. stavak.1 ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08 žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
Požega, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Damir Ronko
