Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-326/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara u pravnoj stvari ovrhovoditelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB 15907062900 protiv ovršenika ĐU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] zastupanog po Ireni Letici, odvjetnici u [adresa], radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-176/2022-18 od 14. srpnja 2023., 8. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj Ovr-176/2022-18 od 14. srpnja 2023.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke nastavljen je ovršni postupak prekinut rješenjem tog suda poslovni broj Ovr-176/2022 od 19. srpnja 2022.

2. U točki II izreke naloženo je Financijskoj agenciji da izda nalog bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 7. ožujka 2022.

3. U točki III izreke odbijen je prijedlog za obustavu ovršnog postupka kao nedopušten.

4. Protiv tog rješenja žali se ovršenik zbog bitne povrede odredaba postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

5. Bitnu povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku nalazi u tome što rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito jer je izreka rješenja nerazumljiva, proturječi razlozima rješenja, rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama. U žalbi navodi da je ovrhovoditelj rješenje poslovni broj Ovrv-851/2016 predao u Financijsku agenciju (dalje FINA) na naplatu 14. studenog 2016., a ne 7. ožujka 2022. kako navodi sud, nakon čega ju je FINA 15. studenog 2019. prestala izvršavati i ista je isknjižena odnosno izbrisana iz redoslijeda naplate zbog utvrđene nemogućnosti izvršenja temeljem odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe nad novčanih sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 2/20, 46/20 – dalje: ZPONS), da bi ovrhovoditelj istu ponovno predao na FINU 3. ožujka 2022. odnosno 7. ožujka 2022. Smatra da je predmetna ovrha nedopuštena i mora se obustaviti iz razloga što ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku (čl. 72. st. 3. OZ-a). Napominje da je pokojni otac, a izvorni ovršenik preminuo **.**.2020., a rješenje o nasljeđivanju je doneseno 17. srpnja 2020. Kako od dana smrti ostavitelja nasljednici stječu nasljedno pravo, pa time, prava i obveze ostavitelja, i od tog dana ovrhovoditelj je mogao pokrenuti postupak protiv ovršenika, što nije učinio do 3. ožujka 2022. Čak i da nije zaprimio obavijest suda o nemogućnosti provedbe ovrhe, a obzirom da se ne radi o sudskoj već izvansudskoj ovrsi, sud nije bio obvezan ni nadležan za dostavljanje ikakve obavijesti niti je mogao uopće znati za nemogućnost provedbe ovrhe niti je FINA obvezna slati takve obavijesti , već je ovrhovoditelj sam, od 27. studenog 2021. morao reagirati i podnijeti novi prijedlog. Uz to, sukladno odredbi čl. 5. st. 3. i 4. OZ-a, na to je obvezan u roku od 2 mjeseca od saznanja, a saznao je po isknjiženju osnove za plaćanje od FINE. Navodi da je ovrhovoditelj saznao za nemogućnost ovrhe još 2019., a najkasnije u rujnu 2020., te od tada ovrhovoditelj nije reagirao i nije poduzeo apsolutno ništa s tom informacijom odnosno nije poduzeo nikakvu radnju kako bi se ovrha nastavila. Napominje da se nasljednikom postaje već samim trenutkom smrti i da je lako moguće saznati za nasljednike, te se i uključiti kao vjerovnik u ostavinski postupak, a u konačnici rješenje o nasljeđivanju doneseno je u srpnju 2020. te odmah postalo pravomoćno, pa ovrhovoditelj, ako ne prije, onda svakako u srpnju 2020. je znao odnosno mogao saznati za točnog nasljednika ovršenika, onda ga je još i nakon toga u rujnu, o istom obavijestio HZMO (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje) i unatoč tome i dalje sve do 3. ožujka 2022. nije poduzeo ništa. Ovršenik je, dakle već u trenutku smrti ostavitelja postao potencijalni ovršenik, a pravomoćnost rješenja o nasljeđivanju ovršenik. Navodi da svaku odluku o obustavi ovrhe iz bilo kojeg razloga donosi sud. Pritom sud ne obrazlaže svoje mišljenje zašto se odredba čl. 72. st. 3. OZ-a ne bi odnosila na izvansudsku ovrhu. Suprotno mišljenju prvostupanjskog suda, sve ovrhe će se obustaviti ako ovrhovoditelj ne poduzme niti jednu radnju u postupku (bilo kojem postupku, sudskom ili izvansudskom), a sud je, jedino nadležno tijelo koje odlučuje o obustavi. Uz to isto rješenje samo je deklaratorne prirode jer po sili zakona, zbog pasivnosti ovrhovoditelja dolazi do obustave. Nadalje, ovršenik navodi da prestanak izvršenja osnove za plaćanje u smislu odredbe čl. 12. ZPONS-a znači daljnju nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima te je primitkom obavijesti (dostavljen dopis sa FINE ili saznanje za izknjiženje osnove s FINE) ovrhovoditelj obaviješten da je FINA prestala s provedbom ovrhe nad novčanim sredstvima u smislu odredbe čl. 12. ZPONS-a, pa je morao znati da to znači i nemogućnost provedbe ovrhe nad novčanim sredstvima. S obzirom da je ovrhovoditelj i po izknjiženju osnove FINE i po obavijesti o smrti ovršenika i nemogućnosti postupanja po rješenju o ovrsi od HZMO imao saznanja o nemogućnosti provedbe ovrhe određenim sredstvom na određenom predmetu, ovrhovoditelj je imao mogućnost, a obzirom na ispunjenje uvjeta iz čl. 5. st. 5. OZ-a u roku određenom čl. 5. st. 4. OZ-a predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe sukladno odredbi čl. 5. st. 3. OZ-a koju mogućnost nije iskoristio. Stav o nedopuštenosti ponovnog upisa osnove za plaćanje u očevidnik FINE i nastavak postupanja po istoj osnovi nakon što je po istoj osnovi na temelju čl. 12. ZPONS -a prestao postupati i istu izbrisao iz očevidnika zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 27. studenog 2019., na kojem je donio zaključak – IV-245/2019-3 pod točkom 6. Stoga, predmetna ovrha prestankom njezinog izvršavanja temeljem čl. 12. ZPONS-a više nije dozvoljena te je ponovnom aktivacijom treba obustaviti, jer je zakonom zabranjena prodaja FINI iste osnove za plaćanje.

6. Predlaže pobijano rješenje preinačiti i u cijelosti usvojiti prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim podredno ukinuti predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

7. Ovrhovoditelj u odgovoru na žalbu osporava sve navode žalbe, predlažući žalbu odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.

8. Žalba nije osnovana.

9. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 11. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP), a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 - dalje OZ) jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu ni nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni u stanju spisa tako da je rješenje moguće ispitati.

10. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. točka 2., 4.,8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. ZPP-a, a koji se ovdje primjenjuje pozivom na odredbu iz čl. 21. st. 1. OZ -a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

11. Iz predmetnog spisa proizlazi:

- da je javna bilježnica Slavica Perić, iz Dugog Sela, donijela je 26. travnja 2016. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-851/16, kojim je određena ovrha općenito na imovini ovršenika HU, pok. oca ovršenika, a koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 12. rujna 2016.

- isto rješenje je tuženik predao u Financijsku agenciju (dalje u tekstu: FINA) na izravnu naplatu 14. studenog 2016.

- da je ovršenik HU umro **.**.2020., a rješenjem o nasljeđivanju od 17. srpnja 2020. njegovim nasljednikom proglašen je njegov sin LU, ovdje ovršenik,

- da je FINA po navedenoj osnovi prestala postupati 16. studenog 2019., a sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPONS-a,

- da je ovrhovoditelj podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu osnove protiv ovršenika 3. ožujka 2022.,

- da je ovršenik dana 30. ožujka 2022. podnio prijedlog za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa pokrenutog pred FINA-om temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 7. ožujka 2022. pri čemu se pozvao na razloge iz odredbe čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a odnosno istaknuo je da je nastupila zastara potraživanja,

- da je zaključkom istog prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-176/2002-3 od 8. lipnja 2022. ovršenik upućen u roku od 15 dana od primitka tog zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenog zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. točka 11. OZ-a kojim ističe da je nastupila zastara tražbine,

- da je rješenjem istog prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-176/2022-5 od 19. srpnja 2022. ovrha u tom predmetu odgođena do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem P- 268/2022 (točka I izreke) te je naloženo FINI da odgodi davanje naloga bankama za provedbu prijenosa zapljene sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja, a na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 7. ožujka 2022. do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom (točka II izreke),

- da je presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj P-268/2002-12 od 27. siječnja 2023 odbačena tužba tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja kao ovršenika u postupku izvansudske ovrhe pokrenute na temelju zahtjeva za naplatu tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave-rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv- 851/16 od 26. travnja 2016. te ukinu sve provedene ovršne radnje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava i obustavi izvansudska ovrha (točka I izreke) te odbijen alternativni tužbeni zahtjev kojim je tražio da se djelomično preinači pravomočno i ovršno rješenje o ovrsi javne bilježnice Slavice Perić poslovni broj: Ovrv-851/16 od 26. travnja 2016. i djelomično odbije ovršni zahtjev i proglasi djelomično nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja kao ovršenika, u postupku izvansudske ovrhe pokrenute na temelju zahtjeva naplate tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika pred Financijskom agencijom temeljem ovršne isprave rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-851/2016 od 26. travnja 2018. sve na način pobliže navedeno u izreci te presude.

12. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja donosi pobijano rješenje kojim određuje da se nastavlja ovršni postupak prekinut rješenjem tog suda poslovni broj Ovr-176/2022 od 19. srpnja 2022., te nalaže Financijskoj agenciji da izda nalog bankama za provedbu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenika na račun ovrhovoditelja, a na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 7. ožujka 2022.

13. Istovremeno odbija prijedlog za obustavu ovršnog postupka po čl. 72. st. 3. OZ - a uz obrazloženje da je ovrhovoditelj raspolagao ovršnom ispravom, a koju je FINI dostavio na provedbu 3. ožujka 2022. uz rješenje o nasljeđivanju od 17. srpnja 2020. te rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-581/2016. Naime, mišljenje je suda prvog stupnja da se predmetna odredba čl. 72. st. 3. ne može primijeniti na provedbu ovrhe izvan suda, odnosno na provedbu ovrhe pred FINA-om budući da je ovrhovoditelj ovlašten unutar zastarnog roka podnijeti FINA-i i ovršnu odluku na provedbu te nije vezan niti dužan u roku od jedne godine u smislu odredbe čl. 72. st. 3. OZ-a pokrenuti postupak naplate pred FINA-om.

14. Suprotno žalbenim navodima ovršen ika sud prvog stupnja je pravilno utvrdio odlučne činjenice i odbio prijedlog za obustavu ovrhe.

15. Naime, točno je da je odredbu čl. 72. st. 3. OZ-a propisano da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, te je odredbom čl. 20. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 131/20 dalje ZID OZ/20) propisano da se navedena odredba primjenjuje na sve postupke koji su u tijeku, s tim da rok od godine dana računa se od dana stupanja na snagu ZID OZ/20.

16. Međutim, odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-331/2021 od 19. prosinca 2023. pokrenut je postupak za ocjenu suglasnosti sustavom te ukinuta odredba čl. 72. st. 3. OZ-a.

17. Prema odredbi čl. 30. st. 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99 i 29/02 dalje Ustavni zakon) sva tijela državne vlasti i lokalne i područne (regionalne) samouprave dužna su u okviru svog ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

18. Iako je ovom ovršnom predmetu pobijano rješenje je doneseno prije donošenja i objave u Narodnim novinama citirane odluke Ustavnog suda kojom je ukinuta odredba čl. 72. st. 3. OZ-a, polazeći od činjenice da njezina nesuglasnost s Ustavom Republike Hrvatske egzistira od samog donošenja i stupanjem na snagu navedenog Zakona, nema pravne mogućnosti njezine primjene prilikom odlučivanja o prijedlogu ovrhovoditelja u ovom ovršnom predmetu. To bi, naime, predstavlja lo postupanje ovog žalbenog suda kao tijela državne vlasti protivno Odluci Ustavnog suda, pa time i postupanje protivno obvezi propisanoj čl. 30. st. 2. Ustavnog zakona prema kojoj je sud dužan u okviru svog ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

19. Iz tih razloga nije bilo osnove za obustavu postupka ovrhe.

20. Nadalje, suprotno žalbenim navodima ovršenika, pravilno smatra prvostupanjski sud da nije bilo uvjeta za usvajanje prijedloga za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate, s obzirom da je dopušten prijedlog ovrhovoditelja da FINA, nakon što je, na temelju čl. 12. ZPONS-a, u postupku izravne naplate prestala postupati po zahtjevu za izravnu naplatu i osnovu izbrisala iz Očevidnika, ponovno istu osnovu temeljem novog zahtjeva za izravnu naplatu upiše u Očevidnik i nastavi postupati sukladno istome. Kako je ovrhovoditelj 7. ožujka 2022. podnio novi zahtjev, što je njegovo dispozicijsko ovlaštenje sukladno odredbi čl. 3. OZ-a, pogrešno zaključuje ovršenik da je ovrhovoditelj zahtjev za izravnu naplatu podnio izvan rokova od saznanja za nemogućnost provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, jer takav rok u slučaju podnošenja novog ovršnog prijedloga ne postoji.

21. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja potvrditi, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom odredbu iz čl. 380. točka 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a

U Rijeci 8. srpnja 2026.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara