Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-254/2026-3

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Brankice Malnar, predsjednice vijeća, Alena Perhata člana vijeća i suca izvjestitelja i Tajane Polić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Solaris Pons d. o. o. za proizvodnju električne energije i ostale usluge iz Osijeka, Vukovarska 131, OIB: 28260438524, zastupanog po punomoćniku Zlatku Zvonareviću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tužen ice SE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Đakova, radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ps-13/2023-30 od 10. prosinca 2025. godine (u uvodu te odluke naznačeno da je donesena i objavljena 02. prosinca 2025. godine), u sjednici vijeća održanoj dana 08. srpnja 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj Ps-13/2023-30 od 10. prosinca 2025. godine (u uvodu te odluke naznačeno da je donesena i objavljena 02. prosinca 2025. godine) u točkama I, II i IV izreke, uz istovremeni ispravak te presude u točki II izreke, redak prvi odozgo, tako da nakon riječi „Nalaže se tuženoj“, a prije riječi „iz ... treba pisati „SE“.

II Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) naloženo je tuženici da u roku od 15 dana preda u posjed tužitelju nekretninu upisanu u zk. uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica S, ukupne površine 16 .906 m[2] , slobodnu od osoba i stvari.

2. U točki II izreke naloženo je tuženici da tužitelju na ime stjecanja bez osnove za korištenje njegove nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica S, ukupne površine 16.906 m[2] , isplati svakomjesečni iznos od 200,09 eura, od lipnja 2023. godine do listopada 2025. godine, s time da za mjesec lipanj 2023. godine najamnina dospijeva 08. srpnja 2023. godine, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća do isplate, a svaka slijedeća mjesečna najamnina dospijeva osmog u mjesecu za prethodni mjesec, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća do isplate, sve po kamatnoj stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, s time da dospjele obroke plati odjednom u roku 15 dana, a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakoga petnaestoga u mjesecu za tekući mjesec, sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti.

3. U točki III izreke odbijen je kao neosnovan preostali dio tužiteljevog tužbenog zahtjeva.

4. U točki IV izreke naloženo je tuženici da u roku od 15 dana isplati tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.219,34 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve pobliže naznačeno u izreci.

5. Protiv te presude, u dijelu koji se odnosi na točke I, II i IV izreke, pravovremenu žalbu podnosi tuženica, iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u nastavku teksta: ZPP), te predlaže da se presuda u pobijanom dijelu preinači, ili da se ta odluka ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, a podnosi i zahtjev za naknadu troškova postupka po žalbi.

6. Tužitelj u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode kao neosnovane i predlaže da se žalba odbije, te također potražuje naknadu troškova žalbenog postupka.

7. Žalba nije osnovana.

8. Sud prvog stupnja na temelju sadržaja priložene dokumentacije, uvida u spis tog suda poslovni broj Ovr-619/2019, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka građevinske struke IE i njegovog iskaza, kao i iskaza tuženice, u bitnome utvrđuje da je predmet ovog postupka zahtjev tužitelja radi predaje u posjed nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to kč. br. [katastarska čestica], u naravi oranica S, ukupne površine 16.906 m[2] , slobodne od osoba i stvari, kao i zahtjev radi isplate iznosa od 200,09 eura na ime stjecanja bez osnove za korištenje naznačene nekretnine, sve pobliže opisano u točkama I i II izreke pobijane presude.

9. U vezi toga utvrđuje da je u predmetu tog suda poslovni broj Ovr-619/2019, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 Kapital protiv ovdje tuženice kao ovršenice, doneseno dana 03. srpnja 2019. godine rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha na predmetnoj nekretnini u vlasništvu tuženice označenoj kao kat. čest. br. [katastarska čestica], iz zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica S, ukupne površine 16.906 m[2] , te da je u tom postupku tužitelj kupio predmetnu nekretninu na elektroničkoj javnoj dražbi koja je započela 09. ožujka 2022. godine, a završila dana 02. lipnja 2022. godine, u vezi čega je spomenuti ovršni sud rješenjem poslovni broj Ovr-619/2019-73 od 16. kolovoza 2022. godine, koje je postalo pravomoćno dana 14. studenoga 2022. godine, dosudio predmetnu nekretninu ovdje tužitelju kao kupcu, koja je istome predana nakon polaganja kupovnine, i to zaključkom od 09. veljače 2023. godine, a da je tužitelj svoje pravo vlasništva predmetne nekretnine upisao u zemljišne knjige, s time da je u istom predmetu dana 14. travnja 2023. godine doneseno pravomoćno rješenje o namirenju.

10. Nadalje utvrđuje da je tužitelj dopisom od 06. ožujka 2023. godine pozvao tuženicu da navedenu (predmetnu) nekretninu u roku od 30 dana oslobodi od osoba i stvari, te da je preda istome u posjed, što ista nije učinila, te se i dalje nalazi u posjedu te nekretnine.

11. Stoga utvrđuje da je tužitelj u skladu s odredbama članaka 18. stavak 3. i 4., 161. stavak 1. i 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima («Narodne novine» br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u nastavku teksta: ZV) ovlašten tražiti od tuženice predaju u posjed naznačene nekretnine, pa odlučuje kao u točki I izreke pobijane presude.

12. Prethodno tome, utvrđuje neosnovanim navode tuženice o preuranjenosti predmetne tužbe, jer utvrđuje da navedeni ovršni postupak nema utjecaja na zakonitost stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine od strane tužitelja .

13. Osim toga, prvostupanjski sud utvrđuje neosnovanim i prigovor tuženice o pravu na dom, jer utvrđuje da je tužitelj kupio predmetnu nekretninu u naznačenom ovršnom postupku u kojem je sudjelovala tuženica kao ovršenica i koja je u tom postupku mogla isticati navedeni prigovor.

14. Nastavno utvrđuje da tužitelju pripada pravo da od tuženice kao nepoštene posjednice potražuje i odgovarajuću naknadu na ime stjecanja bez osnove za korištenje predmetne nekretnine, u vezi čega utvrđuje da ta nekretnina jednim dijelom predstavlja poljoprivredno zemljište (oranicu), a dijelom polumontažnu zgradu koja kao takva nije upisana u zemljišne knjige, pa na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke IE kojeg u cijelosti prihvaća kao st ručnog i objektivnog, te sačinjenog u skladu s pravilima struke, te iskaza tog vještaka, utvrđuje da ukupna tržišna vrijednost mjesečnog najma i zakupa predmetne nekretnine iznosi 200,09 eura, pri čemu utvrđuje kako okolnost da navedena polumontažna zgrada nije upisana u zemljišne knjige nije od utjecaja na izračun vrijednosti njezinog najma u odnosu na poredbene nekretnine koje su upisane u zemljišne knjige.

15. Slijedom navedenog, a pozivom na odredbe članaka 164. stavak 1. i 165. stavak 1. i 6. ZV-a, kao i na odredbe članaka 29. stavak 1. i 2., 1111. i 1115. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u nastavku teksta: ZOO), usvaja u točki II izreke pobijane presude zahtjev tužitelja po navedenoj osnovi u naznačenom dijelu, kao i njegov zahtjev za isplatu pripadajućih zateznih kamata, dok u preostalom dijelu (točka III izreke) odbija tužbeni zahtjev.

16. Odluku o parničnim troškovima temelji na odredbama članaka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, kao i na odredbi članka 151. tog Zakona.

17. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, utvrđeno je da u provedenom postupku i prilikom donošenja pobijane presude nije počinjena neka od tih povreda.

18. Isto tako, nije ostvarena niti bitna postupovna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer navedena odluka nema postupovnih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla valjano ispitati, pa tako niti u točki II izreke, jer okolnost da u toj točki nije navedeno ime i prezime tuženice, što je posljedica očite omaške u pisanju, ne znači da bi taj dio izreke samo zbog toga bio nejasan i nerazumljiv.

19. Pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio sve činjenice koje su od značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, a na temelju takvih utvrđenja koja se temelje na jasnim i pravno utemeljenim razlozima pravilno je odlučio kao u točkama I i II izreke pobijane presude.

20. Na navode tuženice da je ovršni postupak u predmetu prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-619/2019, u kojem je tužitelj kao kupac stekao vlasništvo predmetne nekretnine proveden nezakonito i na njezinu štetu, valja odgovoriti da parnični sud nije ovlašten prosuđivati o eventualnoj (ne)zakonitosti tog ovršnog postupka, pri čemu samo usput valja navesti kako iz sadržaja navedenog (priloženog) ovršnog spisa proizlazi da je tuženica kao ovršenica u tom postupku isticala prigovor prava na dom, i to u žalbi koju je izjavila protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj 33 Ovr-619/2019-73 od 16. kolovoza 2022. godine, a koju je Županijski sud u Zagrebu odbio kao neosnovanu rješenjem poslovni broj 16 Gž Ovr-1459/2022-2 od 14. studenoga 2022. godine, između ostalog i uz obrazloženje da se u konkretnom slučaju radi o ovrsi na nekretnini zasnivanjem (dobrovoljnog) založnog prava, pa da ovršenica (ovdje tuženica) ne može osnovano isticati da predmetna nekretnina predstavlja njezin dom i da joj je potrebna za uzdržavanje.

21. S obzirom na navedeno, neosnovano tuženica ponavlja prigovor prava na dom, jer je o tom prigovoru već bilo raspravljeno u naznačenom ovršnom postupku, pa je u tom pogledu neosnovano i pozivanje žaliteljice na odredbu članka 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine-Međunarodni ugovori” br. 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17).

22. Stoga je pravilnom primjenom odredaba članaka 18. stavak 3. i 4., 161. stavak 1. i 162. stavak 1. ZV-a odlučeno kao u točki I izreke pobijane presude.

23. Na navode tuženice da je tužitelj u spomenutom ovršnom postupku kupio nekretninu koja je u zemljišnim knjigama označena kao oranica ukupne površine 16.906 m[2] , a ne i kuću koja nije upisana u zemljišnim knjigama, valja odgovoriti kako takvo stanje zemljišne knjige nije od značaja za odluku o tražbini tužitelja s osnova najma, jer je neprijeporno da se na predmetnoj nekretnini nalazi i polumontažna zgrada koju je tuženica koristila kao nepoštena posjednica, pa je pravilnom primjenom odredaba članaka 164. stavak 1. i 165. stavak 1. i 6. ZV -a, kao i odredbe članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a, presuđeno kao u točki II izreke pobijane presude.

23.1. Pri tome okolnost da je sud prvog stupnja svoju odluku u potonje naznačenom dijelu pogrešno utemeljio i na odgovarajućim odredbama ZOO-a o stjecanju bez osnove, a imajući u vidu činjenicu da je tuženica u posjedu predmetne nekretnine u njezinom nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta), pa na konkretni pravni odnos treba u skladu s pravnim stajalištem koje je zauzeto na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 14. studenoga 2013. godine primijeniti naznačene odredbe ZV-a, a ne odredbe članaka 1111. i 1115. ZOO-a, nije bila od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane presude, jer je primjenom odredaba članaka 164. stavak 1. i 165. stavak 1. i 6. ZV-a ionako trebalo usvojiti naznačeni dio tužbenog zahtjeva.

24. Pravilna i zakonita je i odluka o parničnim troškovima, jer tužitelju koji u ovom postupku nije uspio u neznatnom dijelu svojeg zahtjeva, zbog čega nisu nastali posebni troškovi, pripada u skladu s odredbom članka 154. stavak 5. ZPP -a pravo na naknadu cjelokupnih parničnih troškova, a primjenom odredbe članka 151. stavak 3. tog Zakona i pravo na pripadajuće zatezne kamate od presuđenja do isplate.

25. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu, u skladu s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP -a, uz istovremeni ispravak te odluke u naznačenom dijelu točke II njezine izreke, u skladu s odredbom članka 342. stavak 1. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud zbog očite omaške u pisanju propustio naznačiti ime i prezime tuženice.

26. Budući da tuženica nije uspjela u žalbenom postupku, to je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova tog postupka, a na jednaki način odlučeno je i o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova u vezi podnesenog odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

27. Presuda suda prvog stupnja u točki III izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci, 08. srpnja 2026. godine.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Brankica Malnar