Republika Hrvatska
Upravni sud u Splitu
Split, Put Supavla 1
Poslovni broj: Us I-339/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Jakši Marušiću i zapisničarki Tamari Taraš, u upravnom sporu tužitelja TJ, [adresa]/20c, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik dr. sc. Vedran Ceranić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, OIB: 36162371878, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 8. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, klasa: UP/II-224-04/25-01/126, ur.broj: 511-01-203-25-2 od 12. prosinca 2025., kao i rješenja Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Knin, klasa: NK-UP/I-224-04/25-01/419, ur.broj: 511-13-10-25-3 od 29. srpnja 2025.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za nadoknadu troškova ovog spora.
Obrazloženje
1. Drugostupanjskim rješenjem tuženika, klasa: UP/II-224-04/25-01/126, ur.broj: 511-01-203-25-2 od 12. prosinca 2025. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Knin, klasa: NK-UP/I-224- 04/25-01/419, ur.broj: 511-13-10-25-3 od 29. srpnja 2025., kojim je odbijen tužiteljev zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.
2. Tužitelj navodi da je državljanin Republike Srbije s prebivalištem u [adresa], gdje je i rođen **.**.2002. u [adresa]. Njegova majka, TJU, hrvatska je državljanka, također s prebivalištem u [adresa], te je rođena **.**.1972. u [adresa] na području Republike Hrvatske. Dana 8. studenog 2021. Matični ured Knin izdao joj je potvrdu o nemogućnosti izdavanja domovnice budući da su matične knjige državljana mjesta Kistanje uništene. Tužitelj navodi da majka zbog opravdanih razloga, odnosno zbog zdravstvenih problema, ali i potreba radnog mjesta, nije bila u mogućnosti sve do kraja 2023. godine poduzimati bilo kakve radnje vezano uz reguliranje hrvatskog državljanstva. Stoga je zahtjev za utvrđivanje državljanstva podnijela tek 17. siječnja 2024. kada joj je Veleposlanstvo Republike dodijelilo termin. U provedenom postupku, majka je upisana u knjigu državljana Republike Hrvatske u Matičnom uredu Knin na temelju naloga Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Knin od 24. listopada 2024., o čemu je obaviještena dopisom nadležnog tijela od 25. studenog 2024. Odmah potom, a svakako unutar roka od osam dana od saznanja da je njegova majka upisana u knjigu državljana Republike Hrvatske i da može domovnicom dokazati hrvatsko državljanstvo, tužitelj se obratio 29. studenog 2024. Veleposlanstvu Republike Hrvatske te je 3. ožujka 2025., po pribavljanju potrebne dokumentacije, podnio zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.
3. Tužitelj navodi kako je točno da je 21. godinu života navršio 12. ožujka 2023., odnosno u vrijeme kada je rok iz odredbe članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu protekao. Međutim, on i njegova majka su bez vlastite krivnje i propusta, bili onemogućeni u dokazivanju odlučne činjenice za stjecanje hrvatskog državljanstva tužitelja podrijetlom na temelju odredbe članka 5. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu. Naime, tek od 25. studenog 2024. majka tužitelja mogla je uspješno dokazati hrvatsko državljanstvo, a što je odlučna činjenica za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom. Stoga je tužitelj odmah nakon što je njegova majka dobila obavijest da je upisana u knjigu državljana Republike Hrvatske podnio zahtjev Veleposlanstvu Republike Hrvatske u svrhu podnošenja zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva. Tužitelj smatra da je tuženik kruto i formalistički primijenio mjerodavno materijalno pravo ne uvažavajući osobite okolnosti konkretnog slučaja budući da ni on ni njegova majka, bez svoje krivnje, nisu bili u mogućnosti dokaza ti odlučnu činjenicu hrvatskog državljanstva njegove majke. Smatra da su javnopravna tijela pritom povrijedila načelo pomoći stranci te da je u konkretnom predmetu trebalo dopustiti povrat u prijašnje stanje.
4. Tužitelj Predlaže da Sud poništi osporavana rješenja i obveže tuženika da mu nadoknadi trošak upravnog spora.
5. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge navedene u obrazloženju svog rješenja i naglašava kako je rok iz članka 5. stavak 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu prekluzivan te da navedena odredba ne sadrži nikakve dodatne uvjete ili osobite okolnosti ili razlog više sile zbog kojih bi se uvažili zahtjevi podneseni nakon isteka propisanog roka.
6. Tuženik predlaže da Sud tužbu odbije kao neosnovanu.
7. Na temelju članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., 39/26. - dalje: ZUS), Sud je prije donošenja presude strankama u sporu dao mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
8. U sporu je održana rasprava 17. lipnja 2026. uz nazočnost opunomoćenika tužitelja i ovlaštene službene osobe tuženika VJU.
9. Sud je izveo dokaze uvidom u drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, žalbu te u cjelokupni sadržaj dostavljenog spisa predmeta i u sve isprave priložene spisu.
10. Sud nije smatrao potrebnim izvesti predloženi dokaz saslušanjem tužitelja i njegove majke ocijenivši da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno na temelju dokaza izvedenih tijekom upravnog postupka i ovog spora.
11. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
12. Člankom 30. stavkom 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine, broj 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15. i 102/19.) propisano je da se hrvatskim državljaninom smatra osoba koja je to svojstvo stekla po propisima važećim do dana stupanja na snagu ovoga zakona.
13. Člankom 5. stavkom 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da podrijetlom stječe hrvatsko državljanstvo i osoba starija od 21. godine života, rođena u inozemstvu čiji je jedan roditelj u trenutku njezina rođenja hrvatski državljanin, ako u roku od tri godine od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnese zahtjev za upis u evidenciju hrvatskih državljana, a Ministarstvo unutarnjih poslova prethodno utvrdi da ne postoje zapreke iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona.
14. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je predmetni upravni postupak pokrenut u povodu tužiteljeva zahtjeva od 3. ožujka 2025. radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva. Tužitelj je rođen **.**.2002. u Republici Srbiji, dok je njegova majka rođena **.**.1972. u Republici Hrvatskoj te je u knjigu državljana Republike Hrvatske upisana u Matičnom uredu Knin na temelju naloga Policijske uprave šibensko-kninske, Policijske postaje Knin od 24. listopada 2024. Navedene činjenice među strankama u ovom sporu nisu prijeporne.
15. Sud nalazi da je tuženik pravilno utvrdio da se odredba članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu ne može primijeniti u konkretnom slučaju budući da je tužitelj rođen nakon stupanja na snagu tog Zakona, dok se odredba članka 5. stavka 2. također ne može primijeniti, a s obzirom na to da je tužitelj zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom podnio nakon isteka roka koji je bio na snazi od 1. siječnja 2020. do 1. siječnja 2023. Naime, radi se o prekluzivnom roku istekom kojeg je tužitelj izgubio pravo na podnošenje zahtjeva za utvrđivanje hrvatskog državljanstva na temelju navedene zakonske odredbe. Tuženik pritom pravilno u obrazloženju svog rješenja ukazuje na to da u takvom slučaju ne postoji niti mogućnost da se radi podnošenja zahtjeva dopusti povrat u prijašnje stanje.
16. Prema navedenom, a kako tužitelj navodima koje iznosi u tužbi nije doveo u sumnju odlučne činjenice utvrđene u provedenom postupku , kao ni pravilnu primjenu zakona, Sud nalazi da osporavanim rješenjima u konkretnom slučaju nije povrijeđen zakon na njegovu štetu, dok prigovori iznijeti u tužbi nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke u ovom upravnom sporu. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno presuditi kao u I. točki izreke.
17. Budući da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a da se tuženika obveže na to da tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora. Stoga je riješeno kao u II. točki izreke.
U Splitu 8. srpnja 2026.
Sudac
Jakša Marušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude u I. točki izreke, kao i protiv rješenja u II. točki izreke, dopuštena je žalba koja se podnosi ovom Sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ove odluke, a po žalbi odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA: - tužitelju, po opunomoćeniku
- tuženiku
- u spis.
