REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3378/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Biočić, odvjetnik u Imotskom, protiv 1. tuženika ĐH, Kӧln, Diepeschrather str. 21, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lana Roje, odvjetnica u Rijeci i 2. tuženice ŽH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Vice Urlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Urlić Pavlinović j.t.d. u Makarskoj, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-572/2024-3 od 19. veljače 2025., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-994/2022-41 od 3. lipnja 2024., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-572/2024-3 od 19. veljače 2025., kojima je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj P-994/2022-41 od 3. lipnja 2024., zbog pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. Uz naznačena pitanja tužiteljica se pozvala i na čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te ističe i povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine
- Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. U odgovoru na prijedlog 1. tuženik predlaže odbiti odnosno odbaciti prijedlog.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. ZPP -a ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. To iz razloga jer odluke na koje se poziva tužiteljica ne koincidiraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu. Naime, u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je da sporna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i njenog pok. supruga (a ovaj sud u ovom stupnju postupka ne ulazi u ocjenu činjeničnog stanja), dok se odluke na koje se poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja ne odnose na bračnu stečevinu niti je u njima izraženo pravno shvaćanje vezano za bračnu stečevinu. S tim u vezi valja naglasiti da okolnost što o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Tako navedeni razlozi ne ispunjavaju pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer nepostojanje prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o određenom pitanju automatski ne znači ispunjenje pretpostavki za dopustivost revizije.
5. Ocjenjujući postojanje pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a ocjena je ovog suda da tužiteljica navodima iz prijedloga nije učinila vjerojatnim da bi joj osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili pogrešnom primjenom materijalnog prava, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava te čl. 6. Konvencije.
6. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom stupnju postupka ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje nižestupanjskih sudova izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je da tužiteljica u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom, kojom je odbijena žalba tužiteljice, a djelomično prihvaćena žalba 1. tuženika i u tom dijelu preinačena presuda suda prvog stupnja. To što sud nižeg stupnja zauzima drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od predlagateljice ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava, jer pobijana presuda nije arbitrarna niti očito nerazumna.
7. U postupku pred nižestupanjskim sudovima tužiteljici je bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice, a presude su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima niti je njima tužiteljici povrijeđeno pravo na obrazloženu odluku i uskraćeno pravo na žalbu/djelotvoran pravni lijek. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da bi tužiteljici bilo povrijeđeno Ustavno pravo zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava na pravično suđenje i čl. 6. st. 1. Konvencije, pravo na pošteno suđenje.
8. Naime, činjenica da tužiteljica nije uspjela u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su joj ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava i Konvencije.
9. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odbiti i riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odbaciti i riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
