REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-5656/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. JEV, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], koje sve zastupa punomoćnica Nataša Lisac, odvjetnica u Dugom Selu, protiv tuženika Raiffeisenbank Mittlere Südostesteiermark Egen, Paladau 40, A-8341 Paladau, Austria, OIB: 25376204437, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-981/2025-3 od 27. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-199/2023-25 od 17. siječnja 2025., na sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-981/2025-3 od 27. kolovoza 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj P-199/2023-25 od 17. siječnja 2025., postavljajući pet pitanja koja smatraju važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Nadalje, tužitelji navode da su im u postupku povrijeđena ustavna prava i to pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) u vidu obrazložene sudske odluke.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja, tuženik predlaže odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije kao nedopušten, podredno odbiti.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj je sud ocijenio da podneseni prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja nema propisani sadržaj te da tužitelji nisu učinili vjerojatnim da im je u postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom.
4. Tužitelji su, u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu, propustili određeno navesti razloge zbog kojih smatraju da bi upravo ta pitanja bila važna ne samo za odluku u konkretnom sporu već i u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP -a, zbog čega bi pitanja bila važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu. Navedeno je nužan preduvjet za dopuštenost prijedloga za dopuštenje revizije, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite prakse revizijskog suda ili različite sudske prakse nižestupanjskih sudova o tom pitanju (prema kojoj o tom pitanju je u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onome iz pobijane odluke) ili iznijeti druge važne razloge u skladu s navedenim propisom, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovoga suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo. Naime, u svojoj biti, postavljena pitanja predstavljaju prigovor pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na zaključak sudova da je ugovor između stranaka sklopljen u Austriji te da se na njega primjenjuje austrijsko materijalno pravo i kao takva nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Osim toga, riječ je o pitanjima u pogledu kojih pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda (primjerice odluka broj Rev-1651/2018- 2 od 26. siječnja 2021.), a isto tako pobijana odluka u skladu je s presudom Europskog suda pravde u predmetu C-630/17 CE protiv Raiffeisenbank St. Stefan- Jagerberg-Wolfsberg eGen od 14. veljače 2019. Iako se tužitelj i pozivaju na odluku Vrhovnog suda Republike Austrije OGH 4 Ob 73/03 oni je uz prijedlog ne dostavljaju.
5. Nadalje, s obzirom na pozivanje tužitelja na povredu ustavnih prava valja navesti da u okolnostima konkretnog slučaja i činjenica utvrđenih u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koji u ovom stupnju postupku ne mogu biti predmet preispitivanja) te sadržaja prijedloga za dopuštenje revizije, ocjena je ovoga suda da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP- a i dopuštenje revizije. Naime, u konkretnim okolnostima slučaja u pobijanoj odluci naznačeni su dostatni i relevantni razlozi o odlučnim činjenicama kojima se sud rukovodio u donošenju odluke.
6. Stoga je ocjenjeno da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nemaju zahtijevanu važnost, u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za dopuštenje revizije, pa je prijedlog po toj osnovi valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st . 1. i 3. ZPP-a, a jednako tako i na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava, osporavana odluka dostatno je obrazložena te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom, a nižestupanjski sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode predlagatelja.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
