REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2576/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Goranke Barać - Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Kraljević, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika FERO-TERM d.o.o. Donji Stupnik, Gospodarska ulica 17, OIB: 69638067216, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-1/2025-6 od 17. prosinca 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1838/2023-12 od 7. studenog 2024., u sjednici održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se.
Obrazloženje
1.Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž R-1/2025-6 od 17. prosinca 2025. kojom je preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1838/2023-12 od 7. studenog 2024.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Prijedlog nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu iz dolje navedenih sljedećih razloga.
5. Tužitelj u prvom i drugom pitanju polazi od pogrešne pretpostavke da poslodavac nije dokazao povrede obveza iz radnog odnosa odnosno da nije dokazao konkretnu povredu radne obveze, jer suprotno proizlazi iz pobijane odluke pri čemu se ističe i da sukladno odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-564/2018-2 od 28. svibnja 2019. poslodavac (tuženik) nije dužan dokazati sve otkazne razloge koje navodi u odluci o otkazu već je za dopuštenost odluke o otkazu dovoljno da je od više otkaznih razloga dokazao barem jedan što je tuženik u ovom postupku i dokazao.
6. Treće postavljeno pitanje nije važno u smislu čl. 385.a ZPP -a, jer tužitelju nije dan izvanredni otkaz nego redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja, a odluke na koje se pozvao kao razlog važnosti su donesene u različitim činjeničnim i pravnim situacijama s obzirom na to da je u ovom konkretnom predmetu tuženik (poslodavac) dokazao konkretne povrede radnog odnosa.
7. Četvrto postavljeno pitanje je činjenično pitanje koje ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja zbog čega niti to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a ZPP -a, a za peto do sedmo pitanje tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti pitanja, jer u odluci revizijskog suda broj Rev-608/2022-2 od 4. travnja 2023. nije zauzeto shvaćanje o postavljenim pitanjima, a osim toga u pobijanoj odluci nije suđeno suprotno toj odluci na koju se tužitelj pozvao.
8. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i st. 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije pa je riješeno kao u izreci.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
