Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29 A
Gž-1419/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja DT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Emanuelu Garankiću, odvjetniku u Poreču, protiv tuženice DTB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Cvijetku Rihteru, odvjetniku u Dubrovniku, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku broj P-699/2025-116 od 16. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-699/2025-116 od 16. ožujka 2026. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužitelj DT stekao pravo vlasništva čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina] na suvlasničkom dijelu tuženice DTB za 9/192 dijela.
II. Dužna je tuženica DTB za 9/192 dijela trpjeti upis prava vlasništva na njenom suvlasničkom dijelu čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina] na ime tužitelja, uz istovremeno brisanje prava vlasništva s imena tuženice za njen suvlasnički dio.
III. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.678,09 EUR."
2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela tuženica, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženice je osnovana.
5. Predmet spora je utvrđenje prava suvlasništva tužitelja na nekretnini označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K.O. [katastarska općina] na suvlasničkom dijelu tuženice od 9/192 dijela i uknjižba tužitelja na navedenom suvlasničkom dijelu tuženice.
6. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na stjecanju prava suvlasništva predmetne nekretnine dosjelošću nakon nasljeđivanja i diobe među svojim prednicima.
7. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV), pravo vlasništva može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona. Pravo vlasništva je stečeno kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
8. Odredbom članka 129. stavak 1. ZV-a propisano je da kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka.
9. Prema odredbi članka 159. stavka 1. ZV-a, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Nadalje, prema odredbi članka 160. stavka 1. ZV-a vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost, dok je u stavku 2. propisano da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.
10. Odredbom članka 388. stavka 2. ZV-a propisano je da se stjecanje, promjene, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
11. Na temelju iskaza svjedoka GT, FT, IT, HT i prednika tužitelja ST prvostupanjski sud zaključuje da proizlazi da je stara kuća bez krova u obitelj IT od prve polovice prošlog stoljeća, da je korištena za držanje ovaca, sijena, drva i alata i da je ključ od njenih vrata najprije imao djed prednika tužitelja JT, zatim Lujov sin D i unuk FT, a potom i prednik tužitelja ST. Svjedoci da su suglasno iskazali da nitko nikada nije osporavao vlasništvo obitelji JT nad predmetnom nekretninom. Predniku tužitelja, koji je dolazio kao dijete na [adresa] od 1953. nono JT da je pokazivao i predmetnu nekretninu, a tada su tamo držali ovce. Kako se pedesetih godina radila revizija, a to je bilo njihovo, to se nono JT upisao kao posjednik ove nekretnine za cijelo. Nadalje, prema potvrdi Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Dubrovnik klasa: 936-02/08-05/558 od 10. studenog 2008., sporazumom o ustupanju i raspodjeli imovine za života od 19. kolovoza 1988. i ugovorom o diobi nekretnina od 15. rujna 2008., iste da potvrđuju dugogodišnji posjed predmetne nekretnine tužiteljevih pravnih prednika, kao i prijenos vlasništva predmetne nekretnine do tužitelja. Na temelju navedenog prvostupanjski sud zaključuje da je tužitelj osobno i preko svojih pravnih prednika neprekidno uživao nekretninu označenu kao čest. zgr. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k.o. [katastarska općina] te da ni tužitelju ni njegovim pravnim prednicima nitko nikada nije osporavao pravo na posjed i vlasništvo te nekretnine. Prednik tužitelja ST da je osobno i putem svojih pravnih prednika nekretninu koja je predmet spora posjedovao neprekidno kao samostalni pošteni posjednik još od prve polovice prošlog stoljeća, a zasigurno od 1957., kada su kao pravna pravila vrijedile odredbe Općeg građanskog zakonika iz 1811. godine (dalje u tekstu: OGZ). S obzirom da je paragrafom 1468. OGZ-a za dosjelost određen rok od trideset godina, tužitelj je pravo vlasništva predmetne nekretnine mogao steći dosjelošću 1987. godine kada je na snazi, od 1. rujna 1980., bio ZOVO, iz čega da proizlazi da je nakon stupanja na snagu ZOVO-a preostalo manje vremena za dosjelost po OGZ-u odnosno trebalo je proteći još sedam godina. Prema odredbi članka 28. stavka 4. ZOVO-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću poštenom posjedniku potrebno je dvadeset godina. Radi toga prvostupanjski sud zaključuje da su prednik tužitelja ST zajedno sa svojim prednicima, kao pošteni posjednici, bili u samostalnom posjedu predmetne nekretnine najmanje od 1957. godine pa nadalje. S obzirom da je od tada pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu 2009. godine, proteklo više od 50 godina, prednik tužitelja da je dosjelošću stekao cjelinu predmetnih nekretnina, a tužitelj nasljeđivanjem imovine iza svojeg prednika ST.
12. Radi toga je prvostupanjski sud prihvatio kao osnovan tužbeni zahtjev i tužitelja utvrdio suvlasnikom na suvlasničkom dijelu predmetne nekretnine za koji ja uknjižena tuženica sukladno odredbi paragrafa 1468. OGZ-a u vezi s odredbom članka 388. stavcima 2. i 3. ZV-a.
13. Međutim, suprotno zaključku prvostupanjskog suda za sada se ne može sa sigurnošću utvrditi je li tužitelj nasljeđivanjem, diobom među svojim prednicima i dosjelošću stekao pravo suvlasništva predmetne nekretnine te može li tražiti uknjižbu prava suvlasništva. Naime, u postupku je trebalo utvrditi je li majka tuženice i na koji način stekla predmetni suvlasnički dio nekretnine za koji je uknjižena tuženica, je li u obitelji prednika tužitelja i tuženice i na koji način vršena dioba predmetne nekretnine te je li tužitelj pošteni posjednik predmetnog dijela sporne nekretnine odnosno je li se i na koji način vršila faktična vlast na predmetnoj nekretnini. S obzirom da je tuženica suvlasnica predmetne nekretnine bilo je potrebno utvrditi je li tužitelj pošteni posjednik te je li osnovan tužbeni zahtjev na način kako to traži tužitelj. Pri tome, posebno treba imati na umu poštenje tužitelja i njegovih prednika u smislu stjecanja prava vlasništva dosjelošću za suvlasnički dio za koji je uknjižena tuženica.
14. Kako prvostupanjski sud nije sa sigurnošću utvrdio sve pravno relevantne činjenice vezane za predmet spora, žalbeni razlozi i navodi tuženice su osnovani jer prvostupanjski sud nije pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje bitno za predmet spora, niti je pravilno primijenio materijalno, u smislu odredbi članka 355. i članka 356. ZPP-a
15. Radi toga je, temeljem odredbe članka 370. ZPP-a, ukinuta prvostupanjska presuda i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje s tim da prvostupanjski sud u ponovnom postupku raspravi sporna pitanja na koja je ukazao drugostupanjski sud.
Split, 8. srpnja 2026.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Marko Pribisalić
