Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-2676/2025-3
R E P U B L I K A H R V AT S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Marinu Kordiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-816/2023-10 od 17. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-816/2023-10 od 17. listopada 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom u točki I/ izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi tužiteljice radi utvrđenja ništetnim odredbe članka 4. Ugovora o kreditu broj: 5140030242 - 60010449475/2005, ovjeren 7. rujna 2005. kod Javnog bilježnika Lidije Perić iz Osijeka, pod br. OU-2007/2005., kojeg su sklopili tužitelji kao korisnik kredita, i tuženik kao kreditor (dalje: Ugovor o kreditu), i isplate iznosa od 11.031,54 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kao i zahtjev za naknadu troška postupka tužiteljice u iznosu od 6.829,32 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 17. listopada 2024. pa sve do isplate. U točki II/ izreke prvostupanjske odluke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.078,37 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana 17. listopada 2024. pa sve do isplate .
2. Žali se tužiteljica, pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže prihvatiti žalbu, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, drugom sucu pojedincu, na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem ništetnosti odredbe članka 4. Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika te zahtjev za isplatu s osnove nepoštene i ništetne odredbe Ugovora.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda, a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, zbog koje se pobijana presuda ne može ispitati.
7. Prvenstveno je za navesti kako izreka pobijane presude sadrži odluku kojom se tužbeni zahtjev odbija, dok se u obrazloženju, pod točkom 4., navodi da je „tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u potpunosti“. Kako razlozi presude moraju omogućiti razumijevanje činjeničnih i pravnih razloga na kojima se temelji izreka, ova proturječnost čini presudu nerazumljivom.
8. Nadalje, osnovano žaliteljica ukazuje i na to da obrazloženje pobijane presude ne sadrži jasne i potpune razloge u odnosu na istaknuti prigovor zastare.
9. Prvostupanjski sud prihvatio je istaknuti prigovor zastare smatrajući da je nastupila zastara zahtjeva tužiteljice te je odbio tužbene zahtjeve tužiteljice kao neosnovane. Pri tome se sud pozvao na direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i to pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.
10. U obrazloženju pobijane odluke sud citira pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., prema kojem zastarni rok restitucijskog zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je ništetnost utvrđena ili na drugi način ustanovljena, međutim nakon toga zaključuje da je „kako je ranije citirana presuda postala pravomoćna 13. lipnja 2014., a zastara u ovoj pravnoj stvari nastupila 14. lipnja 2014.“ Takav zaključak je sam po sebi proturječan.
11. Ako zastarni rok počinje teći od pravomoćnosti odluke od 13. lipnja 2014., tada zastara nije mogla nastupiti već sljedećeg dana, nego tek protekom zakonom propisanog zastarnog roka. Iz obrazloženja nije moguće razabrati smatra li prvostupanjski sud da se primjenjuje petogodišnji opći zastarni rok iz Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO), od kojeg trenutka ga računa niti na temelju kojih činjenica zaključuje da je u konkretnom slučaju nastupila zastara.
12. Izostanak razloga o tim odlučnim činjenicama također predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a.
13. Nadalje, osnovano žaliteljica ukazuje da prvostupanjski sud nije dao nikakve razloge u odnosu na prvi dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtijeva utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe.
14. Naime, iz sadržaja tužbe proizlazi da je tužiteljica kumulirala deklaratorni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti pojedine ugovorne odredbe i kondemnatorni zahtjev radi isplate.
15. Prvostupanjski sud nije razgraničio ta dva zahtjeva niti je dao posebne razloge o osnovanosti zahtjeva za utvrđenje ništetnosti, već je cjelokupni zahtjev odbio pozivajući se isključivo na zastaru, pri čemu nije obrazložio može li se prigovor zastare uopće odnositi na deklaratorni zahtjev. Time je izostalo obrazloženje o jednoj od odlučnih činjenica spora.
16. Pri tome valja istaknuti da je u sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske ustaljeno pravno shvaćanje da pravo na isticanje ništetnosti ne zastarijeva, dok zahtjevi za vraćanje onoga što je primljeno na temelju ništetnog pravnog posla podliježu pravilima o zastari.
17. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan jasno razlikovati zahtjev za utvrđenje ništetnosti od zahtjeva za isplatu te za svaki od njih dati zasebne i potpune razloge. Stoga zbog navedenih bitnih procesnih nedostataka pobijane presude nije moguće ispitati pravilnost njezine materijalnopravne ocjene.
18. Žaliteljica također osnovano ističe da iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno je li prvostupanjski sud odlučivao o zahtjevu za utvrđenje ništetnosti ili je smatrao da je zbog zastare moguće odbiti cjelokupni tužbeni zahtjev. Takva nejasnoća dodatno potvrđuje da presuda nema dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
19. Osnovano se u žalbi ukazuje i da je prvostupanjski sud u obrazloženju citirao sadržaj presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača, međutim nije dao nikakvu ocjenu njihova značenja u odnosu na konkretan ugovor tužiteljice niti je obrazložio na koji način obvezujući učinak tih odluka utječe na odlučivanje u ovom pojedinačnom sporu. Sud je bio dužan obrazložiti primjenu odredbe članka 502.c ZPP- a, odnosno objasniti koje je činjenice smatrao utvrđenima na temelju pravomoćne kolektivne presude, a koje je činjenice bilo potrebno utvrđivati u ovom postupku.
20. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud otkloniti navedene procesne nedostatke, jasno utvrditi sadržaj i opseg svakog pojedinog tužbenog zahtjeva te o svakom zahtjevu dati potpune, jasne i međusobno neproturječne razloge. Osobito će razgraničiti deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti od kondemnatornog restitucijskog zahtjeva, dati jasne razloge o primjeni instituta zastare na svaki od tih zahtjeva zasebno, pravilno primijeniti pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske o početku tijeka zastare restitucijskih zahtjeva koji proizlaze iz ništetnosti ugovornih odredbi, otkloniti proturječnost između izreke i obrazloženja presude te ponovno odlučiti o zahtjevu za naknadu troškova postupka i trošku žalbenog postupka vodeći računa o uspjehu stranaka u sporu i svrhovitosti pojedinih parničnih radnji.
21. Kako zbog navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka nije bilo moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude ni pravilnost primjene materijalnog prava, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
20. Nije osnovan prijedlog žaliteljice da se predmet, nakon ukidanja presude, dodijeli u rad drugom sucu pojedincu u smislu odredbe članka 371. ZPP -a. U konkretnom slučaju navedeni nedostaci sami za sebe ne upućuju na pristranost prvostupanjskog suca niti na postojanje okolnosti koje bi opravdavale zaključak da isti sudac u ponovljenom postupku neće moći otkloniti uočene nedostatke, provesti potrebnu raspravu i donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku pa nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 371. ZPP-a.
U Splitu 8. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
