Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29 A

Gž-1785/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda: Marka Pribisalića, predsjednika vijeća, dr. sc. Lidije Vojković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Mirjane Rubić, članice vijeća, u građanskopravnoj stvari tužiteljice SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Marinu Brajku, odvjetniku u Đakovu, protiv tuženika Addiko bank d.d., OIB:14036333877, Zagreb, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj P-431/2025-11 od 15. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Đakovu broj P-431/2025-11 od 15. svibnja 2026.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba Ugovora o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006 sklopljenog dana 22. studenog 2006.g između tužiteljice SĆ i prednika tuženika Slavonska banka d.d., a koja glasi: „Korisnik kredita obvezuje se platiti naknadu, a prema Odluci o visini naknade za obavljanje bankarskih usluga, koja trenutačno iznosi 1,20 % jednokratno, unaprijed…..“

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati iznos od 467,90 EUR (četiristošezdesetsedam eura i devedeset centi) na ime naplaćene naknade za troškove obrade kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 27. studenog 2006. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15 % godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine po stopi od 14 % godišnje, od 01. srpnja 2011.g. do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12 % godišnje, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez učinka odredba članka 9. Ugovora o kreditu uz depozit br. [broj depozita]/2006 sklopljenog dana 22. studenog 2006.g između tužiteljice SĆ i prednika tuženika Slavonska banka d.d., a koja glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu konačnu otplatu kredita ukoliko o toj namjeri obavijesti Banku najmanje 30 dana unaprijed.“

IV. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB: 14036333877, da tužiteljici SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 124,11 EUR (stodvadesetčetiri eura i jedanaest centi) na ime naplaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita s pripadajućim zateznim kamatama računajući od 07. siječnja 2021. godine pa do 31. prosinca 2022. godine uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. godine pa do 31. prosinca 2023. godine prema stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanoj za tri postotna poena, od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve to u roku 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužiteljici SĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime parničnih troškova iznos od 622,22 EUR (šestodvadesetdva eura i dvadesetdva centa) zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja ove presude 15. svibnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve to u roku 15 dana."

2.Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnio tuženik, pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je:

- utvrđenje ništetnim odredbi o naknadi za obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita te

- isplata iznosa od 467,90 eura i iznosa od 124,11 eura iz naprijed navedenih osnova zbog ništetnosti.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su tužiteljica i prednik tuženik zaključili Ugovor o kreditu broj:5140030250-61000066302/2006 od 22. studenog 2006., kojim je prednik tuženika, kao kreditor, tužiteljici, kao korisniku kredita, odobrio potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 40.000,00 eura.

7. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu utvrđeno je da je ugovorena naknada za obradu kredita u iznosu od 1,20% odnosno 467,90 eura, te naknada za prijevremenu otplatu kredita od 124,11 eura.

8. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09, u daljnjem tekstu: ZZP), dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, pri tom vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Prema odredbi članka 83. ZZP-a, prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav proizvoda ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor koji, s obzirom na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor.

9. U konkretnom slučaju banka je jednostrano i protivno načelu savjesnosti i poštenja odredila jednokratnu naknadu za obradu kredit i naknadu za prijevremenu otplatu kredita.

10. Prema odredbi članka 320. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), nejasne odredbe tumače se u korist tužiteljice.

11. Radi toga su odredbe o naknadi za obradu kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, a djelomična ništetnost ne povlači ništetnost cijelog Ugovora jer on može opstati bez tih ništetnih odredbi.

12. Polazeći od navedenog, sukladno odredbi članka 1111. ZOO-a, o stjecanju bez osnove, prihvaćen je tužbeni zahtjev i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iz osnove ništetne odredbe o naknadi za obradu kredita iznos od 467,90 eura i iz osnove ništetne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita iznos od 124,11 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate kako je to pravilno dosudio prvostupanjski sud jer je tuženik nepošteni stjecatelj. Pored toga, prvostupanjski sud je pravilno, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, tužiteljici dosudio parnični trošak u iznosu od 622,22 eura, uzimajući u obzir radnje poduzete u postupku, sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

13. Tuženikov prigovor zastare tužiteljičine tražbine nije osnovan jer se u konkretnom slučaju radi o stjecanju bez osnove za koje se primjenjuje petogodišnji rok zastarijevanja predviđen odredbom članka 225. ZOO-a. U ovom se slučaju radi o restitucijskom zahtjevu temeljem članka 323. stavka 1. ZOO-a, u kojem slučaju zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnosti ugovora ili pojedinih njegovih odredbi. Takvo pravno shvaćanje je prihvaćeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/20 održanoj 30. siječnja 2020., što znači da zastarijevanje počinje teći od dana donošenja prvostupanjske presude u ovoj pravnoj stvari.

14. Polazeći od navedenog žalbeni razlozi i navodi tuženika su neosnovani jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno i postupovno pravo i za svoju odluku dao valjane razloge. Suprotno žalbenim navodima tuženika prvostupanjski sud je pravilno cijenio sve izvedene dokaze te nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. ZPP-a. U konkretnom slučaju tužiteljica ima pravni interes za utvrđenje ništetnim predmetnih ugovornih odredbi jer o tome ovisi isplata naknade na obradu kredita i naknade za prijevremenu otplatu kredita. Prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju i parnični trošak pristupa na ročište za objavu presude jer je i taj trošak bio potreban za vođenje postupka.

15. Radi toga je, temeljem odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda jer ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Split, 8. srpnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Marko Pribisalić