REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4070/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja MN vl. [obrt], [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Bošković, odvjetnik u Požegi, protiv tuženika DOMINIK 02 d.o.o., Dubrovnik, Vukovarska 26, OIB 70370858897, kojeg zastupa punomoćnik Krešimir Orlović, odvjetnik u Sesvetama, radi isplate iznosa od 1.627,70 eura, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-13/2025-21 od 31. srpnja 2025., 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-13/2025-21 od 31. srpnja 2025. u točkama II. i III. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-13/2025-21 od 31. srpnja 2025. održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Iva Radovića, Dubrovnik, poslovni broj Ovrv-6844/2022 od 28. prosinca 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju iznos od 1.200,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2022. do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose (točka I. izreke); ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Iva Radovića, Dubrovnik, poslovni broj Ovrv-6844/2022 od 28. prosinca 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 427,70 eura sa zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2022. do isplate, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 273,74 eura sa zateznim kamatama koje teku od 28. prosinca 2022. do isplate i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka II. izreke); naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 422,62 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude do isplate po stopi koja je propisana za ostale odnose (točka III. izreke).

2. Iz obrazloženja presude u bitnom proizlazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog dokaznog postupka zaključio o djelomičnoj osnovanosti tužbenog zahtjeva za iznos od 1.200,00 eura jer je u tom dijelu tuženik učinio nespornim da su stranke bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora o prijevozu na relaciji Bamberg

– Zagreb za cijenu od 1.200,00 eura. U preostalom dijelu, za iznos od 427,70 eura, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim jer tužitelj nije dokazao osnovu ni visinu tražbine budući da iz dostavljenog izvoda iz otvorenih stavki nije moguće razaznati na što se tražbina zavedena u tom izvodu odnosi. Dodatno, tužitelj nije dostavio u spis ni dokaze na koje se poziva, odnosno CMR list i račun. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju odredaba čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP).

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući ju u točkama II. i III. izreke zbog bitne povrede odredaba čl. 354. st. 2. t. 5., 6. i 11. ZPP -a i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome sudu da presudu u pobijanom dijelu preinači, podredno ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 209,33 eura.

4. U obrazloženju žalbe u bitnom navodi kako je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 5. ZPP -a jer je protivno kogentnim odredbama Zakona o parničnom postupku presudu donio bez održavanja rasprave, čime je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a jer je tužitelja onemogućio u raspravljanju pred sudom, što je dalje dovelo do povrede prava na pravično suđenje. Dalje navodi kako je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a jer postoji proturječnost između odlučnih činjenica koje sud navodi u obrazloženju presude i onih koje proizlaze iz spisa. Ističe kako je tužitelj u podnesku od 12. ožujka 2025. predložio izvesti dokaz saslušanjem tužitelja i uvidom u materijalnu dokumentaciju, pa taj podnesak predstavlja prijedlog radi održavanja ročišta. Osim toga, ističe kako je sud održavanjem ročišta mogao provesti svu dokaznu građu, a osobito bi mogao izvršiti uvid u račun tužitelja i CMR list, koje je tužitelj greškom propustio dostaviti, pa je opisanim postupanjem sud onemogućio tužitelju raspravljanje pred sudom. Ističe i kako je sud tek uz presudu tužitelju dostavio tuženikov podnesak od 9. travnja 2025., dok je podnesak tužitelja od 13. ožujka 2025. dostavljen punomoćniku tuženika 28. ožujka 2025., iz čega proizlazi da je sud takvim postupanjem neravnopravno postupio u odnosu na parnične stranke. Konačno, osporavajući odluku o troškovima postupka, tužitelj ističe da je sud propustio pravilno primijeniti odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a jer nije uzeo u obzir tužiteljev uspjeh od 100% s osnovom zahtjeva, te je propustio tužitelju dosuditi naknadu za sastav obrazloženog podneska od 12. ožujka 2025.

5. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

6. Pobijana presuda je ispitana na temelju odredaba čl. 365. ZPP -a, u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

7. Predmetni spor je spor male vrijednosti, pa se presuda u smislu odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toga Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. toga Zakona.

8. Osim toga, nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a na koju upire tuženik navodeći da mu je odbijanjem njegovih dokaznih prijedloga onemogućeno raspravljanje pred sudom odnosno dokazivanje njegovih tvrdnji. Prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica. Dakle, sud nije dužan prihvatiti sve prijedloge stranaka u pogledu izvođenja dokaza, već samo one koje sud smatra potrebnim za utvrđenje odlučnih činjenica. Time što nije prihvatio neki dokazni prijedlog sud ne čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka, pa to nije počinio ni prvostupanjski sud kada je u ovom predmetu odbio odnosno kad nije prihvatio dokazne prijedloge tuženika. Ovaj sud smatra da su pravilno odbijeni dokazni prijedlozi tuženika jer je sve bitne činjenice bilo moguće utvrditi iz samih činjeničnih navoda stranaka i izvedenih dokaza tijekom postupka. Osim toga, tuženik u žalbi navodi kako je predložio izvođenje dokaza uvidom u račun za obavljenu uslugu prijevoza, kao i u vidom u CMR tovarni list, ali te dokaze tužitelj uopće nije dostavio u spis, pa je nejasno kako je sud neizvođenjem navedenih dokaza onemogućio tužitelja u raspravljanju, kada ih sam tužitelj nije niti dostavio u spis.

9. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi, niti u pobijanoj presudi, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju tuženik upire u žalbi. Izreka presude je jasna i razumljiva, nije u proturječju s razlozima presude niti sa samom sobom, dok su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u obrazloženju presude jasni, razumljivi i u skladu sa sadržajem isprava u spisu.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 1.627,70 eura na ime prijevoza na relaciji Bamberg-Zagreb i troška čekanja.

11. Tuženik je u odgovoru na tužbu učinio nespornim naknadu za prijevoz na relaciji Bamberg-Zagreb, navodeći da su stranke dogovorile upravo iznos od 1.200,00 eura ime naknade za obavljeni prijevoz, dok je osporio tužiteljev zahtjev koji prelazi navedeni iznos.

12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud donio pobijanu presudu bez održavanja ročišta.

13. Naime, odredbom čl. 461.a st. 6. ZPP-a propisano je da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

14. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog (čl. 461.a st. 4. ZPP-a).

15. U konkretnom slučaju, nijedna od stranaka nije obrazloženim prijedlogom predložila održavanje ročišta u ovom sporu male vrijednosti.

16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, podnesak u kojemu su izneseni dokazni prijedlozi, ne može se smatrati obrazloženim prijedlogom za održavanje ročišta u smislu odredbe čl. 461.a st. 4. ZPP-a. To stoga što takav podnesak, osim dokaznih prijedloga, ne sadrži obrazloženje zašto stranka koja ga je podnijela smatra da je u konkretnoj situaciji potrebno održati ročište.

17. Stoga je pravilno pobijana presuda donesena bez održavanja ročišta.

18. Budući da tužitelj u ovom postupku, osim izvoda iz otvorenih stavki, nije dostavio druge dokaze iz kojih bi proizlazila osnovanost i visina preostalog, spornog, dijela njegove tražbine, pravilno je prvostupanjski sud o tom dijelu tužbenog zahtjeva odlučio na temelju pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a.

19. Ovdje se još jednom ukazuje žalitelju kako neosnovano tvrdi da je sud trebao održati ročište na kojemu je trebao izvršiti uvid u dokumentaciju (račun i CMR tovarni list). I sam tužitelj u žalbi navodi kako navedene isprave omaškom nije dostavio u spis, pa je nejasno kako bi sud mogao izvršiti uvid u isprave koje nisu sastavni dio spisa. Dakle, propust u dostavljanju predloženih dokaza isključivo može pasti na teret tužitelja.

20. Konačno, time što je tuženikov podnesak od 9. travnja 2025. dostavljen tužitelju uz presudu, ne ukazuje na pristranost uređujućeg suca, ni na neravnopravno postupanje prema strankama, kako to neosnovano tvrdi tužitelj u žalbi.

21. Neosnovano tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tužitelj u ovoj parnici uspio u omjeru od 73,72%, što se odnosi na osnovu, i na visinu. Dakle, pogrešno tužitelj smatra da je s osnovom uspio 100%, jer na temelju rezultata dokaznog postupka proizlazi tužiteljev omjer od 73,72%, kao u pogledu osnove, tako i u pogledu visine, što pravilno zaključuje i prvostupanjski sud. Osim toga, tužitelju pravilno nije dosuđen trošak sastava podneska od 12. ožujka 2025., jer tužitelj naknadu za sastav tog podneska nije niti tražio.

22. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP -a odbio tuženikovu žalbu kao neosnovanu i potvrdio pobijanu presudu jer ne postoje dopušteni razlozi radi kojih se pobija niti razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Sudac

Branka Šabarić Zovko