REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-940/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER Amalteja j.d.o.o., Zagreb, Šenoina ulica 3, OIB: 21503224024 protiv 1. tuženika TENIMAR d.o.o. u stečaju iz Dugopolja, Ulica Sv. Duje 8A, OIB: 86885657426 i 2. tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. u Zagrebu, Lopašićeva 6, radi utvrđenja, odlučujući o drugotuženikovoj žalbi protiv dijela rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-324/2024-15 od 23. listopada 2025., 8. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P -324/2024-15 od 23. listopada 2025. u točki II. izreke i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

II. O zahtjevu drugotuženika za naknadu troška drugostupanjskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Pobijanom točkom II. izreke rješenje označenim u točki I. izreke ovog rješenja prvostupanjski sud je naložio tuženicima da u roku od 15 dana dostave u spis isprave iz kojih se mogu utvrditi uplate od strane Etna Trading d.o.o. prema Zagrebačkoj banci d.d. po Ugovoru o kratkoročnom kreditu broj 3211407874 od 19. veljače 2009. Tako je prvostupanjski sud odlučio iako nije obrazložio razloge zbog koji je donio to rješenje.

2. Protiv tog dijela prvostupanjskog rješenja žalbu je podnio drugotuženik pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. Zakona o parničnom postupku i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalitelj prvenstveno ističe da, premda se radi o raspravnom rješenju protiv kojeg ne postoji mogućnost žalbe, tuženik podnosi žalbu jer je riječ o rješenju iz odredbe članka 186.b. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, a sve s obzirom na to da je u ovom predmetu tužitelj u tužbi postavio manifestacijski zahtjev i podnio tzv. stupnjevitu tužbu; pri tome, žalitelj se poziva na odluku Županijskog suda u Karlovcu, poslovni broj Gž-284/23 od 3. travnja 2023. dio kojeg navodi u žalbi. Nadalje, žalitelj ističe da je tužitelj 23. lipnja 2024. podnio tužbu iz odredbe članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku s manifestacijskim zahtjevom da se drugotuženiku naloži dostava dokumentacije koja se odnosi na sve izvode od banaka ili druge pravne osobe kod koje se vodi račun te izvatke iz svojih poslovnih knjiga gdje su evidentirane primitci/uplate Etna Trading d.o.o. po Ugovoru o kratkoročnom kreditu za poslovno financiranje broj 3211407874 broj partije 5700600291 od 19. veljače 2009.. Žalitelj navodi odredbu članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku te ističe da sud ne daje nikakve razloge o odlučnoj činjenici je li tužitelj ikada zatražio od tuženika dokumentaciju koja je predmet pobijanog rješenja te je li dokazao da tuženik ne želi dati odnosno da odbija izdati dokumentaciju. Žalitelj se poziva na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3154/25 od 24. listopada 2025. te ističe da tužitelj nije ni imao ovlaštenja zatražiti podatke od drugotuženika niti postoje pretpostavke temeljem kojih bi sud mogao prihvatiti tužiteljev manifestacijski zahtjev. Osim toga, podaci koje tužitelj zahtjeva sukladno članku 157. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novineˮ broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18, 79/19, 47/20, 146/20, 151/22 i 145/24) predstavljaju bankovnu tajnu te je propisana izričita obveza drugotuženika čuvanja i zabrane da istu priopći trećim osobama kao i možebitno iskoristiti protiv interesa kreditne institucije i njezinih klijenata ili omogućiti trećim osobama da je iskoriste. Žalitelj ističe da tužitelj nije sudionik građanskog odnosa između prednika prvotuženika i drugotuženika te isti nema nikakav pravni interes da zahtijeva dostavu kreditne dokumentacije. U nastavku žalbe tuženik se poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-677/21 od 2. veljače 2022. u kojoj je zauzeto pravno shvaćanje da je pretpostavka urednosti stupnjevite tužbe iz članka 186.b Zakona o parničnom postupku dužnost tužitelja dokazati da je postavljeni manifestacijski zahtjev osnovan odnosno da mu tuženik odbija dati podatke na koje se manifestacijski zahtjev odnosi (ili mu tuženik neopravdano uskraćuje uvid u te podatke) i bez kojih objektivno ne može postaviti određeni tužbeni zahtjev. Osim toga, žalitelj smatra da je prvostupanjski sud trebao prije donošenja pobijanog rješenja utvrditi činjenično stanje u smislu jesu li ispunjene pretpostavke iz članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku što nije učinio čime je nepotpuno utvrdio činjenično stanje; tuženik se poziva i na odluku Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž-284/23 od 3. travnja 2023. te predlaže drugostupanjskom sudu da ukine pobijano rješenje bez potrebe vraćanja prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje i odbaci tužbu tužitelja; tuženik potražuje trošak drugostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 125,00 EUR.

3. Drugotuženikova žalba je osnovana.

3.1. Ispitavši pobijani dio rješenja temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., te članka 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj : 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku na što u žalbi osnovano ukazuje tuženik.

4. Odredbom članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku je propisano da u sporovima u kojima ne može postaviti određeni zahtjev prije nego što dođe do podataka koje mu tuženik ne želi dati premda njima raspolaže, a koje mu je prema sadržaju građanskopravnoga odnosa dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke, tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava čiju će visinu, količinu, odnosno istovjetnost odrediti tek nakon što mu tuženik dade potrebne podatke, odnosno tek nakon što se provede vještačenje ili izvedu drugi dokazi o podacima koje tuženik izbjegava dati.

4.1. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tužitelj može u tužbi istaknuti zahtjev kojim će zatražiti od suda da tuženika osudi na isplatu određenog iznosa čiju će visinu kasnije odrediti nakon što putem suda pribavi od tuženika podatke koje mu tuženik ne želi dati, a koje mu je tuženik prema sadržaju građanskopravnoga odnosa između tuženika i tužitelja (odnosno cedenta) dužan dati odnosno koji se mogu smatrati zajedničkima za obje stranke. Prema tome, tužitelj može tražiti od (oba) tuženika pribavu određenih podataka i to samo a) ako je tuženik (oba tuženika) prema sadržaju građanskopravnoga odnosa između tuženika i tužitelja (odnosno cedenta) dužan dati te podatke ili b) ako se podaci koje tužitelj nastoji pribaviti manifestacijskim zahtjevom mogu smatrati zajedničkima za obje stranke – dakle, i za tužitelja i za (oba) tuženika.

5. Međutim, iz same tužbe tužitelja proizlazi da podaci (zapravo, isprave) koje tužitelj nastoji pribaviti manifestacijskim zahtjevom nisu podaci koje je bilo koji tuženik dužan dati tužitelju budući da tužitelj (niti cedent koji mu je ustupio tražbinu prema prvotuženiku) nije u nikakvom građanskopravnom odnosu s (oba) tuženika prema spornom Ugovoru o kratkoročnom kreditu za poslovno financiranje (a što drugotuženik osnovano ističe u žalbi), niti se podaci koje tužitelj traži smatraju zajedničkim za tužitelja i (oba) tuženika. Naime, premda se u spisu ne nalazi Ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3211407874 od 19. veljače 2009. nego Ugovor o kratkoročnom kreditu za poslovno financiranje od 22. srpnja 2009. sa str. 21-25. spisa iz kojeg proizlazi da je taj ugovor sklopio drugotuženik (kao kreditor) i trgovačko društvo Etna Trading d.o.o. kao korisnik kredita (kao i RĆG kao jamac), sam tužitelj je u tužbi (točka III.1. tužbe; str. 9. spisa) naveo da su predmetni Ugovor od 19. veljače 2009. sklopili drugotuženik i Etna Trade d.o.o. kao korisnik kredita. Prema tome, upravo iz činjeničnih navoda tužbe jasno proizlazi da tužitelj (kao ni cedent Admoneo d.o.o.) nije stranka tog ugovora o kreditu pa stoga između tužitelja i osoba koje su sklopile taj ugovor o kreditu ne postoji nikakav građansko pravni odnos.

5.1. Pri tome, činjenica što se trgovačko društvo Etna Trading d.o.o. naknadno pripojilo društvu Tenimar d.o.o. nad kojim je naknadno otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-81/2020 od 25. veljače 2020. te je vjerovnik Admoneo d.o.o. prijavio svoju tražbinu u tom stečajnom postupku koja je utvrđena rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-81/2020 od 9. lipnja 2020., a dio te (utvrđene) tražbine je stečajni vjerovnik Admoneo d.o.o. naknadno Ugovorom o cesiji ustupio tužitelju nema nikakvog utjecaja na (ne)osnovanost manifestacijskog zahtjeva tužitelja. Naime, upravo zbog toga što tužitelj (kao ni društvo Admoneo d.o.o.) nije stranka Ugovora o kratkoročnom kreditu (čije utvrđenje ništetnosti tužitelj, između ostalog, traži u ovom sporu), to ne postoji obveza niti jednog tuženika da tužitelju prema Ugovoru o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3211407874 od 19. veljače 2009. dostavi bilo kakve isprave koje je tužitelj tražio točkama I-III. manifestacijskog zahtjeva sa str. 13.-14. spisa odnosno isprave iz kojih se mogu utvrditi uplate od strane Etna Trading d.o.o. (pravnog prednika prvotuženika) prema drugotuženiku po navedenom ugovoru, na koju činidbu je prvostupanjski sud pobijanim rješenjem obvezao oba tuženika.

5.2. Osim toga, budući da podaci (isprave) koje tužitelj nastoji pribaviti manifestacijskim zahtjevom (zahtjevima) nisu podaci/isprave koji se mogu smatrati zajedničkim za tužitelja i za (oba) tuženika, to žalitelj u žalbi osnovano ukazuje na to da u konkretnom sporu ne postoje zakonske pretpostavke iz članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku na temelju kojih bi sud mogao prihvatiti tužiteljev manifestacijski zahtjev odnosno naložiti tuženicima da dostave isprave iz kojih bi se mogle utvrditi uplate Etna Tradinga d.o.o. drugotuženiku po Ugovoru o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3211407874 od 19. veljače 2009.

6. Upravo zbog navedenog, sud prvog stupnja je pogrešno ocijenio da je tužitelj u ovom sporu aktivno legitimiran manifestacijskim zahtjevom tražiti pribavu određenih podataka-isprava od oba tuženika odnosno da su ispunjene zakonske pretpostavke za odlučivanje prema članku 186.b stavku 3. Zakona o parničnom postupku. Osim toga, upravo zbog toga što se radi o manifestacijskom zahtjevu, sud će, ako utvrdi da je osnovan, rješenjem naložiti tuženiku davanje podataka u paricijskom roku za nenovčane činidbe sukladno članku 328. stavku 2. Zakona o parničnom postupku, a protiv tog rješenja tuženik može u roku od osam dana podnijeti samostalnu nesuspenzivnu žalbu (tako Visoki trgovački sud Republike Hrvatske i u odlukama poslovni broj Pž-3791/24 od 4. kolovoza 2025. i Pž-2991/25 od 24. rujna 2025); upravo zbog navedenog, ovaj sud je odlučivao o osnovanosti žalbe drugotuženika premda je prvostupanjski sud pobijano rješenje donio kao rješenje kojim se upravlja postupkom.

7. Nadalje, ovaj sud (a zbog budućeg postupanja suda u drugim postupcima povodom stupnjevite tužbe) smatra potrebnim ukazati prvostupanjskom sudu da je stupnjevita tužba (kao uostalom, i svaka druga tužba) pismeno kojim se pokreće parnični postupak u smislu članka 185. Zakona o parničnom postupku, no ona ima svoje specifičnosti budući da tužitelj u toj tužbi ne može postaviti točno određen tužbeni zahtjev po kojem bi sud provodio glavnu raspravu. Prema tome, cjelokupno odlučivanje o manifestacijskom zahtjevu bi se trebalo provesti u prethodnom postupku (dakle, u stadiju postupka koji prethodi glavnoj raspravi), a kako bi sud u tom postupku pribavio podatke potrebne za postavljanje točno određenog tužbenog zahtjeva i, nakon toga, sukladno članku 186.b stavku 4. Zakona o parničnom postupku pozvao tužitelja da odredi tužbeni zahtjev. Tek nakon što bi tužitelj postavio određen tužbeni zahtjev, sud bi trebao zaključiti prethodni postupak i zakazati glavnu raspravu. Međutim, prvostupanjski sud u konkretnom predmetu nije tako postupio jer je istim rješenjem kojim je naložio tuženicima da dostave isprave iz kojih se mogu utvrditi uplate Etna Trading d.o.o. prema drugotuženiku ujedno i zaključio prethodni postupak (točka III. izreke rješenja). Dakle, prvostupanjski je sud zaključio prethodni postupak iako to nije mogao učiniti prije nego što bi tužitelj (kada bi on bio aktivno građanskopravno legitimiran na podnošenje manifestacijskog zahtjeva odnosno stupnjevite tužbe, a što u konkretnom sporu nije) postavio određen tužbeni zahtjev (nakon pribave zatraženih isprava). Naime, sve ono što prethodi određivanju tužbenog zahtjeva (pa tako i provođenje postupka o manifestacijskom zahtjevu) bi trebalo pripadati prethodnom postupku u kojemu se trebaju otkloniti smetnje za vođenje glavne rasprave kako bi se u stadiju glavne rasprave raspravljalo isključivo o osnovanosti točno određenog tužbenog zahtjeva.

8. Slijedom navedenog, upravo zbog toga što je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 186.b stavka 3. Zakona o parničnom postupku, žalbu drugotuženika je valjalo uvažiti, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, a sukladno odredbi članka 380. točke 3. Zakona o parničnom postupku.

9. U nastavku postupka prvostupanjski sud će, upravo zbog nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije za podnošenje manifestacijskog/ih zahtjeva, najprije donijeti odluku o tim zahtjevima. Nakon toga, sud prvog stupnja će ispitati pravni interes tužitelja (a ne njegov ekonomski interes) i (podredno) njegovu procesnopravnu legitimaciju za vođenje spora iz točke II. tužbenog zahtjeva sa str. 18. spisa te će o tome donijeti odgovarajuću odluku, a zatim će odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenjem ništetnosti Ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3211407874 od 19. veljače 2009.

10. Sukladno odredbi članka 166. stavka 3. Zakona o parničnom postupku o zahtjevu drugotuženika za naknadu troška drugostupanjskog postupka sud će odlučiti u konačnoj odluci.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Sudac

Nevenka Baran