REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-829/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednice vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JUPITER Amalteja j.d.o.o., OIB 21503224024, Zagreb, Šenoina ulica 3, protiv 1. tuženika TENIMAR d.o.o. u stečaju, OIB 86885657426, Dugopolje, Ulica sv. Duje 8A, kojeg zastupa stečajni upravitelj Dragan Josip Knežević i 2. tuženika ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi i žalbi drugotuženika protiv presude i rješenja Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-323/2024-20 od 29. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba drugotuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-323/2024-20 od 29. prosinca 2025. u točki I. izreke.

II. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-323/2024-20 od 29. prosinca 2025. u točki II. izreke.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu, poslovni broj P-323/2024-20 od 29. prosinca 2025. u točkama I. - IV. izreke.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je djelomično ništetnom 3. odredba Ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom koji su 9. listopada 2001. sklopili ZAGREBAČKA BANKA d.d. i ETNA TRADING d.o.o. u dijelu kojim je određeno da se stopa redovne kamate uvećava u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke ukoliko klijent ne isplati dospjelu kamatu, odnosno ne ispuni uredno bilo koju svoju drugu obvezu, kao i u dijelu kojim je ugovoreno da se stopa ugovorne kamate za sve dospjele, nepodmirene tražbine banke, uvećava na dan dospijeća u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke te će banka obračunati i naplatiti ugovornu kamatu primjenom stope kamate po dospijeću, koja je određena Odlukom o kamatnim stopama, i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja (točka I. izreke), a odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužitelj tražio da sud utvrdi ništetnim Ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom koji su 9. listopada 2001. sklopili ZAGREBAČKA BANKA d.d. i ETNA TRADING d.o.o. u ostalom dijelu, osim u dijelu određenom u točki I. izreke ove presude (točka II. izreke). Prvostupanjski sud je rješenjem odbacio tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj JUPITER Amalteja j.d.o.o. tražio da sud „utvrdi da postoji novčana tražbina tuženika TENIMAR d.o.o. u stečaju OIB:86885657426; 21204 DUGOPOLJE; Svetoga Duje 8a prema tuženiku Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473; 10000 Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10 u iznosu od koju je tuženik Zagrebačka banka d.d. OIB: 92963223473; 10000 Zagreb Trg bana Josipa Jelačića 10, dužan platiti tuženiku TENIMAR d.o.o. u stečaju OIB:86885657426; 21204 DUGOPOLJE; Svetoga Duje 8a u roku osam dana uvećano za zakonske zatezne kamate po stopi od u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena do 1. kolovoza 2015. godine te od 1. kolovoza 2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena do 1. siječnja 2023. godine, a od 01. siječnja 2023. godine uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena“ (točka I. izreke). Također, rješenjem je odbačen zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud „naloži tuženiku Zagrebačka banka d.d. da za sud i tužitelja JUPITER Amalteja j.d.o.o., te druge stranke ovog postupka u dovoljnom broju primjeraka dostavi sve izvode od banaka ili druge pravne osobe kod koje se vodi račun Zagrebačka banka d.d., te izvatke iz svojih poslovnih knjiga gdje su evidentirane primitci/uplate ETNA TRADING, d.o.o. po Ugovoru o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3207272301 broj partije 3786107936 od 9. listopada 2001. za korist Zagrebačka banka d.d.“ (točka II. izreke), odbačen je i zahtjev tužitelja kojim je tražio da sud „naloži tuženiku TENIMAR d.o.o. u stečaju da za sud i tužitelja JUPITER Amalteja j.d.o.o. te druge stranke ovog postupka u dovoljnom broju primjeraka dostavi sve izvode od banaka ili druge pravne osobe kod koje se vodio račun TENIMAR d.o.o. u stečaju i te izvatke iz svojih poslovnih knjiga gdje su evidentirane primitci/uplate TENIMAR d.o.o. u stečaju po Ugovoru o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3207272301 broj partije 3786107936 od 9. listopada 2001. za korist Zagrebačka banka d.d.“ (točka II. izreke), zatim naloženo je tužitelju naknaditi drugotuženiku Zagrebačka banka d.d. troškove postupka u iznosu od 187,50 EUR (točka III. izreke) i odbijen je kao neosnovan zahtjev drugotuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 562,50 EUR (točka IV. izreke).

2. Tužitelj je podnio žalbu protiv točke II. izreke presude i protiv rješenja zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijani dio presude i rješenje ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U žalbi je ponovio navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka. Naveo je da je odlučujuća pobuda osobito drugotuženika za sklapanje predmetnog ugovora bila promjenjiva kamatna stopa ali da prvostupanjski sud pobijanom presudom nije obrazložio koja se kamata na depozit uzimala kao referentna s kojim promjenjivim parametrom, zatim o kakvoj se strukturi kamatne stope radilo i načinu usklađivanja s ugovorenim promjenjivim parametrom te u kojem se trenutku vršilo usklađivanje, i koja je vrijednost promjenjivog parametra koji se uzimao prilikom usklađivanja. Zato je mišljenja da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Nadalje, žalitelj je smatrao da je sud pogrešno izveo zaključak da ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stope nisu bile odlučujuća pobuda tuženika Zagrebačke banke d.d. Također, smatrao je da je sud pogrešno postupio jer nije izveo sve predložene dokaze. Tužitelj je stajališta da je pogrešno stajalište prvostupanjskog suda sadržano u točki 32. obrazloženja prema kojemu je tužitelj imao samo ekonomski a ne i pravni interes. Konačno, naveo je da je u prvostupanjskom postupku predložio pokretanje postupka pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske radi rješavanja pravnog pitanja važnog za jedinstvenu primjenu prava, a u vezi s prijedlogom za pokretanje oglednog spora, pa je s tim u svezi istaknuo povredu članka 502.k Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) jer sud nije raspravio to pravno pitanje sa strankama niti obrazložio razloge odbijanja, već je dao paušalno i nepotpuno obrazloženje, zbog čega je držao da je počinjena bitna povreda postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.

3. Tuženik Zagrebačka banka d.d. podnio je žalbu protiv točke I. izreke prvostupanjske presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno primijenjenog materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Ovaj žalitelj je podnio žalbu jer je mišljenja da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje kada je kao prethodno pitanje utvrdio da je odredba o kamatnoj stopi iz predmetnog Ugovora o kreditu ništetna. Istaknuo je da je tužitelj točkom I. tužbenog zahtjeva zahtijevao ništetnost ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3207272301 broj partije 3786107936 od 9. listopada 2001. sklopljenog između drugotuženika i društva ETNA TRADING d.o.o., OIB: 51288910778, na iznos 32.060,00 USD. Točkom II. tužbenog zahtjeva tužitelj je tražio da se utvrdi postojanje novčane tražbine prvotuženika prema drugotuženiku u neodređenom iznosu, dok je točkom III. tužbenog zahtjeva potraživao trošak postupka. Slijedom navedenog, tužitelj nije tražio utvrđenje ništetnim pojedine ugovorne odredbe odnosno u ovom slučaju odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, o čemu je prvostupanjski sud odlučio u točki I. izreke pobijane presude, što prema mišljenju ovog žalitelja, prvostupanjski sud nije mogao učiniti. Nadalje, naveo je da je razvidna kontradiktornost u stajalištima koja je sud zauzeo u povodu utvrđenja ništetnosti odredbe koja se odnosi na kamatnu stopu. Također, naglasio je da sud nije izveo niti jedan dokaz iz kojega bi doista i proizlazilo da bi se ugovorna odredba koju je sud utvrdio ništetnom i trebala smatrati ništetnom. Pored navedenog, smatrao je kako je manjkavo, kontradiktorno i promašeno obrazloženje pobijane presude da ugovoreni način promjene visine kamatne stope nije u skladu s pravnom prirodom obveznopravnih odnosa. Iz dokaznog postupka ne proizlazi da bi tužitelju predmetna odredba o kamatnoj stopi bila nejasna, nerazumljiva ili pak neuočljiva dok je prvostupanjski sud propustio cijeniti pisane materijalne dokaze priložene od strane tuženika tijekom postupka iz kojih je razvidno u potpunosti suprotno.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalbe nisu osnovane.

6. Pobijana presuda ispitana je u skladu s odredbom člankom 365. ZPP -a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora ove pravne stvari je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom broj 3207272301, broj partije 3786107936 od 9. listopada 2001. sklopljenog između drugotuženika i društva ETNA TRADING d.o.o., na iznos 32.060,00 USD te zahtjev da se utvrdi postojanje novčane tražbine prvotuženika prema drugotuženiku u neodređenom iznosu i u vezi s tim zahtjev da se tuženicima naloži dostaviti dokumentaciju kako bi se utvrdila visina tražbine prvotuženika prema drugotuženiku.

8. Prema podacima u spisu proizlazi:

- kako je drugotuženik s društvom Etna trading d.o.o. zaključio Ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 9. veljače 2001.

- da se drugotuženik Ugovorom o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 9. veljače 2001. obvezao staviti na raspolaganje Etna trading d.o.o. iznos od 32.060,00 USD u kunskoj protuvrijednosti uz primjenu srednjeg tečaja Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita, a Etna trading d.o.o. obvezao se drugotuženiku platiti ugovorenu kamatu i vratiti dobiveni iznos novca u vrijeme i na način utvrđen ugovorom

- da je društvo Etna trading d.o.o. pripojeno prvotuženiku

- da je prvotuženik sveopći pravni sljednik društva Etna trading d.o.o.

- da je nad prvotuženikom otvoren stečaj rješenjem prvostupanjskog suda od 23. veljače 2020.

- da je u stečajnom postupku nad prvotuženikom utvrđena tražbina društva Admoneo d.o.o. u iznosu od 3.377.532,47 kn

- da je Admoneo d.o.o. ustupio tužitelju dio tražbine u iznosu od 7.000,00 kn koja je utvrđena u stečajnom postupku nad tuženikom

- da tužitelj ima položaj stečajnoga vjerovnika u stečajnom postupku nad prvotuženikom.

9. U ovom postupku sporno je je li ništetan Ugovor o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 9. veljače 2001. U vezi navedenog, tužitelj je tvrdio da je predmetni ugovor ništetan jer je ništetna odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, smatrajući da je ugovaranje promjenjive kamatne stope u konkretnom slučaju predstavljalo uvjet ugovora, odnosno odlučujuću pobudu za sklapanje tog ugovora.

10. Prema odredbi članka 109. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO) na ništavost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba.

11. Imajući u vidu sadržaj citirane zakonske odredbe i tužiteljev status stečajnoga vjerovnika u stečajnom postupku nad prvotuženikom, pravilno je prvostupanjski sud izveo zaključak da je tužitelj zainteresirana osoba u smislu članka 109. ZOO-a koja može zahtijevati utvrđenje ništetnim navedenog ugovora.

12. Prema ocjeni ovog suda, nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja i drugotuženika kojim su osporavali obrazloženja pobijane presude u dijelu kojim je prvostupanjski sud smatrao da je tužitelj zainteresirana osoba za utvrđenje ništetnim Ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 9. veljače 2001., a s druge strane, tužitelju nije priznao postojanje pravnog interesa za utvrđenje postojanja tražbine prvotuženika prema drugotuženiku. Naime, kao što proizlazi iz odredbe članka 109. ZOO-a na ništetnost se može pozivati svaka zainteresirana osoba, što tužitelj u ovome postupku svakako jest, ali u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva, kojim je tužitelj zahtijevao utvrđenje postojanja novčane tražbine prvotuženika prema drugotuženiku, potrebno je postojanje pravnog interesa na strani tužitelja. Naime, prema odredbi članka 104. ZOO-a oni na koje se odnose posljedice ništetnosti su ugovorne strane, pa su jedino ugovorne strane ovlaštene tražiti ono na što imaju pravo u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora. U vezi navedenog, ovaj sud, bez potrebe ponavljanja prihvaća stajalište prvostupanjskog suda sadržano u točkama

32. - 35. obrazloženja pobijane odluke.

13. S obzirom na to da tužitelj, kako je to prvostupanjski sud ispravno obrazložio u točki 35. obrazloženja presude, nije imao pravni interes zahtijevati utvrđenje postojanja tražbine prvotuženika prema drugotuženiku, nije bilo potrebno donositi rješenje iz članka 186.b stavka 4. ZPP-a u povodu manifestacijskog zahtjeva te je s tim u vezi prvostupanjski sud pravilno odbacio i tužiteljev manifestacijski zahtjev.

14. U odnosu na tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 9. veljače 2001., napominje se kako je člankom 3. tog ugovora ugovorena kamatna stopa. Navedenom ugovornom odredbom određeno je da je redovna stopa 4 postotna poena iznad ugovorene kamatne stope na depozit, što na dan zaključenja ugovora iznosi 8,05% godišnje, promjenjiva. Obračun i naplata kamate vrši se tromjesečno na način da se kredit vodi u ugovorenoj valuti. Stopa redovne kamate se uvećava za 3 postotna poena (odnosno u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Banke) ukoliko klijent ne isplati dospjelu kamatu, odnosno ne ispuni uredno bilo koju svoju drugu obvezu. Kamata po dospijeću: stopa ugovorene kamate za sve dospjele, a nepodmirene tražbine Banke se uvećava na dan dospijeća u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Banke te će Banka obračunavati i naplatiti ugovornu kamatu primjenom stope kamate po dospijeću koja je određena Odlukom o kamatnim stopama Banke i to za cijelo razdoblje do dana plaćanja.

15. Dakle, redovna kamatna stopa jasno je određena te je iznosila 8,05% godišnje, a također u slučaju kašnjenja stopa redovne kamatne stope uvećavala se za tri postotna poena. Međutim, ništetan je dio navedene ugovorne odredbe kojim je određeno da se u slučaju kašnjenja u ispunjenju obveze kamatna stopa može uvećati i u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke. Pritom nisu jasni ni određeni parametri prema kojima je banka svojom odlukom mogla mijenjati kamatnu stopu, zbog čega je takva kamatna stopa, u slučaju kašnjenja u ispunjenju, zapravo neodređena. Slijedom navedenog, ništetan je dio ugovorne odredbe kojom su ugovorene promjene kamatne stope jednostranim aktima banke na koje druga ugovorna strana nije mogla utjecati niti su joj poznati kriteriji na temelju kojih je banka mogla mijenjati kamatnu stopu. Prema tome, takva odredba je, sama po sebi, po svom sadržaju ništetna, neovisno o tome je li banka tijekom ugovornog odnosa mijenjala kamatnu stopu. Eventualne izmjene kamatne stope imale bi za posljedicu postojanje osnove za vraćanje preplaćenih kamata što bi imala pravo potraživati samo ugovorna strana sukladno članku 104. ZOO-a.

16. Iako je tužitelj zahtijevao utvrđenje ništetnim cijelog ugovora, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je ništetan dio odredbe članka 3. predmetnog ugovora. Naime, time što je tužitelj deklaratornim tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje ništetnosti Ugovora o kratkoročnom kreditu s valutnom klauzulom od 9. veljače 2001., on je na taj način zatražio utvrđenje ništetnosti svih odredaba predmetnog ugovora pa tako i odredbe članka 3. ugovora. Zato je prvostupanjski sud mogao u odnosu na dio te ugovorne odredbe prihvatiti deklaratorni tužbeni zahtjev, a u odnosu na preostale ugovorne odredbe odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev. Navedeno nije sadržajno različito od onoga što je tužitelj zahtijevao kako je to pogrešno smatrao žalitelj Zagrebačka banka d.d. u svojoj žalbi odnosno sud je odlučio u okviru postavljenog deklaratornog tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovora te je taj zahtjev djelomično prihvatio i djelomično odbio kao neosnovan.

17. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako ta odredba nije bila odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora. Naime, svjedok JM, koji je u sporno vrijeme bio direktor poslovnice Zagrebačke banke d.d. u Splitu, u svom je iskazu izričito tvrdio da ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bila odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora već da je banka prije donošenja odluke o sklapanju ugovora s određenim klijentom sagledavala ukupnost odnosa, primjerice dane instrumente osiguranja, prethodno iskustvo s klijentom i procjenu svih budućih rizika. Ovdje je potrebno dodati da je tužitelj odustao od saslušanja svjedoka KMN, koja je kao zastupnik po zakonu Etna trading d.o.o., potpisala predmetni ugovor i koja je mogla iskazivati o razlozima zbog kojih je zaključen navedeni ugovor. Slijedom navedenog, imajući u vidu iskaz svjedoka JM, prvostupanjskom sudu nije preostalo ništa drugo nego da utvrdi kako sporna ugovorna odredba nije bila odlučujuća pobuda niti uvjet za sklapanje tog ugovora.

18. Pored navedenog, odredbom članka 105. ZOO-a propisano je da ništavost neke odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen (stavak 1.). Ali će ugovor ostati na snazi čak i ako je ništava odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništavost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i važio bez nje (stavak 2.). Prema tome, kada bi u konkretnom slučaju navedena ugovorna odredba bila odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora, ustanovljavanjem ništetnosti te ugovorne odredbe ugovor bi bio oslobođen te odredbe i vrijedio bi i bez nje, kao što je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud u točki 48. obrazloženja. Zbog navedenog, nije bilo potrebno izvoditi dokaz saslušanjem svjedoka koje je predložio tužitelj, a prvostupanjski sud ih nije saslušao.

19. Neosnovani su i žalbeni navodi u vezi s nepokretanjem oglednog spora i donošenjem dopunske odluke. Iz sadržaja prvostupanjske presude proizlazi da se prvostupanjski sud o prijedlogu tužitelja za pokretanje oglednog spora očitovao i obrazložio zašto smatra da pretpostavke za takvo postupanje nisu ispunjene. Činjenica da tužitelj s tim pravnim stajalištem nije suglasan ne znači da je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka. Prvostupanjski sud bio je ovlašten ocijeniti postoje li zakonske pretpostavke za primjenu instituta oglednog spora, a iz onoga što je u spisu dostavljeno ne proizlazi da bi izostanak takvog postupanja imao za posljedicu nezakonitost pobijane odluke.

20. Odluka o troškovima postupka pravilna je i zakonita u skladu s člankom 154. stavkom 5. u vezi s člankom 155. ZPP-a.

21. Slijedom navedenog, ovaj sud je na temelju odredbe članka 368. stavka 1.

ZPP-a odlučio kao u izreci.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lenka Ćorić