REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-277/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Lenke Ćorić, predsjednice vijeća, Gordana Zubaka, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Boris Marohnić, odvjetnik u Rijeci, Janeza Trdine 1, protiv tuženika BIMONT d.o.o. Kukuljanovo, Kukuljanovo 317, OIB: 03668783456, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-571/2023-14 od 8. studenoga 2024., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-571/2023-14 od 8. studenoga 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se utvrde ništetnim odluke nadzornog odbora tuženika i to: Odluka o opozivu člana društva od 10. svibnja 2016. kojom je tužitelj opozvan kao član uprave, direktor tuženika, i Odluka broj 117. od 10. svibnja 2016. kojom je tužitelju iskazano nepovjerenje i konstatirano da daljnja suradnja nije moguća te zahtjev za isplatu iznosa od 101.754,24 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Prvostupanjski sud je u obrazloženju pobijane presude naveo kako pobijane odluke tuženikovog nadzornog odbora nisu ništetne pa posljedično tome nije ispunjena ni osnovna pretpostavka za naknadu štete tužitelju koju je potraživao u obliku izmakle koristi (neisplaćenih plaća) za razdoblje za koje bi obnašao funkciju direktora društva da nije bio opozvan.

3. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev odnosno ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Žalitelj je mišljenja da je u konkretnom slučaju ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje: ZPP) jer sud nije obrazložio zašto je odbio izvesti pojedine dokaze, zatim naveo je da tuženik nije dao odgovor na tužbu u zakonskom roku pa da je trebalo donijeti presudu zbog ogluhe. Nadalje, naveo je da sud u prethodnom postupku nije označio sporne činjenice o kojima je trebalo izvesti dokaze te nije postupio prema odredbama čl. 287., 288., 290., 295. i 297. ZPP -a. Pored navedenog, citirao je odredbe čl. 354. st. 2. t. 4., 6. i 11. ZPP-a jer je smatrao da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane tim zakonskim odredbama. Istaknuo je da nadzorni odbor u smislu čl. 244. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22,18/23, 130/23 i 136/24; dalje: ZTD) nije mogao iskazati nepovjerenje tužitelju već je to mogla učiniti skupština društva koja nije održana. Također, ukazao je i da sud nije obratio pozornost da su predmet ovog spora dvije odluke pa je zato činjenično stanje pogrešno utvrđeno i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana presuda je ispitana sukladno odredbi čl. 365. ZPP -a pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

7. Predmet spora ove pravne stvari je tužiteljev zahtjev da se utvrde ništetnim odluka nadzornog odbora tuženika o opozivu člana uprave od 10. svibnja 2016. i odluka broj 117. sa sjednice nadzornog odbora tuženika sadržana u zapisniku s te sjednice od 10. svibnja 2016. kojom je iskazano nepovjerenje tužitelju i konstatirano da daljnja suradnja nije moguća. Također, tužitelj je zahtijevao naknadu štete u vidu izmakle koristi za razdoblje od 48 mjeseci, tj. od dana opoziva s funkcije člana uprave društva do 11. travnja 2020. (s obzirom na to da je njegova funkcija direktora društva trebala trajati četiri godine).

8. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je nadzorni odbor tuženika donio odluku broj 111 od 7. travnja 2016. kojom je na temelju čl. 24. Društvenog ugovora u upravu društva, koja se sastoji od jednog člana – direktora, imenovao tužitelja

- da su stranke sklopile ugovor o radu uprave društva – direktora društva od 11. travnja 2016. kojim je tužitelj imenovan direktorom društva na razdoblje od 4 godine

- da je 10. svibnja 2016. održana sjednica nadzornog odbora tuženika na kojoj su bili nazočni članovi nadzornog odbora tuženika i tužitelj te je na toj sjednici tužitelj izložio Izvješće 1. direktora društva kojim je iznio svoje viđenje stanja u društvu

- da je nadzorni odbor tuženika na sjednici od 10. svibnja 2016. donio odluku broj 117. kojom nije prihvaćeno Izvješće 1. direktora društva o dosadašnjem njegovom viđenju stanja u društvu jer su svi stavovi uglavnom paušalni i neutemeljeni te je nadzorni odbor tuženika na temelju takvog Izvješća 1. direktora društva tom odlukom iskazao nepovjerenje tužitelju i konstatirao da suradnja više nije moguća, raskinuo ugovor o radu od 11. travnja 2016. i odlučio da tužiteljeva dužnost kao direktora tuženika prestaje s danom 10. svibnja 2016.

- da je nakon sjednice nadzornog odbora od 10. svibnja 2016. donesena odluka o opozivu člana uprave koju tuženik nije obrazložio.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije zanemario činjenicu da je tužitelj zahtijevao da se utvrde ništetnim obje odluke nadzornog odbora tuženika. Naime, iz točke 8. obrazloženja pobijane presude proizlaze razlozi zbog kojih je zaključio da nije osnovan tužbeni zahtjev koji se odnosio na ništetnost tih odluka.

10. Iako prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije naveo koje je dokaze odbio izvesti kako je to sugerirao tužitelj u žalbi, to nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer iz sadržaja njezinog obrazloženja proizlazi da je sud zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva izveo uvidom u zapisnik sa sjednice nadzornog odbora tuženika od 10. svibnja 2026. i odluku o opozivu člana uprave od 10. svibnja 2016. kao relevantnim dokazima u ovom postupku. Sadržaj navedenih dokaza jasan je, nije proturječan i nije sporan pa slijedom navedenog izvođenje ostalih predloženih dokaza nije bilo potrebno.

11. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada nije donio presudu zbog ogluhe jer za to nisu bile ispunjene zakonom propisane pretpostavke.

12. Također, činjenica da prvostupanjski sud nije otvorio glavnu raspravu i objavio predmet raspravljanja niti je upoznao stranke s rezultatima pripremnog ročišta može upućivati na to da prvostupanjski sud nije primijenio odnosno da je pogrešno primijenio odredbe čl. 295. i 297. ZPP-a ali to u ovom slučaju nije utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.

13. U odnosu na odluku broj 117. koja je donesena na sjednici nadzornog odbora tuženika od 10. svibnja 2016., potrebno je istaknuti kako se iz zapisnika s te sjednice mogu utvrditi razlozi zbog kojih je donesena takva odluka. Naime, članovi nadzornog odbora tuženika nisu bili zadovoljni tužiteljevim izvješćem o stanju u društvu koje je podnio tužitelj kao direktor tuženika te je navedeno izvješće ocijenjeno kao neutemeljeno i paušalno, što je dovelo do gubitka povjerenja članova nadzornog odbora prema tužitelju nakon čega je uslijedila spomenuta odluka broj 117. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da takva odluka nije ništetna jer nije protivna odredbi čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22; dalje: ZOO). Pored navedenog, tužitelj nije tvrdio da je spomenuta odluka donesena protivno odredbama Zakona o trgovačkim društvima o nadzornom odboru društva s ograničenom odgovornošću (čl. 434. - 439. ZTD-a) niti da je ta odluka donesena protivno društvenom ugovoru tuženika.

14. Opoziv člana uprave društva s ograničenom odgovornošću regulira odredba čl. 424. ZTD-a. Prema odredbi čl. 424. st. 1. ZTD-a članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati članove uprave. Ako je društvenim ugovorom predviđeno da članove uprave imenuje nadzorni odbor, on je, nije li tim ugovorom drukčije određeno, ovlašten i za opoziv njihova imenovanja. To nema utjecaja na pravo članova uprave iz ugovora koje su oni sklopili s društvom.

15. S obzirom na to da iz odluke nadzornog odbora broj 111 od 7. travnja 2016. proizlazi kako je tužitelj, na temelju odredbe čl. 24. Društvenog ugovora, imenovan u upravu društva tuženika kao direktor, očito je da je društvenim ugovorom tuženika predviđeno da članove uprave imenuje nadzorni odbor tuženika pa je nadzorni odbor u smislu čl. 424. st. 1. ZTD-a ujedno ovlašten i za njihov opoziv jer tužitelj tijekom postupka nije tvrdio da je tuženikovim društvenim ugovorom drukčije određeno.

16. U smislu čl. 424. ZTD-a propisan je važan razlog za opoziv člana uprave društva s ograničenom odgovornošću samo u slučaju kada je član uprave ujedno i član društva (st. 2.), odnosno st. 4. te odredbe propisano je postojanje važnog razloga za opoziv samo ako se članovi uprave imenuju društvenim dogovorom. Međutim, navedene pretpostavke kod tužitelja nisu ostvarene jer iz priloženih isprava ne proizlazi da je on bio član društva, a niti je imenovan društvenim ugovorom.

17. Nadalje, odredbom čl. 424. st. 4. ZTD-a, među ostalim, propisano je da ako svoju odluku o imenovanju člana uprave opoziva nadzorni odbor, na odgovarajući se način primjenjuje odredba čl. 244. st. 3. ovoga Zakona.

18. Napominje se da je čl. 66. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 130/23) u čl. 424. st. 4. iza treće rečenice dodana rečenica koja glasi: „Ako svoju odluku o imenovanju člana uprave opoziva nadzorni odbor, na odgovarajući se način primjenjuje odredba članka 244. stavka 3. ovoga Zakona.“ S obzirom na to da je taj zakon stupio na snagu 1. siječnja 2024., a tužba je podnesena 8. studenoga 2023. i predmetna odluka donesena je 10. svibnja 2016., zadnja rečenica čl. 424. st. 4. ZTD-a ne primjenjuje se u ovom sporu.

19. Slijedom navedenog, u ovom slučaju nije osnovano pozivanje tužitelja na odredbu čl. 244. st. 2. ZTD-a koja se odnosi na imenovanje i opoziv članova uprave dioničkog društva te je za istaknuti kako za opoziv tužitelja nije bilo potrebno postojanje važnog razloga već se tužitelja sukladno čl. 424. st. 1. ZTD-a u svako doba moglo opozvati odlukom nadzornog odbora. Ovdje se još može dodati i to da je tužitelj bio nazočan sjednici nadzornog odbora tuženika od 10. svibnja 2016. na kojoj nije prihvaćeno njegovo izvješće o stanju društva tuženika koje je ocijenjeno kao paušalno i neutemeljeno, zbog čega je nadzorni odbor izgubio povjerenje prema tužitelju i konstatirao da suradnja više nije moguća. Stoga su mu bili poznati razlozi opoziva u trenutku donošenja odluke o opozivu člana uprave od 10. svibnja 2016.

20. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da navedene odluke nadzornog odbora tuženika nisu ništetne pa je ovaj sud primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbio tužiteljevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Lenka Ćorić