REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1886/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Baran, u pravnoj stvari tužitelja BOŠANA d.o.o. iz Biograda na Moru, Kralja Petra Svačića 26, OIB: 47665065525, kojeg zastupa punomoćnik Marin Birkić, odvjetnik u Zadru, Braće Vranjana 9, protiv tuženice GR, vl. obrta [obrt] iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Šime Lukačić, odvjetnik u Biogradu na Moru, Dr. F. Tuđmana 9, radi isplate iznosa od 412,58 EUR, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1149/2024-13 od 20. veljače 2026., 8. srpnja 2024.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1149/2024-13 od 20. veljače 2026. u dijelu točke I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Davora Dukata iz Zagreba poslovni broj Ovrv-37908/2023 od 16. lipnja 2023. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 220,08 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 13,50 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 5,40 EUR od 1. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 0,90 EUR od 1. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. siječnja 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 2,70 EUR od 1. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 3,60 EUR od 1. ožujka 2022. do isplate,

- na iznos od 0,90 EUR od 1. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 1,02 EUR od 1. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 7,65 EUR od 1. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 23,40 EUR od 1. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. studenoga 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 0,90 EUR od 1. prosinca 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. siječnja 2023. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 0,90 EUR od 1. veljače 2023. do isplate,

- na iznos od 18,75 EUR od 1. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 1,20 EUR od 1. ožujka 2023. do isplate,

- na iznos od 1,20 EUR od 1. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 18,75 EUR od 1. travnja 2023. do isplate,

- na iznos od 10,63 EUR od 1. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 0,68 EUR od 1. svibnja 2023. do isplate,

kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 13,33 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1149/2024-13 od 20. veljače 2026. u dijelu točke I. izreke kojim je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Davora Dukata iz Zagreba poslovni broj Ovrv-37908/2023 od 16. lipnja 2023. kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 192,50 EUR sa zateznim kamatama kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 11,67 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i točka II. izreke te presude i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Davora Dukata iz Zagreba poslovni broj Ovrv-37908/2023 od 16. lipnja 2023. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 192,50 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 0,83 EUR od 1. siječnja 2021. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 2,70 EUR od 1. svibnja 2021. do isplate,

- na iznos od 0,78 EUR od 1. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 5,85 EUR od 1. svibnja 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 2,70 EUR od 1. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 11,70 EUR od 1. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. srpnja 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 24,30 EUR od 1. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 27,90 EUR od 1. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. rujna 2022. do isplate,

- na iznos od 13,50 EUR od 1. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 26,10 EUR od 1. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 8,12 EUR od 1. svibnja 2023. do isplate,

- na iznos od 0,52 EUR od 1. svibnja 2023. do isplate,

kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 11,67 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2023. do isplate, sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate prema stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope koja je proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (referentna stopa) za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

2. Svaka stranka snosi svoje troškove prvostupanjskog postupka.

III. Nalaže se tuženici da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 85,29 EUR, dok se zahtjev tužitelja za naknadom preostalog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 128,75 EUR odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi vršitelja dužnosti javnog bilježnika Davora Dukata iz Zagreba poslovni broj Ovrv-37908/2023 od 16. lipnja 2023. kojim je naloženo tuženici da isplati tužitelju iznos od 412,48 EUR s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa navedenog u izreci presude pa do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR s pripadajućim kamatama te je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan (točka I. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud naložio tužitelju da tuženici naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 526,54 EUR (točka II. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka utvrdio da tuženica u razdoblju nakon 14. travnja 2021. nije korisnik nekretnine jer je na temelju Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 26. ožujka 2018. koristila poslovni prostor u odnosu na kojeg je tužitelj pružao javne usluge sakupljanja i odvoza komunalnog otpada do 14. travnja 2021., a taj je ugovor prestao vrijediti protekom razdoblja na koje je sklopljen. Zbog navedenog, tužitelj nije imao osnove da u svojoj evidenciji evidentira tuženicu kao obveznicu plaćanja naknade za odvoz komunalnog miješanog otpada za razdoblje nakon 14. travnja 2021. i to „neovisno o tome što nije znao za činjenicu da je 28. kolovoza 2020. sklopljen Aneks tog Ugovora”. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

2. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o troškovima postupka. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi smatra da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju isprave i samih tih isprava. Prema mišljenju žalitelja, prvostupanjski sud ne analizira dokaze pojedinačno niti njihovim dovođenjem u vezu s drugim dokazima pa se ocjena provedenih dokaza od strane prvostupanjskog suda uopće ne može podvrći kontroli. Žalitelj navodi točku 15. obrazloženja pobijane presude prema kojoj je ugovor prestao obvezivati ugovorne strane 14. travnja 2021., no, u točkama 12. i 13. obrazloženja sud utvrđuje da u spisu prileže Aneks ugovora o zakupu iz kojeg je razvidno da je u vremenskom razdoblju od 2021. do 2025. tuženica zakupnik poslovnog prostora za razdoblje ljetne sezone od 18. travnja do 30. rujna. Dakle, unatoč tome što potvrđuje postojanje aneksa ugovora, sud navodi da je ugovor o zakupu prestao 14. travnja 2021. odnosno da je nakon tog datuma obveza plaćanja naknade za odvoz miješanoga komunalnog i biorazgradivog otpada prešla s tuženice kao zakupnika na vlasnika predmetnog poslovnog prostora. Time postoji proturječnost između točaka 12., 15. i 16. pobijane presude jer su u prve dvije navedene točke upravo razlozi zbog kojih je prvostupanjski sud trebao održati platni nalog. Zato je sud pogrešno ocijenio osnovanim prigovor pasivne legitimacije. To je rezultiralo pogrešnom primjenom materijalnog prava i to upravo zbog toga što je nesporno da je tuženica bila korisnica predmetne nekretnine u razdoblju od 18. travnja do 30. rujna (svake godine od 2021. do 2025.); uostalom tuženica je dostavom predmetnog Aneksa Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 28. kolovoza 2020. priznala odlučnu činjenicu da je bila korisnica predmetnog prostora i u navedenom vremenskom razdoblju te je na taj način ona i obveznica plaćanja naknade za odvoz komunalnog otpada. Zato je pogrešna i odluka o troškovima postupka. Žalitelj predlaže Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske da usvoji žalbu tužitelja i preinači pobijanu presudu na način da održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je naloženo tuženici da namiri tražbinu u iznosu od 172,88 EUR s pripadajućim zateznim kamatama; tužitelj potražuje trošak drugostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 214,04 EUR.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Tužiteljeva žalba je djelomično osnovana.

3.1. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2., Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) u granicama razloga određenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud iz činjenica koje je utvrdio izveo nepravilan zaključak o postojanju drugih činjenica, a na tim je činjenicama utemeljio presudu uslijed čega je prvostupanjsku presudu valjalo djelomično preinačiti.

4. Odredbom članka 70. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine” broj 84/21 i 142/23) je propisano da je korisnik javne usluge (sakupljanja komunalnog otpada) na području pružanja usluge vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine. Nadalje, prema članku 70. stavku 4. točki 5. Zakona o gospodarenju otpadom korisnik je dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje (…).

4.1. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je korisnik usluge sakupljanja komunalnog otpada vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine, ali i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine i to: a) ako je vlasnik obvezu plaćanja ugovorom prenio na korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili b) stvarni korisnik nekretnine. Korisnik (posebnog dijela) nekretnine na kojeg je vlasnik prenio obvezu plaćanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada odnosno stvarni korisnik nekretnine je u obvezi plaćati davatelju usluge iznos cijene za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje za koje on koristi tu nekretninu odnosno njezin posebni dio.

5. U konkretnom predmetu nije sporno da je tužitelj u smislu odredbe članka 68. stavka 1. Zakona o gospodarenju otpadom davatelj javne usluge sakupljanja komunalnog otpada koji je u razdoblju za koje utuženim računima potražuje isplatu cijenu javne usluge odvoza komunalnog otpada pružao te usluge – dakle, tužitelj je aktivno (građansko pravno) legitimiran potraživati isplatu cijene za odvoz komunalnog otpada. Međutim, u ovom predmetu je sporno može li tužitelj od tuženice osnovano potraživati cijenu pruženih usluga, a s obzirom na to da je tuženica kao zakupnik s (ranijim) vlasnikom predmetnog poslovnog prostora kao zakupodavcem 26. ožujka 2018. sklopila Ugovor o zakupu poslovnog prostora prema kojem je taj ugovor sklopljen na određeno vrijeme i to za razdoblje od 14. travnja 2018. do 14. travnja 2021., a uzimajući u obzir i, između ovdje parničnih stranaka nespornu, činjenicu da su stranke tog ugovora o zakupu naknadnim Aneksom Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 28. kolovoza 2020. sa str. 71. spisa ugovorili da se ugovor sklapa na određeno vrijeme i to u periodu od 18. travnja 2021. do 30. rujna 2021., 18. travnja 2022. do 30. rujna 2022., 18. travnja 2023. do 30. rujna 2023., 18. travnja 2024. do 30. rujna 2024. i 18. travnja 2025. do 30. rujna 2025.; upravo je tuženica navedeni ugovor o zakupu i aneks tog ugovora dostavila uz prigovor protiv rješenja o ovrsi (odgovor na tužbu).

6. Prvostupanjski je sud pogrešno ocijenio da tuženica za cijelo razdoblje za koje tužitelj potražuje isplatu cijene za pružene javne usluge odvoza komunalnog otpada nije bila stvarni korisnik nekretnine na adresi [adresa]. Naprotiv, i sama tuženica je u svom prigovoru (odgovoru na tužbu) na str. 60. spisa priznala činjenicu da je bila stvarni korisnik nekretnine u razdobljima od 18. travnja do 30. rujna (od 2021. do 2025. godine). Međutim, premda je tuženica u prigovoru (odgovoru na tužbu) navela i da je za ta razdoblja u kojima je koristila nekretninu tužitelju uredno plaćala naknadu za odvoz smeća, ona do zaključenja glavne rasprave nije dostavila sudu nikakve dokaze iz kojih bi se mogla utvrditi činjenica njezina plaćanja utuženih tužiteljevih računa za pružene usluge odvoza komunalnog otpada u tom razdoblju premda je na njoj u smislu odredbe članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku bio teret dokazivanja te činjenice.

6.1. Prema tome, budući da je između stranaka nesporna činjenica da je tuženica u razdoblju od 18. travnja 2021. do 30. rujna 2021., od 18. travnja 2022. do 30. rujna 2022. i od 18. travnja 2023. do 30. rujna 2023. bila stvarni korisnik nekretnine na adresi [adresa], s koje je adrese tužitelj odvozio komunalni otpad (i) u tom razdoblju, to je tuženica prema članku 70. stavku 4. točki 5. Zakona o gospodarenju otpadom za navedena razdoblja dužna platiti tužitelju kao davatelju usluge cijenu pružene javne usluge za to obračunsko mjesto. Upravo zbog navedenog, tužitelj u ovom sporu osnovano potražuje isplatu cijene za pružene usluge u navedenim razdobljima.

6.2. Osim toga, premda su stranke ugovora o zakupu poslovnog prostora 28. kolovoza 2020. sklopili Aneks ugovora o zakupu poslovnog prostora, tim aneksom ugovora nisu ugovorili da tuženica u razdoblju od 28. kolovoza 2020. do 14. travnja 2021. (do kada je osnovni ugovor o zakupu bio na snazi) neće koristiti taj poslovni prostor, već su tim Aneksom ugovora zapravo ugovorili daljnje trajanje ugovora o zakupu (nakon njegova isteka) i to (samo) za određena vremenska razdoblja tijekom svake godine od 2021. do 2025. godine. Sukladno tome, tužitelj osnovano potražuje naknadu za pružene usluge odvoza komunalnog otpada i za studeni 2020. godine (koja je fakturirana računom broj 3024466-NOS-1 sa str. 134. spisa) te za ožujak 2021. (koja je fakturirana računom broj 3187454-NOS-1 sa str. 133. spisa). Jednako tako, budući da je tuženik u travnju 2022. i u travnju 2023. koristio predmetnu nekretninu samo 13 dana (18. travnja – 30. travnja tih godina), to tužitelj za travanj 2022. i travanj 2023. osnovano potražuje od tuženice samo razmjeran iznos cijene pruženih komunalnih usluga za te mjesece.

6.3. Slijedom navedenog, u odnosu na isplatu cijene za razdoblja od listopada 2021. do ožujka 2022. i od listopada 2022. do ožujka 2023., tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan pa je stoga u tom dijelu sud prvog stupnja pravilno taj zahtjev odbio i u tom dijelu ukinuo platni nalog, a sukladno odredbi članka 451. stavka 3. Zakona o parničnom postupku. Jednako tako, i odnosu za razdoblja od 1. travnja 2022. do 17. travnja 2022. i od 1. travnja 2023. do 17. travnja 2023., tuženica nije bila stvarni korisnik nekretnine pa je stoga i za ta razdoblja tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. Stoga je tužiteljevu žalbu u dijelu u kojem je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom cijene za ta razdoblja valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.

6.4. Međutim, u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj potraživao isplatu cijene za razdoblja u kojima je tuženica nesporno bila stvarni korisnik nekretnine, tužiteljevu žalbu je valjalo uvažiti kao osnovanu i u tom dijelu preinačiti prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 373. točke 2. Zakona o parničnom postupku.

7. Nadalje, s obzirom na to da je zbog djelomično preinačene prvostupanjske presude tužitelj uspio u sporu s 46,66%, dok je tuženikov uspjeh u sporu 53,34%, to ovaj sud nalazi da su obje stranke u približno jednakim dijelovima uspjele u sporu. Slijedom navedenog, a upravo zbog približno jednakog uspjeha stranaka u sporu, sukladno odredbi članka 166. u vezi članka 154. stavka 4. Zakona o parničnom postupku valjalo je odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove te odluku o troškovima postupka sadržanu u prvostupanjskoj presudi preinačiti sukladno članku 380. točki 3. Zakona o parničnom postupku.

8. Međutim, za razliku od troškova prvostupanjskog postupka, ovaj sud nalazi da tužitelj osnovano potražuje trošak drugostupanjskog postupka u kojem je djelomično uspio. Slijedom navedenog, tužitelj osnovano potražuje trošak sastava žalbe prema Tbr. 10. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novineˮ broj 138/23) u iznosu od 125,00 EUR, trošak poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 31,25 EUR, kao i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 26,54 EUR prema Tbr. 3. točki 1. Tarife sudskih pristojbi („Narodne novineˮ broj 37/23) važeće u vrijeme podnošenja žalbe. Prema tome, ukupan tužiteljev trošak drugostupanjskog postupka iznosi 182,79 EUR, pa uzevši u obzir da je tužitelj u tom postupku uspio s 46,66%, to je tuženicu valjalo obvezati da tužitelju naknadi trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 85,29 EUR. Budući da je tužitelj svojim zahtjevom za naknadom troška drugostupanjskog postupka potraživao taj trošak u ukupnom iznosu od 214,04 EUR, to je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadom troška tog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Sudac

Nevenka Baran