Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-585/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun predsjednice vijeća te mr. sc. Bojane Skenderović, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja PK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Nataliji Vujčić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika KK iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Damiru Kevilju, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici od 25. ožujka 2025. poslovni broj Pn-3/2023-36, u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici od 25. ožujka 2025. poslovni broj Pn-3/2023- 36.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev kojim je tužitelj tražio da se tuženiku naloži da mu na ime imovinske štete zbog troškova sanacije ograde isplati iznos od 59.311,88 kn, troškova sastava prijedloga radi osiguranja dokaza iznos od 1.250,00 kn, sudske pristojbe iznos od 200,00 kn, sudske pristojbe za osiguranje dokaza iznos od 150,00 kn, prijedloga o pokretanju postupka iznos od 100,00 kn, pristojbe na rješenje iznos od 100,00 kn, očevida iznos od 452,40 kn, građevinskog vještačenja iznos od 2.750,00 kn, odnosno ukupan iznos od 64.314,28 kn, sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe do isplate . Ujedno je točkom II. izreke tužitelju naloženo da tuženiku naknadi troškove postupka u iznosu od 3.295,46 EUR sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate.

2. Prvostupanjsku presudu pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05, 2/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP). Predlaže ovome sudu žalbu uvažiti i pobijanu odluku preinačiti na način da usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno razmatranje i odluku prvostupanjskom sudu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Razmatranje osnovanosti postavljenog zahtjeva prvostupanjski sud započeo je od činjenica da među parničnim strankama nije sporno da su pred Božić 2018. zaključili usmeni ugovor o djelu kojim je tužitelj od tuženika naručio izgradnju betonskog parapeta – škarpe u duljini od 200 m na čkbr. [katastarska čestica] oranica Ciglenica, 244 čhv, k. o. [katastarska općina] i da su nakon završetka radova na parapetu nesporno zaostali estetski nedostaci. Tužitelj je pored toga tvrdio da su zaostali i tehnički nedostaci parapeta tako da građevina, prema njegovim navodima, nije u ravnoj liniji, odnosno da se ne poklapa sa terenom i postojećim visinama, što ukazuje da nije napravljena u skladu s pravilima građevinske struke, uslijed čega mu je nastala šteta. Nakon provedbe po strankama predloženih dokaza sud zaključuje da je tužitelj kao naručitelj radova, uslijed nepostojanja bilo kakve tehničke ili projektne dokumentacije trebao zajedno s tuženikom kao izvoditeljem radova, definirati trasu betonskog zida (parapeta), jer se time ograđuje nekretnina i dobrim dijelom definira međa, a to bolje od izvođača radova zna vlasnik nekretnine, ovdje tužitelj. Sud obrazlaže i da se zakrivljenost trase, ako nije bila dobro određena nakon izrade "šalunga" (građevinske obloge od dasaka za oblikovanje cementa – kalupa), mogla jasno vidjeti, na što tužitelj nije reagirao, nije tražio skidanje "šalunga" i izradu novoga, bez zakrivljenosti, nego je na nedostatak ukazao nakon dovršetka betonskog zida po tom kalupu, kada je sanacija neusporedivo skuplja.

6. U odnosu na estetske nedostatke u vidu neravnina koje su uočene na zidu nakon skidanja daski "šalunga", sud je utvrdio da je neke od njih tuženik poravnao, ali da mu tužitelj nije dopustio da ih sve poravna. Pored toga, sud ističe kako je tijekom postupka utvrdio da je tužitelj ugovorio izradu zida s manjim mjesnim obrtnikom, koji nije ni imao dovoljno dasaka za izradu "šalunga" na svih 200 m, već je radio u dijelovima, daske su bile nejednake veličine i debljine, što je tužitelj znao, a ako nije znao, da je vidio prilikom postavljanja te nije prigovorio niti raskinuo ugovor. Sud ukazuje i da je cijena za izradu zida po riječima tuženika ugovorena u iznosu od 40.000,00 kn, a po izjavi tužitelja 56.000,00 kuna. Stoga temeljem utvrđenja da je sanacija samo jedne četvrtine predmetnog zida otprilike iste vrijednosti u 2019. (što je sud utvrdio iz sanacijskog troškovnika) sud zaključuje da je ugovorena cijena (bilo koja) bila relativno niska, a ako je tužitelj htio ovaj zidić bez ikakvih neravnina da je trebao angažirati visokokvalitetnog (i skupog) građevinarca koji radi sofisticiranim suvremenim metodama. Konačno, prvostupanjski sud ističe i da je tužitelj samoinicijativno umanjio cijenu betonskog parapeta za 10.000,00 kn, a na izrađeni parapet postavio je ogradu koja je i danas u uporabi. Slijedom iznijetog sud iznosi stav da betonski zid nije neuporabljiv, da je dio manjih nedostataka tuženik samoinicijativno otklonio, s time da mu tužitelj nije dopustio otkloniti još neke manje nedostatke (poravnavanje neravnina) što je ocijenio suprotnim odredbi čl. 610.st.1. ZOO-a te je sam umanjio ugovorenu cijenu. Stoga smatra da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za naknadu zatraženog iznosa štete.

7. Ovaj sud je, na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a pobijanu presudu i stanje spisa ispitao u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio ni jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka navedenu u naprijed citiranoj zakonskoj odredbi, pa ni onu iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, jer protivno navodima žalbe, pobijana presuda nema takvih nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati s obzirom da je prvostupanjski sud iznio jasne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni međusobno niti sadržaju isprava ili zapisnika.

8. Iznesena činjenična utvrđenja, kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima tužitelja.

9. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kontekstu kojeg tužitelj iznosi i preocjenjuje utvrđenja i zaključak prvostupanjskog suda o tome da nije dokazao zakonske pretpostavke za naknadu štete , ukazujući da je po vještaku utvrđeno da je tuženik bio dužan radove izvesti po pravilima struke i zadovoljiti estetske kriterije te da su neravnine koje su uočene na zidu nakon skidanja daski „šalunga“ estetski nedostaci, koji umanjuju vrijednost parapeta.

10. Naime, kraj utvrđenja suda temeljenog na mišljenju stručne osobe da nisu nađeni nedostaci konstruktivne naravi, već estetski nedostaci i nedostaci u izgradnji u zadanom pravcu/međi i visini te kraj nesporne činjenice da je tužitelj nakon izrade betonskog parapeta na njega postavio metalne panele i time dovršio ogradu koja u potpunosti funkcionira u nepromijenjenom obliku i nakon pet godina, ovaj sud je stajališta da opisani estetski nedostaci predstavljaju manje nedostatke uočene po ispunjenju Ugovora o djelu opisane u čl. 610. ZOO- a. U smislu tog članka, na koji se osnovano poziva i prvostupanjski sud, propisano je da kad obavljeni posao ima nedostatak zbog kojega djelo nije neuporabljivo, odnosno kad posao nije obavljen u suprotnosti s izričitim uvjetima ugovora, naručitelj je dužan dopustiti izvođaču da nedostatak otkloni. U konkretnom slučaju smatrajući da tuženik neće moći kvalitetno otkloniti uočene nedostatke, sam tužitelj izjavljuje da je prekinuo sanaciju istoga, jer nije htio da tuženik to učini ručno tako da nabaci beton (mort) da se popune neravnine i dobije glatka i ravna površina.

11. Pored toga, tužitelj je prema pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja iskoristio i pravo propisano odredbom čl. 610. st. 3. ZOO-a koja određuje da ako izvođač ne otkloni nedostatak do isteka roka koji mu je ostavljen, naručitelj može, po svom izboru, među ostalim sniziti naknadu što je i učinio iskazujući da svjesno nije želio platiti posljednji dio ugovorene cijene od 10.000,00 kn zbog uočenih nedostataka.

12. Rezimira li se iznijeto stav je ovoga suda da je prvostupanjski sud razmatrajući ugovorni odnos među strankama pravilno i zakonito utvrdio da je tuženik ispunio preuzetu obvezu iz Ugovora o djelu u smislu izgradnje betonskog parapeta, nakon čega su na njemu uočeni estetski nedostaci, kao i otklon trase betonskog parapeta od linije međa. I prema ocjeni ovoga suda do otklona u trasi betonskog parapeta došlo je krivnjom tužitelja, koji je prema ispravnom utvrđenju prvostupanjskog suda, svakodnevno boravio na mjestu izgradnje betonskog parapeta, pokazivao liniju međe i nije prigovarao trasi po kojoj je tuženik, sukladno njegovom nalogu, napravio betonski parapet. U tom smislu ovdje ne možemo govoriti o odgovornosti tuženika za štetu koja bi nastala zbog otklona protezanja linije betonskog parapeta zakrivljeno od linije međe.

12.1. Pravilno je i utvrđenje prvostupanjskog suda da je sam tužitelj kao naručitelj izrade betonskog parapeta uslijed uočenih estetskih nedostataka (u smislu da ploha parapetnog zida nije glatka, da su vidljive segregacije betona, da dio nije izveden ravno budući završeci parapetnog zida nakon betoniranja u oplati nisu izvedeni na potrebnoj visini, već su naknadno dobetonirani što je izvedeno neuredno i neravno) iskoristio pravo iz čl. 610. st. 3. ZOO-a te je sam umanjio ugovorenu cijenu. Umanjenje cijene uređeno je čl. 611. ZOO-a koji propisuje da se ono određuje na način da se naknada snižava u razmjeru između vrijednosti djela bez nedostatka u vrijeme sklapanja ugovora i vrijednosti koju bi imalo u to vrijeme djelo s nedostatkom.

13. Pritom niti ovdje ne možemo govoriti o odgovornosti tuženika za nastalu štetu zbog estetskih nedostataka u okolnostima kada sam tužitelj, koji je tvrdio da mu je šteta nastala, nije dopustio tuženiku popravak štete. U odnosu na razloge tužitelja zbog kojih nije dopustio popravak uočenih nedostataka na betonskom parapetu potrebno je istaknuti da iz iskaza tuženika proizlazi da su stranke već ranije poslovno surađivale te je tuženik za tužitelja dovršavao radove na fasadi kuće, koji su ranije izvođeni po drugom izvoditelju radova te mu je izgradio i most preko kanala u njegovom dvorištu. U tom smislu tužitelj je očito imao uvida u način rada i tehnološke mogućnosti tuženika kao obrtnika da izradi djelo koje je naručio (betonski parapet za ogradu u dužini od 200 m), zbog čega se njegov prigovor nakon izvedbe svih radova za njega od strane tuženika da tužitelj neće uspjeti sanirati uočene nedostatke i sprječavanje tuženika u sanaciji, ukazuju u cijelosti proizvoljnim i neutemeljenim postupanjem tužitelja budući je on sam nakon ranije poslovne suradnje, upravo tuženiku povjerio izgradnju betonskog parapeta.

14. Kako dakle sud ispravno ocjenjuje da tuženik nije skrivio zakrivljenje i otklon trase betonskog parapeta od linije međe nego je taj otklon odobrio tužitelj koji je bio prisutan izvedbi radova i određivao smjer parapeta zajedno sa izvođačem te nije prigovarao niti jednoj etapi izvedbe radova, to ne postoji odgovornost tuženika za nastanak štete uslijed ovog nedostatka. S druge strane u okviru nesporne okolnosti da je tužite lj spriječio tuženika u sanaciji estetskih nedostatka i da je sam umanjio ugovorenu cijenu izvedbe radova, time da je poznajući mogućnosti tuženika svjesno ušao u ugovorni odnos s njim, ne postoji niti odgovornost tuženika za štetu nastalu uslijed uočenih estetskih nedostataka. Slijedom iznijetog osnovano je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dosuđenje naknade štete tužitelju.

15. Zakonita je i odluka o troškovima postupka (točka II. izreke prvostupanjske presude), jer je ista pravilno utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP -a pa je žalba i u dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima postupka neosnovana, to tim više što žalba ne sadrži razloge zbog kojih se odluka o troškovima postupka pobija.

16. Budući da iz iznesenog proizlazi da niti jedan žalbeni razlog niti navod tuž itelja nije osnovan valjalo je njegovu žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, primjenom čl. 368. st. 1. i čl. 380. točka 2. ZPP-a.

U Varaždinu 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun