Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Stalna služba u Koprivnici
Koprivnica, Hrvatske državnosti 5
Poslovni broj: Gž-240/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja Privredne banke Zagreb d.d., OIB 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri u Zagrebu protiv tužene HVK, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1108/2022-30 od 7. siječnja 2026., 8. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-1108/2022-30 od 7. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženice.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:
„I. Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Nevenke Jukić poslovni broj Ovrv-11304/2021, UPP/OS-Ovrv-56/2021 od 22. prosinca 2021. održava se u dijelu kojom je tuženoj HVK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naloženo isplatiti tužitelju Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb iznos od 3.272,83 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 27. listopada 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te iznos od 59,37 EUR na ime prethodno obračunate zatezne kamate do 26. listopada 2021.
II. Nalaže se tuženoj HVK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] naknaditi tužitelju Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb trošak ovog postupka u iznosu od 1.583,06 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 7. siječnja 2026. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude potpunu, pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 9. siječnja 2026. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev tužitelja ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj 30. siječnja 2026. u kojem osporava navode žalbe, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te potražuje trošak.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iako tuženica navodi da žalbu podnosi zbog svih žalbenih razloga, dakle i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, ne navodi koju je bitnu povredu počinio prvostupanjski sud.
5.1. Zbog toga je ovaj sud temeljem članka 365. stavak. 2. ZPP-a ispitao pobijanu odluku u odnosu na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti te je ocijenio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda.
6. Postupak je započeo podnošenjem prijedloga za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnoj bilježnici Nevenki Jukić iz Zagreba od strane tužitelja kao ovrhovoditelja, a radi naplate novčanog iznos od 24.659,15 kuna/3.272,83 eura sa zateznim kamatama od 27. listopada 2021. do isplate i obračunate zatezne kamate na iznos glavnice od 447,32 kuna/59,37 eura.
6.1. Javna bilježnica Nevenka Jukić je prihvatila prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja te je donijela rješenje o ovrsi broj Ovrv-11304/21, UPP/OS-Ovrv-56/2021 od 22. prosinca 2021. kojim je tuženici kao ovršenici naloženo da tužitelju kao ovrhovoditelju isplati navedeni iznos sa zateznim kamatama te da mu naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.437,50 kuna sa zateznim kamatama.
6.2. Kako je protiv tog rješenja o ovrsi tuženica kao ovršenica podnijela prigovor, to je postupak nastavljen u parnici. U prigovoru tuženica navodi da osporava potraživanje u osnovi i visini, pri čemu ne navodi razloge osporavanja.
6.3. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 3.272,83 eura sa zateznim kamatama tekućim od 27. listopada 2021. do isplate te iznosa od 59,37 eura na ime obračunate zatezne kamate do 26. listopada 2021., a na ime dugovanja po tekućem računu broj 3214499047 kojeg je tuženica zaključila s tužiteljem.
6.4. Na temelju provedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio:
- da je tuženica s tužiteljem dana 23. rujna 2011. zaključila Ugovor o tekućem računu 3214499047,
- da iz prometa po računu za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 2. srpnja 2022. proizlazi da tuženica ima dug u iznosu od 24.659,15 kuna,
- da je tužitelj na glavni dug tuženici obračunao zakonsku zateznu kamatu koja je na dan 26. listopada 2021. iznosila 447,32 kuna,
- da je 14. srpnja 2021. tužitelj tuženici poslao Obavijest o otkazu Ugovora o transakcijskom tekućem računu u kunama kojom ju je pozvao da u otkaznom roku od dva mjeseca podmiri utuženo potraživanje.
6.5. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) kojim je propisano da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje, na članak 65. stavak 1. ZOO-a kojim je propisano da je na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti je ispuniti te na članak 1007. ZOO-a prema kojemu se Ugovorom o bankarskom tekućem računu banka obvezuje nekoj osobi otvoriti poseban račun i preko njega primati uplate i obavljati isplate u granicama njezinih novčanih sredstava i odobrenog kredita.
6.6. Prvostupanjski sud navodi da je iz priloženog prometa po računu razvidno da je tužitelj postupio sukladno svojoj ugovornoj obvezi i otvorio tekući račun tuženici, dok tuženica nije ispunila svoju obvezu jer nije osigurala sredstva na računu uslijed čega je nastalo dugovanje u utuženom iznosu.
6.7. Prvostupanjski sud se pozvao i na članke 7., 219. i 221.a ZPP-a, te je konstatirao da tuženica nije argumentirano osporila osnovanost ni visinu utuženog potraživanja, već samo paušalno pa da ničim nije dokazala da je činjenično stanje drugačije od onog kako ga je iznio tužitelj.
6.8. Zbog toga je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju javne bilježnice u odnosu na glavnicu i uglavničenu zateznu kamatu do 26. listopada 2021., kao i u odnosu na zateznu kamatu na glavnicu od 27. listopada 2021. do isplate, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a.
6.9. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/2023.), Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.) i Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 9/2021.) i to na način da je odlučio o troškovima ovršnog i parničnog postupka kao jedinstvenom trošku. Na parnični trošak dosuđena je i zatezna kamata od presuđenja do isplate primjenom članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.).
7. U svojoj žalbi tuženica prije svega osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja jer da iz dokaza koje je tužitelj priložio nije vidljivo koje je to usluge tužitelj pružao tuženici te da je visinu trebao dokazati financijskim vještačenjem. Stoga da je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno.
7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci. U članku 2. Ugovora o tekućem računu koji je tužitelj zaključio s tuženicom ugovoreno je da se vlasnik obvezuje osigurati priljev sredstava na tekući račun u iznosu potrebnom za isplate, odnosno za plaćanje svih obveza na teret računa, uključivo i za plaćanje kamata i naknada te troškova koji proizlaze iz ovog Ugovora. Vlasnik ne smije po računu stvarati veće obveze od visine raspoloživog salda/raspoloživog iznosa. Pod raspoloživim iznosom smatra se stanje novčanih sredstava na računu što uključuje i iznos odobrenog dopuštenog prekoračenja iz članka 4. ovog Ugovora. Vlasnik je dužan voditi evidenciju o stanju i promjenama na tekućem računu i ne može se pozivati na to da mu stanje na računu nije bilo poznato. Dužnost tužitelja kao banke je da otvori i vodi vlasniku tekući račun radi polaganja, podizanja ili prijenosa novčanih sredstava prema uvjetima iz ovog ugovora (članak 1.).
7.2. Tužitelj je svoju obvezu ispunio. Iz prometa po računu vidljive su uplate i isplate te tako u konačnici i dug koji je nastao jer tuženica nije osigurala dovoljno sredstava za pokriće plaćanja koja su se vršila preko navedenog tekućeg računa. Na taj način tužitelj je dokazao visinu svog potraživanja. Da bi bilo osnove za provođenje financijskog vještačenja tuženica je trebala navesti konkretne razloge zbog kojih osporava visinu potraživanja tužitelja, a što ista nije učinila, pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj svoju tražbinu dokazao i u osnovi i u visini.
7.3. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.
8. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na žalbu tuženice jer taj trošak nije bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.
Koprivnica, 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Veljko Kučeković