REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-4522/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kujundžić Novak, predsjednika vijeća, dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Mirne Maržić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LACTIS d.o.o., OIB 71772631361, Budrovci, Stjepana Radića 172, kojeg zastupa punomoćnica Jadranka Babić-Milber, odvjetnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB 29743547503, Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-89/2024-97 od 17. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-89/2024-97 od 17. listopada 2025. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-89/2024-97 od 17. listopada 2025. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 21.747,77 EUR kn sa zateznim kamatama od 15. rujna 2022. do isplate po stopi propisanoj za trgovačke ugovore (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 10.827,40 EUR sa zateznim kamatama od 17. listopada 2025. do isplate. Točkom III. izreke odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 4.131,96 EUR.

2. Tuženik je podnio žalbu protiv presude iz čijeg sadržaja proizlazi da je pobija u točkama I. i II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud ukine presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva naknadu troškova žalbenog postupka u vidu troška sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 EUR i sudske pristojbe u iznosu od 660,00 EUR.

3. Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Presuda u pobijanom dijelu je ispitana na temelju odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj : 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. Iz obrazloženja presude i podataka u spisu proizlazi da je predmet spora tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 21.747,77 EUR (163.858,56 kn) s osnove osigurnine na temelju ugovora o osiguranju usjeva i nasada sklopljenog s tuženikom. Prvostupanjski sud je utvrdio da između stranaka nije sporno da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o osiguranju, odnosno dvije police osiguranja kojima je tužitelj osigurao svoje usjeve i plodove; da polica osiguranja broj [broj police osiguranja] udovoljava odredbama Pravilnika o provedbi mjera programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske od 2014. do 2020. i natječaja za provedbu podmjere 17.1.“Osiguranje usjeva, životinja i biljaka“; da su pokrivene isključivo štete više od 20% gubitaka prosječne godišnje poljoprivredne proizvodnje, a da je predmet osiguranja vrijednost proizvodnje; da je uvjet po polici osiguranja u svrhu stjecanja prava na nadoknadu štete službeno proglašenje nepovoljne vremenske prilike od nadležnog tijela, odnosno proglašenje elementarne nepogode sukladno Zakonu o zaštiti elementarnih nepogoda ili traženje osiguratelja prije isplate naknade štete po predmetnoj polici potvrde DHMZ-a o evidentiranoj nepovoljnoj klimatskoj prilici na pogođenom području; da je između ostalog predmet osiguranja osiguranje poljoprivrednih kultura

- kukuruz od rizika suše; da su predmetnom policom osiguranja pokrivene štete do 20% od iznosa osiguranja po svakoj proizvodnoj cjelini zasebno; da se u Natječaju za provedbu mjere 17 „Upravljanje rizicima“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014.-2020. godina pod točkom 4. navodi kako je osigurninu po polici osiguranja moguće ostvariti ako je nadležno tijelo proglasilo između ostalog nepovoljnu klimatsku priliku; da je odredbom članka 8. Općih uvjeta za osiguranje uvjeta i podova propisano kano nakon zaprimanja prijave o osiguranom slučaju društvo za osiguranje mora pristupiti utvrđivanju i procjeni štete koja se obavlja u više navrata i to predprocjena, kontrolna procjena i konačna procjena; da je Posebnim uvjetima za dodatno indeksno osiguranje usjeva od opasnosti štete propisano da se razdobljem pokrića prema tim Uvjetima smatra promatrano razdoblje podijeljeno na razdoblje 1 (od 15. lipnja do 14. srpnja) i 2 (od 15. srpnja do 14. kolovoza) te da se pojava i klasifikacija suše utvrđuje i određuje na temelju satelitskih podataka, a web aplikacija prikazuje dnevni tijek intenziteta suše za promatrano razdoblje osiguranja na području pojedine općine; da najveća moguća naknada iz osiguranja predstavlja 42% od ugovorenog iznosa osiguranja za osnovne rizike u oba promatrana razdoblja ukupno, a ukoliko se dogodio osigurani slučaj da je osiguranik obvezan prijaviti štetu u roku od 14 dana od isteka razdoblja pokrića; da je tužitelju prilikom sklapanja ugovora predočen reklamni letak o tome da se nastanak i razina suše utvrđuju na temelju svakodnevnih satelitskih slika koje obrađuje VanderSat u suradnji sa SwissRE; da je za područje Osječko-baranjske županije proglašena prirodna nepogoda; da je tužiteljeva prijavljena šteta od prirodne nepogode -suša u 2022. godini na prinosu kukuruza s prijavljenim oštećenjem od 65% te da je za Grad Đakovo prijavljena šteta od prirodne nepogode-suša u 2022. na prinosu kukuruza 65%. Također je utvrdio da tuženik ne osporava činjenicu da je tužitelj imao umanjene prinose na kukuruzu te da je tuženik tužitelju na ime naknade štete zbog suše priznao iznos koji odgovara visini od 11% ugovorene svote slijedom čega tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje isplatu preostalih 31% od ugovorene osigurane svote; da se tužitelj 27. listopada 2022. tuženiku obratio s odštetnim zahtjevom i da je šteta utvrđena na temelju satelitskih podatka. Prvostupanjski sud je utvrdio da spornim osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, je li odredba članak 7. Posebnih uvjeta za dodatno indeksno osiguranje usjeva od šopanosti od suše ništetna u smislu odredbe članka 320. Zakona o obveznim odnosima i ako je povlači li ta djelomična ništetnost i ništetnost cijelog ugovora o osiguranju, odnosno može li on opstati bez te ugovorne odredbe, odnosno utvrdio je spornim način utvrđivanja štete, je li tužitelj bio upoznat sa istim, odnosno te ima li tužitelj pravo na isplatu utuženog iznosa.

7. U ovom postupku već je donijeta presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-65/2023-22 od 21. srpnja 2023., koja je rješenjem ovog suda poslovni broj Pž-2609/2023 od 17. siječnja 2024. ukinuta i predmet vraćen na ponovno suđenje s uputom sudu da u nastavku postupka prvo utvrdi je li odredba članka 7. Posebnih uvjeta za dodatno indeksno osiguranje usjeva od opasnosti od suše ništetna u smislu odredbe članka 322. Zakona o obveznim odnosima, o kojoj ocjeni će dati jasne i razumljive te valjano obrazložene razloge. Ukoliko ocijeni da je ta odredba ništetna ocijenit će povlači li ta djelomična ništetnost i ništetnost cijelog ugovora o osiguranju. Ukoliko ocijeni da ugovor može opstati bez te ugovorne odredbe (u slučaju ocjene ništetnosti te odredbe), provest će dokaze predložene na okolnost osnove i visine tužbenog zahtjeva. U nastavku postupka sud je proveo dodatne dokaze sukladno uputi ovog suda.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj s tuženikom sklopio Ugovor o osiguranju, odnosno da je tužitelj imao dvije police osiguranja koje čine jednu cjelinu i to malenu (komercijalnu) i europsku (veliku) policu. Utvrdio je da komercijalna polica sadržava osnovna pokrića i sušu sa štetama priznatim do 20%, a da europska sadržava sve što i komercijalna, ali da se po njoj isplaćuju nastale štete veće od 20%. Nadalje je utvrdio da tužitelj prema Ugovoru o osiguranju ima pravo na isplatu štete u visini od 42% od ugovorenog iznosa osiguranja od kojih mu je tužitelj priznao samo 11%.

9. Na temelju uvida u Policu osiguranja na strani 7. -8. spisa utvrdio je da ona udovoljava odredbama Pravilnika o provedbi mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje od 2014. do 2020. godine i predmetnog natječaja za provedbu podmjere 17.1. „Osiguranje usjeva, životinja i biljaka“, a u kojem natječaju je propisano kako je osigurninu po polici moguće ostvariti ako je nadležno tijelo proglasilo nepovoljnu klimatsku priliku, a što je u konkretnom slučaju učinila Osječko-baranjska županija. Činjenicu da je nastupila prirodna nepogoda prvostupanjski sud je utvrdio i uvidom u podnesak Državnog povjerenstva za procjenu šteta od prirodnih nepogoda i iz podneska Ministarstva poljoprivrede.

10. Slijedom navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelj ima pravo na isplatu osigurnine, dok je činjenicu prijave štete tuženiku utvrdio na temelju iskaza svjedoka ES i NS, djelatnica društva Anoval zastupanja d.o.o., koje je sporni ugovor sklopilo u ime tuženika, te na temelju iskaza zastupnika po zakonu tužitelja.

11. Prvostupanjski sud je ocijenio ništetnom odredbu članka 7. Posebnih uvjeta za indeksno osiguranje usjeva od opasnosti od suše, a kojom je propisano da se pojava i klasifikacija suše utvrđuje i određuje na temelju satelitskih podataka čiji je izvor - VanderSat soil moisture product i NASA SMAP L-band, a da su podaci dostupni na web aplikaciji koju u suradnji sa švicarskom reosiguravajućom kućom - Swiss RE, uređuje – VanderSat BV, Wilhelminastraat 43, 2011. Haarlem, Nizozemska, da prema točki 2. tog članka web aplikacija prikazuje dnevni tijek intenziteta suše za promatrano razdoblje osiguranja na području pojedine općine i da je uvid u web aplikaciju omogućen na https://triglav-hrv.opti.crop.com/map.

12. Ocjenjuje nerazumljivim i nepovjerljivim iskazane indekse za mjerenje vlažnosti tla putem satelita jer iz iskaza saslušanih svjedoka i zastupnika po zakonu tužitelja proizlazi kako se tužitelj, kao ni druge osobe koje su sklopile ugovore o osiguranju, nisu uspjeli spojiti na link, a ako su se i uspjeli spojiti, da iz navedenog ništa nisu mogli vidjeti, odnosno nije im bilo jasno kakvi su to podaci.

13. S obzirom na navedeno, a uzimajući u obzir i iskaz svjedoka FS, zaposlenika tuženika, u dijelu u kojem navodi da se tim podacima moglo pristupiti do 7. kolovoza i onda tek od 20. kolovoza sa finalnim podacima, te nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Ivana Bešlića iz kojeg je utvrdio da predmetni satelitski podaci nisu potpuno, nego relativno pouzdani, ali da nisu provjerljivi za prosječnog korisnika što im onemogućava učinkovitu kontrolu ugovora o osiguranju, te nalaz i mišljenje vještaka Tanje Likos iz kojeg je utvrdio da se intenzitet suše iz ljeta 2022. ne pojavljuje na način na kojem se zasniva indeksno osiguranje, tj. da se umjerena suša u prosjeku ostvaruje svakih šest, značajna svakih dvanaest, a ekstremna svakih dvadeset godina, kao i nalaz i mišljenje vještaka mr. sc. Zite Ladocki-Jularić iz kojeg je utvrdio da E nije dobro postavio dijagram, odnosno da on sadrži krive podatke, ocijenio je da je tužitelj doveden u neravnopravni položaj s tuženikom. To iz razloga jer nije imao nikakvu mogućnost provjeriti točnost tih podataka, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosu i načelu savjesnosti i poštenja (članci 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22; dalje: ZOO).

14. Ocijenio je da ništetnost te odredbe ne povlači ništetnost cijelog ugovora o osiguranju, odnosno da ugovor može opstati bez te ugovorne odredbe jer ona nije bila ni uvjet ugovora niti odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen jer je on sklopljen prvenstveno kao bi se naknadila šeta na osiguranim usjevima u slučaju suše.

15. Utvrdivši da je u konkretnom slučaju proglašena nepovoljna klimatska prilika, a koja je sukladno točki 4. (1.) Natječaja za provedbu mjere 17 „Upravljanje rizicima“ iz programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. -2020. godine, kojem odgovara predmetna polica osigurana, zaključio je da tužitelj može ostvariti osigurninu i to u utuženom iznosu koji predstavlja 42% od ugovorenog iznosa. To iz razloga jer je tužitelj sklopio dvije police osiguranja kojima su pokrivene štete do 20% od iznosa osiguranja i štete više od 20% gubitka prosječne godišnje poljoprivredne proizvodnje, dok je uvodom u podnesak Državnog povjerenstva za procjenu šteta od prirodnih nepogoda utvrdio da prijavljena šteta od prirodne nepogode suše u 2022. godini na prinos kukuruza za Grad Đakovo iznosi 65%

16. Budući da je u konkretnom slučaju osigurana svota ugovorena u visini od 528.576,00 kn, tužitelju je isplaćeno 11% te osigurane svote, odnosno 58.143,36 kn, prvostupanjski sud je matematičkim izračunom utvrdo da 42% od ugovorene svote iznosi 222.007,92 kn, tako da utuženi iznos od 163.858,56 kn, sada 21.747,77 EUR, čini daljnji iznos od 31% od osigurane svote.

17. Tuženik u žalbi u bitnom navodi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude. Navodi da prvostupanjski sud nije dao razloge zbog čega je ocijenio ništetnom odredbu članka 7. Posebnih uvjeta ugovora te da je nejasno na koji način je tužitelj doveden u neravnopravan položaj s tuženikom kao i na temelju čega je ocijenio da je povrijeđeno i načelo savjesnosti i poštenja. Navodi da se prvostupanjski sud, odlučujući o ocjeni ništetnosti odredbe Posebnih uvjeta, nije pozvao na primjenu odredbe članka 296. stavka 1. ZOO -a, i da je trebao primijeniti i odredbu stavka 2. tog članka, koja se ne može primjenjivati odvojeno od odredbe stavka 1. tog članka. Ističe i da prvostupanjski sud nije dao razloge na temelju čega je zaključio da ugovor može opstati bez te ugovorne odredbe. Smatra da je upravo takav način indeksnog osiguranja bio jedini razlog zbog kojeg je tuženik sklapao takve ugovore, a na koju okolnost je predložio dopunski saslušati i svjedoka FS, koji je dokaz sud odbio provesti. Smatra da presuda sadrži nejasno obrazloženje glede činjeničnih tvrdni oko spajanja na link i podatak na linku te zbog čega smatra da uvjeti mota biti provjerljivi za prosječnog korisnika da bi bili valjani. Smatra i da isticanje tužitelja da mu prilikom sklapanja ugovora nije bila protumačena odredba članka 7. Posebnih uvjeta te da on nije razumio sadržaj ugovora upućuje na potencijalnu manu volje prilikom sklapanja ugovora, a koja je razlog za eventualno poništenje, a ne ništetnost ugovora. Navodi i da se konkretno radi o dobrovoljnom osiguranju, slijedom čega tužitelj nije bio prinuđen sklopiti ugovor i pristati na takve odredbe tuženika. U odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka navodi da je prvostupanjski sud neosnovano tužitelju priznao trošak sastav deset podnesaka bez da je ocijenio koji su od njih bili potrebni za vođenje postupka.

18. Donošenjem presude u pobijanom dijelu nije počinjena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tuženik ukazuje u žalbi. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud dao je razloge o svim odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

19. Analizirajući i ocjenjujući razloge sadržane u obrazloženju pobijane odluke, u odnosu na žalbene navode, a sve u vezi s relevantnim zakonskim odredbama, utvrđenje je ovog suda da njima tuženik nije uspješno osporio prosudbe i utvrđenja prvostupanjskog suda koji je, u zakonito provedenom postupku, pravilnom primjenom materijalnog prava, pravilno i zakonito odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva. O tome presuda sadrži jasne i valjane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

20. Prvostupanjski je sud pravilno prihvatio navedene nalaze i mišljenja spomenutih vještaka te utvrdio da je definiranje indeksa suše označenog kao umjerena, značajna i ekstremna utemeljenog na satelitskim podacima nejasno i ne provjerljivo.

21. Suprotno tuženikovim žalbenim navodima, tužitelj je već u tužbi kao dokaz umanjenih prihoda na kukuruzu zbog elementarne nepogode predložio izvođenje dokaza poljoprivrednim vještačenjem, koji dokaz je prvostupanjski sud i proveo.

22. Slijedom navedenog, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je odredba članka 7. Posebnih uvjeta za dodatno indeksno osiguranje usjeva od opasnosti od suše ništetna sukladno odredbi članka 296. stavka 1. ZOO-a iz razloga što uvjeti osiguranja koji predviđaju utvrđivanje štete na način kako je to regulirano tom odredbom i koji se temelje na podacima pribavljenim od privatne kuće nisu transparentni u smislu njihove provjerljivosti te da je takav način utvrđivanja štete suprotan načelu savjesnosti i poštenja i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu osiguranika te ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora.

23. Neosnovano tuženik navodi da bi u slučaju ništetnosti odredbe članka 7.

Posebnih uvjeta bio ništetan cijeli ugovor.

24. Prema odredbi članka 324. ZOO-a, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe ako ona nije bila odlučujuća pobuda za sklapanje ugovora.

25. Suprotno žalbenom navodu svrha ugovora o osiguranju je „zaštita poljoprivrednika od gubitka u proizvodnji“, kako je tuženik javno objavio, a ne indeksno osiguranje.

26. Uzimajući u obzir navedeno, pravilno je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza dopunskim saslušanjem svjedoka FS na okolnost da je način indeksnog osiguranja bio razlog sklapanja takvih ugovora, pravilno utvrdivši da je činjenično stanje jasno i dovoljno utvrđeno zbog čega nije bilo potrebe za izvođenje tog dokaza.

27. Ovdje ukazujemo na obvezu osiguravatelja, kao jače stranke u ugovoru i profesionalca, predviđenu odredbama članaka 433. stavaka 1. i 2. Zakona o osiguranju („Narodne novine“ broj: 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/22) u kojoj je navedeno: „(1) Prije sklapanja ugovora o osiguranju distributer osiguranja pojašnjava, na temelju informacija koje je dobio od stranke, zahtjeve i potrebe stranke i stranki je dužan dati objektivne informacije o proizvodu osiguranja u razumljivom obliku kako bi se toj stranki omogućilo da donese odluku o sklapanju ugovora o osiguranju na temelju primljenih informacija. (2) Svaki ponuđeni ugovor o osiguranju mora biti u skladu sa zahtjevima i potrebama stranke...“

28. Tuženik je postupio suprotno pravnoj naravi i svrsi ugovora o osiguranju - zaštita poljoprivrednika od gubitka u proizvodnji, jer je primjenom članka 7. Posebnih uvjeta onemogućeno ostvarivanje prava iz temeljnih načela pod kojima se ugovor o osiguranju sklapa.

29. Nije od utjecaja niti tvrdnja tuženika da je riječ o dobrovoljnom, a ne o obveznom osiguranju te da se tužitelj morao i sam raspitati o navedenim uvjetima osiguranja prije nego li je sklopio ovaj ugovor.

30. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi da tužitelj nije imao razloga sumnjati u bilo kakva skrivena obilježja jer je na polici navedeno da se osigurateljna zaštita pruža u slučaju gubitka godišnje poljoprivredne proizvodnje korisnika od nepovoljnih klimatskih prilika. Nesporno je da se dogodio osigurani slučaj, da je proglašena elementarna nepogoda i da je šteta veća od 20% jer se priznaje pravo na osigurninu. Nesporno je i da je za područje Grada Đakova Povjerenstvo za procjenu štete imenovano od strane Županije, utvrdilo umanjenje prinosa od 65%. Ne postoji način za provjeru podatka pružatelja usluge, a isti su u suprotnosti s podacima Državnog hidrometeorološkog zavoda Republike Hrvatske. Tužitelj je znao da je ugovorio maksimalno pokriće po predmetnoj polici osiguranja u visini od 42% prinosa ali nije znao niti je mogao znati da ono može iznositi 11% uz gubitke od 65% po polici osiguranja koja se aktivira kada gubici budu preko 20%.

31. Upravo navedeno predstavlja značajnu neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih strana i razlog za ništetnost ugovorne odredbe o primjeni podataka vanjskog pružatelja usluge na obračun prava na visinu osigurnine.

32. Tuženik nije dokazao ispravnost svojih indeksa u koje tužitelj realno nije mogao sumnjati prilikom sklapanja ugovora i nije dostavio podatke indeksa koji su sačinili taj višegodišnji prosjek.

33. Budući da je između stranaka Policom osiguranja ugovorena svota osiguranja 528.576,00 kn (sada 70.154,10 EUR) te da je odredbom članka 8. Posebnih uvjeta za dodatno indeksno osiguranje usjeva od opasnosti suše najveća moguća naknada za osiguranje naveden iznos od 42% ugovorenog iznosa te da je tuženik tužitelju na ime štete platio 11% osiguranog iznosa, prvostupanjski je sud pravilno tužbeni zahtjev tužitelja s isplatom iznosa od 21.747,77 EUR koji predstavlja 31% ugovorenog iznosa ocijenio osnovanim.

34. Ukazuje se da su navedena shvaćanja izražena i u odluci ovog suda poslovni broj Pž-3694/2025-2 od 6. svibnja 2026.

35. Odluka o troškovima parničnog postupka, sadržana u točki II. izreke pobijanog rješenja, također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a).

36. Neosnovano tuženik u žalbi ukazuje na pogrešnu odluku o troškovima parničnog postupka navodeći da je prvostupanjski sud tužitelju nepotrebno priznao trošak sastava deset podnesaka.

37. Sud u obrazloženju presude navodi da je tužitelju priznat trošak u ukupnom iznosu od 10.827,40 EUR koji se odnosi na sastav tužbe po Tbr. 7/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje: Tarifa) u iznosu od 500,00 EUR, sastav četiri podnesaka (od 12. svibnja 2023. 29. srpnja 2024., 13. siječnja 2025. i 26. lipnja 2025.), svaki po Tbr. 8/1 Tarife u iznosu od po 500,00 EUR, sastav tri podnesaka (od 12. svibnja 2023., 7. ožujka 2024. i 5. rujna 2024.) po Tbr. 8/3 Tarife u iznosu od po 200,00 EUR i sastav tri podneska (23. siječnja 2025., 8. travnja 2055. i 2. rujna 2025.), svaki po Tbr . 8/4 Tarife u iznosu od po 50,00 EUR, pristup na osam ročišta po Tbr. 9/1 Tarife u iznosu od po 500,00 EUR, sve uvećano za PDV te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 131,97 EUR po Tbr. 1. i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 263,93 EUR po Tbr. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23), kao i trošak predujma za vještačenje u iznosu od 1.369,00 EUR.

38. Pravilno je prvostupanjski sud tužitelju priznao trošak sastava navedenih deset podnesaka, ocijenivši ih potrebnim za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pravilno ocijenivši da četiri podneska (od 12. svibnja 2023., 29. srpnja 2024., 13. siječnja 2025. i 26. lipnja 2025.) predstavljaju obrazložene podneske u smislu Tbr. 8/1 Tarife, da podnesci od 12. svibnja 2023 ., 7. ožujka 2024. i 5. rujna 2024. predstavljaju ostale obrazložene podneske u smislu Tbr. 8/3 Tarife te da podnesci od 23. siječnja 2025., 8. travnja 2055. i 2. rujna 2025. predstavljaju ostale podneske u smislu Tbr. 8/4 Tarife, dok tuženik u žalbi ne ukazuje nikakve posebne žalbene razloge u vidu da je prvostupanjski sud te podneske odmjerio protivno tim odredbama, već samo paušalno i uopćeno osporava odluku o troškovima parničnog postupka u tom dijelu.

39. Slijedom svega navedenog, tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude slijedom čega je primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a valjalo odbiti njegovu žalbu kao neosnovanu i potvrditi presudu u pobijanom dijelu.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Tatjana Kujundžić Novak