REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-2148/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Saganić, predsjednice vijeća, Ružice Omazić, sutkinje izvjestiteljice i Danijele Uzelac Ljubić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FNG Property HR d.o.o. [adresa], OIB: 90409649064, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva KOŽUL I PETRINOVIĆ d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi ispravka upisa u zemljišnu knjigu, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-11/2026-43 od 13. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-11/2026-43 od 13. travnja 2026. u točkama I. i II. izreke.

Obrazloženje

1.1. Presudom Trgovačkog suda u Osijeku, Stalne službe u Slavonskom Brodu poslovni broj P-11/2026-43 od 13. travnja 2026. pod točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Utvrđuje se da je nevaljan odnosno neistinit upis prava vlasništva za korist tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, ostvaren temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Požega kod Općinskog suda u Požegi, posl. br. Z - 2873/2014 od 29. siječnja 2016.g., na nekretnini označenoj kao broj katastarske čestice [katastarska čestica], broj D. L. 34, adresa katastarske čestice/Način uporabe katastarske čestice/Način uporabe zgrade, naziv zgrade, kućni broj zgrade MH,CH površine 1104 m2 (od čega DVORIŠTE površine 329 m2 i ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, Požega, FRANJE CIRAKIJA 2A, Požega, STJEPANA RADIĆA 30, 32 površine 775 m2), upisanoj u ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Požega, kod Općinskog suda u Požegi, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine: 1. Suvlasnički dio: 941/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Poslovni prostor u ulici Stjepana Radića 30, u prizemlju zgrade,ukupne NKP 194 m2.

II. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Požegi brisanje uknjižbe prava vlasništva na nekretnini označenoj kao broj katastarske čestice [katastarska čestica], broj D. L. 34, adresa katastarske čestice/Način uporabe katastarske čestice/Način uporabe zgrade, naziv zgrade, kućni broj zgrade MH,CH površine 1104 m2 (od čega DVORIŠTE površine 329 m2 i ZGRADA MJEŠOVITE UPORABE, Požega, FRANJE CIRAKIJA 2A, Požega, STJEPANA RADIĆA 30, 32 površine 775 m2), upisanoj u ZK uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Požega, kod Općinskog suda u Požegi, povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine:1. Suvlasnički dio: 941/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1) Poslovni prostor u ulici Stjepana Radića 30, u prizemlju zgrade,ukupne NKP 194 m2, uknjiženog za korist tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587, ostvarenog temeljem rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Požega kod Općinskog suda u Požegi, posl. br. Z- 2873/2014 od 29. siječnja 2016.g. uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva na opisanoj nekretnini za korist tužitelja FNG Property HR d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 90409649064.“

te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 9.000,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu 5.750,00 eura sa zakonskim kamatama od presuđenja, (13. travnja 2026.) do isplate po stopi propisanoj za ostale odnose, dok je pod točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženice za nadoknadom troškova postupka u preostalom iznosu od 2.500,00 eura.

1.2. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je upis u zemljišnoj knjizi u korist tuženice proveden na temelju rješenja Općinskog suda u Požegi, poslovni broj Z-2873/2014, od 29. siječnja 2016. donesenom u pojedinačnom ispravnom postupku, a da tužitelj niti u tom postupku, a niti u ovom postupku, na koji je upućena u skladu s odredbom čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama, nije dokazao da je na predmetnom poslovnom prostoru stekao pravo vlasništva.

2.1. Tužitelj je podnio žalbu protiv presude pobijajući je u dijelu u kojem nije uspio u sporu (točke I. i II. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavaka 1. i 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima postupka. Predlaže da ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači na način da prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti i udovolji zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka tužitelju računajući i žalbeni trošak u iznosu od 3.025,50 eura ili ju ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. U žalbi u bitnom osporava zaključke prvostupanjskog suda da prodavatelj Požeška dolina d.d. nije bio vlasnik predmetne nekretnine i da je pravni prednik tužitelja (kupac) nekretninu stekao od nevlasnika. Zatim, ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka kako je tuženica izdala Požeškoj dolini d.d. tabularnu ispravu 22. rujna 2024. (ispravno bi bilo 2004. godine) temeljem koje je tom društvu dopušten upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu, te ponavlja zašto smatra da je ta isprava valjani dokaz o vlasništvu ističući da je tuženica izdavanjem tabularne isprave raspolagala predmetnom nekretninom i da je stoga stjecanje vlasništva od strane trgovačkog društva Požeška dolina d.d. na zakonu osnovano. Smatra pogrešnim shvaćanje prvostupanjskog suda da tabularna isprava nije isprava na temelju koje bi trgovačko društvo Požeška dolina d.d. moglo postati vlasnikom nekretnine te da je pravni prednik tužitelja predmetni poslovni prostor stekao od nevlasnika. Smatra zakonitim raspolaganjem na temelju ugovora o kupoprodaji koji su Požeške doline d.d. i tužiteljev pravni prednik sklopili 19. kolovoza 2003. i da je stoga prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 46. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama. Također smatra nepravilnim zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije stekao predmetnu nekretninu niti dosjelošću, te ponavlja kako se u konkretnom slučaju radi o kvalificiranom posjedu nekretnine. Odluku o troškovima spora pobija zbog odluke o glavnoj stvari.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje u tekstu: ZPP) u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 365. ZPP-a).

6. U provedenom postupku, a ni donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa ni ona iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP -a na koju ukazuje tužitelj. Pobijana presuda sadrži dostatne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama koje nisu u suprotnosti sa sadržajem isprava u spisu. Obrazloženje sadrži jasne i uvjerljive razloge na kojima se temelji presuda.

7. U ovoj pravnoj stvari riječ je o tužbi za ispravak upisa u zemljišnoj knjizi pokretanjem parnice u smislu odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama, i to utvrđenja da je određeni upis u zemljišnoj knjizi u pojedinačnom ispravnom postupku pogrešan, i da se ispravi uz određenje kako bi taj upis trebao pravilno glasiti. Dakle, tužitelj je podnio tužbu za ispravak jer je zemljišno knjižni sud u pojedinačnom ispravnom postupku odbio njegov prigovor.

8. Prvostupanjski sud je na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio sljedeće odlučne činjenice, koje tužitelj ne osporava u žalbi:

- da je tuženica uknjižena u zemljišnoj knjizi kao vlasnica predmetnog poslovnog prostora na temelju rješenja Općinskog suda u Požegi poslovni broj Z-2873/2014 od 29. siječnja 2016. donesenog u postupku povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora,

- da je pravni prednik tužitelja MERCATOR-H d.o.o. izjavio prigovor i tražio uknjižbu prava vlasništva uz brisanje upisa tuženice. Prigovor je odbijen rješenjem poslovni broj Z-1241/2016 od 7. rujna 2018. i pravni prednik tužitelja je upućen podnijeti ovu tužbu za ispravak,

- da je tužitelj pravni sljednik MERCATOR-H d.o.o., a čiji pravni prednik je društvo PRESOFLEX d.o.o. Požega,

- da je zaključen ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine 19. kolovoza 2003 između prodavatelja Požeška dolina d.d. i pravnog prednika tužitelja PRESOFLEX d.o.o. kao kupca,

- da je Povjerenstvo Vlade za imovinu Republike Hrvatske izdalo tabularnu ispravu 22. rujna 2004. kojom je ovlastila društvo Požeška dolina d.d. da upiše pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u kojoj nije navedena pravna osnova njezinog izdavanja,

- da predmetna nekretnina nije procijenjena u temeljni kapital društva Požeška dolina d.d. (prodavatelja nekretnine) u postupku pretvorbe,

- da je prije upisa prava vlasništva u korist tuženice, u zemljišnoj knjizi predmetna nekretnina bila upisana kao društveno vlasništvo, te je upisano pravo korištenja imao Savezni sekretarijat za narodnu obranu (SSNO).

9. S obzirom na navedene nesporne činjenice, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nije dokazao da je društvo Požeška dolina d.d. bilo vlasnik predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji s pravnim prednikom tužitelja. Naime, nesporno je da su predmetne nekretnine prije upisa vlasništva tuženice bile društveno vlasništvo, te da u postupku pretvorbe društvenih poduzeća nisu unesene u temeljni kapital prodavatelja Požeške doline d.d., kao i da je godinu dana nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji tuženica izdala tabularnu ispravu prodavatelju u kojoj nije bio naveden pravni temelj njezinog izdavanja.

10. Tabularna isprava sama po sebi nije pravni temelj stjecanja vlasništva (titulus), kako smatra žalitelj, već samo predstavlja izjavu podobnu za uknjižbu (clausa intabulandi), dok se vlasništvo stječe uknjižbom u zemljišnoj knjizi. U konkretnom slučaju tabulatna isprava dokazuje da je tuženica dala suglasnost za uknjižbu vlasništva, ali ne dokazuje zbog čega je dala tu suglasnost. Tabularna isprava ne dokazuje da je Požeške doline d.o.o. stekla vlasništvo, jer u njoj nije navedeno na temelju koje pravne osnove ga je stekla, a u vrijeme sklapanja ugovora o kupoprodaji i izdavanja tabularne isprave nekretnina je bila upisana kao društveno vlasništvo.

11. Nekretnine koje nisu bile predmetom pretvorbe ne mogu se prenositi na druge pravne osobe jer ih bez toga prenositelj nije mogao steći kao vlasnik primjenom čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima to iz razloga jer nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego ga i sam ima i jer je odredbom čl. 47. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 21/96, 16/98, 71/97, 73/00, 92/10 i 145/10) bilo propisano da se stvari koje nisu bile procijenjene u društveni kapital pravne osobe na temelju Zakona prenose Fondu za privatizaciju, a čiji je pravni slijednik tuženica Republika Hrvatska, što je pravilno zaključio prvostupanjski sud, pozivajući se pritom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-43/2015-6 od 21. veljače 2024.

12. Stoga se ne može samo iz tabularne isprave zaključiti da je Požeška dolina d.d. vlasnik ili da je imala valjani pravni temelj za stjecanje vlasništva. Činjenica je da je nekretnina bila društveno vlasništvo i da u postupku pretvorbe nije unesena u temeljni kapital prodavatelja, te da je tuženica stekla pravo vlasništva na temelju zakona, dok iz podataka u spisu ne proizlazi da je izdavanju tabularne isprave prethodilo sklapanje pravnog posla kojemu je cilj bio stjecanje prava vlasništva na nekretnini. Dakle, iz podataka u spisu ne proizlazi da je prodavatelj nekretnine Požeška dolina d.o.o. stekao pravo vlasništva na nekretnini pa ga nije mogao prenijeti na kupca, pravnog prednika tužitelja.

13. Uz nespornu činjenicu da je tuženica upisana kao vlasnik predmetne nekretnine nakon provedenog pojedinačnog ispravnog postupka u kojem je tužitelj sudjelovao i odbijen je njegov prigovor, u ovoj parnici tužitelj je bio dužan dokazivati činjenice na kojima temelji svoje pravo. Međutim, tužitelj samo ponavlja navode iz ispravnog postupka i prilaže iste isprave iz kojih ne proizlazi da je stekao pravo vlasništava time što je sklopljen ugovor o prodaji, jer nije dokazao da je prodavatelj bio vlasnik i na temelju koje osnove je prodavatelj stekao vlasništvo, dok tabularna isprava, kako je navedeno, ne dokazuje stjecanje vlasništva. Tužitelj nije dokazao kontinuitet stjecanja prava vlasništva prodavatelja nekretnine od tužiteljice, pa posljedično ni tužitelja od prodavatelja. Prema tome, po shvaćanju ovog suda tužitelj nije dokazao da bi on bio vlasnik predmetne nekretnine, što je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 219. st. 1. i čl. 7. ZPP-a) bio dužan učiniti u ovoj parnici.

14. Suprotno navodima žalitelja, pravilno je utvrdio prvostupanjski sud da tužitelj nije stekao vlasništvo predmetne nekretnine niti dosjelošću, za što je dao jasne i valjane razloge u točkama 38., 48. do 54. obrazloženja.

15. Sukladno odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14; dalje u tekstu: ZV), posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed). Prvostupanjski sud je jasno obrazložili svoja utvrđenja u pogledu odlučne okolnosti zakonitosti posjeda tužitelja na predmetnim nekretninama, kao jedne od kumulativno propisanih pretpostavki iz odredbe čl. 159. st. 1. ZV-a. Na temelju utvrđenih okolnosti slučaja u ovom predmetu ne proizlazi da su tužitelj i njegovi pravni prednici kroz cijelo vrijeme posjedovanja predmetnih nekretnina za to imali valjani pravni temelj, budući da je nekretnina bila društveno vlasništvo i nije bila unesena u temeljni kapital prodavatelja, što je pravni prednik tužitelja kao kupac, koji je i sam sudjelovao u pretvorbi to mogao i morao znati. Osam toga tužitelj nije dokazao da je on i njegovi pravni prednici samostalno i pošteno posjedovali predmetne nekretnine u razdoblju od 40. godina.

16. Prvostupanjski sud je dao jasno i logično obrazloženje za odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva koje u cijelosti prihvaća ovaj sud. Na pravilno utvrđene činjenice je sud pravilno primijenio materijalno pravo, a ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena neka od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a žalitelj nije određeno naveo o kojoj bitnoj povredi bi se radilo.

17. Žalitelj nije naveo određene razloge zbog kojih smatra da je odluka o troškovima postupka nepravilna i nezakonita, nego taj dio presude pobija samo zbog odluke o glavnoj stvari. Stoga je odluka o troškovima potvrđena bez ispitivanja je li donesena pravilnom primjenom materijalnog prava u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. ZPP-a.

18. S obzirom na to da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija kao i razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na osnovi odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a, odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kako je presuđeno u izreci.

Zagreb, 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Kristina Saganić