REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-2642/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Branka Šabarić Zovko, u pravnoj stvari tužitelja GRADNJA d.o.o., Osijek, Ribarska 1, OIB 80617411375, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Zec i partneri, Osijek, protiv tuženika GRAD VALPOVO, Valpovo, M. Gupca 32, OIB 84382730327, kojeg zastupa punomoćnik Stjepko Medved, odvjetnik u Valpovu, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-277/2024-50 od 26. svibnja 2026., 8. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-277/2024-50 od 26. svibnja 2026. u točkama I. do VI. izreke.
Obrazloženje
1. Rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj Povrv-277/2024-50 od 26. svibnja 2026. je, radi osiguranja tužiteljeve novčane tražbine u iznosu od 16.042,19 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. veljače 2024. do isplate po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, određena prethodna mjera kojom se zabranjuje svim bankama kod kojih tuženik ima otvorene račune da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika isplati s njegovog računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera (točka I. izreke); provedba ove prethodne mjere naložena je Financijskoj agenciji (točka II. izreke); određeno je da provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja (točka III. izreke); određeno je da prethodna mjera traje najduže 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu (točka IV. izreke); određeno je da žalba protiv rješenja o osiguranju ne odgađa provedbu prethodne mjere (točka V. izreke); određeno je da se iznos novčanih sredstava kod banke za koji je određena zabrana isplate ne može prenijeti s tog računa dok zabrana traje, osim namirenja osigurane tražbine (točka VI. izreke); odbijen je tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere radi osiguranja tražbine u iznosu od 33.069,31 eura sa zateznim kamatama (točka VII. izreke).
2. Prema obrazloženju, prvostupanjski sud je donio takvu odluku primjenom odredbe članka 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) jer je presudom poslovni broj Povrv-277/2024-50 od istog dana ocijenjen djelomično osnovanim tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 16.042,19 eura sa zateznim kamatama, a u kojem dijelu je održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Maria Čerkeza, Darda, poslovni broj Ovrv-566/2024 od 13. svibnja 2024., zbog čega je prvostupanjski sud ocijenio kako su ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere. Budući da je tom presudom ukinut citirani platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 33.069,31 eura sa zateznim kamatama i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, prvostupanjski sud je u tom dijelu odbio prijedlog za određivanje prethodne mjere.
3. Protiv navedenog rješenja u dijelu u kojem nije uspio u postupku osiguranja žalbu je podnio tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom ovome sudu da rješenje u pobijanom dijelu ukine i tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere odbije. U žalbi u bitnom navodi kako u konkretnom slučaju ne postoji opasnost od nemogućnosti naplate tužiteljeve tražbine jer je tuženik jedinica lokalne samouprave koja ne može biti podvrgnut insolvencijskom postupku. Dalje navodi kako tužitelj tijekom postupka nije ukazivao ni na kakvu konkretnu okolnost iz koje bi proizlazilo da postoji opasnost da će eventualna buduća naplata njegove tražbine biti onemogućena ili znatno otežana. Nije utvrđeno da bi tuženik raspolagao svojom imovinom s ciljem izbjegavanja naplate, niti da bi tuženik bio prezadužen ili da su pokrenuti postupci koji bi doveli u pitanje njegovu financijsku stabilnost. Šteta koju određena prethodna mjera može prouzročiti tuženiku je višestruko veća od koristi koju ona može imati za tužitelja. Konačno, tuženik ističe da je osporio tužiteljevu tražbinu te osporava stajalište prvostupanjskog suda o djelomičnoj osnovanosti tužiteljeve tražbine u iznosu za koji je određena prethodna mjera.
4. Odgovor na žalbu nije podnesen.
5. Žalba je neosnovana.
6. Ispitavši prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu na temelju odredaba čl. 381. i čl. 365. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22), u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a te na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je utvrdio da je ono pravilno i zakonito.
7. U postupanju prvostupanjskog suda koje je prethodilo donošenju pobijane odluke, kao ni u pobijanoj odluci, nema bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Odredbama čl. 501.a ZPP-a je propisano da u postupku pred trgovačkim sudovima koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, sud će najkasnije do zaključenja glavne rasprave na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, odrediti zabranu banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera, u pravilu iznos sporne tražbine, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu. Dakle, za određivanje prethodne mjere u skladu s citiranim zakonskim odredbama moraju biti kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: 1) mora se raditi o postupku pred trgovačkim sudom koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i 2) iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava mora proizlaziti veća vjerojatnost da tužitelj (a ne tuženik) uspije u sporu. Ako su ispunjene te pretpostavke sud je dužan najkasnije do zaključenja glavne rasprave odrediti predloženu mjeru osiguranja.
9. Citirane odredbe čl. 501.a ZPP-a upućuju na teret dokazivanja koji je povodom prijedloga za određivanje prethodne mjere na tuženiku. Naime, tužitelj povodom svog prijedloga ne mora dokazivati postojanje veće vjerojatnosti svog uspjeha u sporu. Za tužitelja je dovoljno da se radi o parnici povodom pravnog lijeka protiv platnoga naloga na temelju vjerodostojne isprave ili rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, da prijedlog podnese do zaključenja glavne rasprave i da je zatražio mjeru zabrane banci da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera. Tuženik je stranka koja mora u pravnom lijeku protiv platnoga naloga odnosno protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i podnošenjem isprava dokazati veću vjerojatnost da će uspjeti u sporu.
10. U konkretnom slučaju se nesporno radi o postupku pred trgovačkim sudom u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika čime je ispunjena prva pretpostavka za određivanje prethodne mjere.
11. Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je ispunjena i druga pretpostavka za određivanje prethodne mjere jer iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tužitelj (a ne tuženik) uspije u sporu, dok u ovoj fazi postupka tuženik nije dokazao suprotno. Tako je na temelju provedenog dokaznog postupka u bitnome utvrdio da tužitelj osnovano traži od tuženika plaćanje iznosa od 16.042,19 eura temeljem odredbe čl. 627. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) jer su se cijene elemenata povećale u tolikoj mjeri da je cijena ugovorenih radova veća za više od deset postotaka, pri čemu je dodatno utvrdio da je do povećanja cijene došlo prije tuženikova dolaska u zakašnjenje.
12. U odnosu na žalbene navode da nisu ispunjene pretpostavke za određivanje prethodne mjere iz odredbe čl. 332. Ovršnog zakona, odnosno da tužitelj nije učinio vjerojatnom opasnost da bi se bez tog osiguranja onemogućilo ili znatno otežalo ostvarenje tražbine, ovaj sud ukazuje da ta opasnost kao uvjet za određivanje predložene mjere nije propisana odredbom čl. 501.a ZPP -a, a koja se mjera određuje neovisno o pretpostavkama za određivanje osiguranja po odredbama Ovršnog zakona.
13. Također, ovaj sud nije ispitivao osnovanost ostalih tuženikovih žalbenih navoda usmjerenih na presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa koji je osiguran predmetnom prethodnom mjerom. To iz razloga jer je predmet ovog žalbenog postupka ispitivanje pravilnosti odluke prvostupanjskog suda o ispunjenju pretpostavki za donošenje prethodne mjere iz odredbe čl. 501.a ZPP-a.
14. Uzevši u obzir navedeno, tuženik svojim žalbenim navodima nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, dok u postupanju prvostupanjskog suda nisu uočene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
15. Zbog toga je, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. ZPP-a, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu.
Zagreb, 8. srpnja 2026.
Sudac
Branka Šabarić Zovko
