Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-569/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice ŠCM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Robertu Ristu, odvjetniku iz Krka, protiv tužene NCM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Krunoslavu Vuljaku, odvjetniku iz Koprivnice, radi uznemiravanja prava vlasništva, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-209/2019- 39 od 5. ožujka 2026., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana dok se žalba tuženice uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Krku poslovni broj P-209/2019-39 od 5. ožujka 2026.:

- potvrđuje u točki I. izreke,

- ukida u točki II. izreke te se u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Tuženoj NCM iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], nalaže se da prestane uznemiravati ŠCM iz [adresa], OIB – [osobni identifikacijski broj] u ostvarivanju vlasničkih prava na kući i okućnici kuće u [adresa], izgrađenoj na [adresa] izgrađene na grč. [katastarska čestica] u g.t. 1. z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da gradi i koristi podrum izgrađen ispod grč. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina].

II Tužena NCM iz [adresa], OIB – [osobni identifikacijski broj] dužna je uspostaviti prijašnje stanje kuće u [adresa], na način da zatrpa podrum izgrađen ispod grč. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina], a sve u roku od 15 dana, alternativno protekom roka od 15 dana tuženik je dužan naknaditi štetu tužiteljici u iznosu od 10.617,82 EUR sa ZZ kamatom od dana presuđenja do isplate. III Na ime nužnih građevinskih radova stabilizacije objekta tužena NCM iz [adresa], OIB – [osobni identifikacijski broj] dužna je naknaditi štetu tužiteljici u iznosu od 13.272,28 EUR sa ZZ kamatom tekućom od 1. srpnja 2011.g. do isplate.

IV Tuženik je dužan naknaditi trošak parničnog postupka.“

II Nalaže se tužiteljici ŠCM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da naknadi tuženoj NCM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 7.250,00

EUR, u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 19. ožujka 2026. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.-Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tužiteljici ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Protiv točke II. izreke (odluka o naknadi parničnog troška) navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica 6. ožujka 2026. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da drugostupanjski sud tužiteljici naloži da tuženoj naknadi i daljnji parnični trošak, kao i trošak žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu dani.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se naloži tuženici da ju prestane uznemiravati u ostvarivanju njezinih vlasničkih prava na kući i okućnici kuće u [adresa], izgrađene na grč. [katastarska čestica], na način da gradi i koristi podrum izgrađen ispod navedene građevinske čestice te temeljem toga da uspostavi prijašnje stanje na način da zatrpa podrum, a ako to ne učini u roku za dobrovoljno ispunjenje, da joj je dužna naknaditi štetu u iznosu od 10.617,82 eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate te da joj na ime nužnih građevinskih radova stabilizacije objekta naknadi štetu u iznosu od 13.272,28 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. srpnja 2011. Osnovna je tvrdnja tužiteljice da je tuženica iskopala podrum ispod njezinog dijela kuće što je dovelo do narušavanja stabilnosti kuće zbog čega je ona morala izvesti određene građevinske radove.

6.1. Tuženica je osporila osnov i visinu tužbenog zahtjeva tvrdeći kako je dio podruma u kojem je ona vršila određene radove njezino vlasništvo, a ne vlasništvo tužiteljice te kako tim radovima nije došlo do narušavanja stabilnosti objekta tužiteljice koji se nalazi iznad navedenih prostorija podruma.

6.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je objekt tužiteljice i tuženice izgrađen na katastarskoj čestici koja je nosila broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i koja je 2001. godine prije pokretanja postupka diobe u naravi predstavljala kuću prizemnicu s podrumom,

- da su ŠC i tuženica bili prije pokretanja postupka diobe upisani kao suvlasnici grč. [katastarska čestica] zgrada s dvorištem, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svaki u ½ dijela,

- da je postupak razvrgnuća pokrenuo ŠC prijedlogom od 28. lipnja 2001.,

- da je u tom postupku nalazom stalnog sudskog vještaka graditeljske struke Vesne Volarić iz Vrbnika, a nakon očevida na licu mjesta utvrđeno da se radi o prizemnoj stambenoj građevini s okućnicom i da se ispod dijela zgrade nalazi podrum kojem se prilazi izvana,

- da je u nalazu navedenog vještaka utvrđeno da idealna podjela na dvije jednake cjeline nije moguća zbog čega se predlaže podjela na dio „A“ koji je u nalazu građevinskog vještaka označen zelenom bojom i koji se sastoji od južnog ulaznog dijela terase, hodnika, wc-a te tri sobe s istočne desne strane i s pripadajućim dijelom okućnice i dio „B“ koji se sastoji od južnog dijela terase, kuhinje i sobe na lijevoj zapadnoj strani gledajući od ulaza, kao i podruma u suterenu s pripadajućim dijelom okućnice, sve označeno narančastom bojom,

- da se podrum u vrijeme razvrgnuća suvlasničke zajednice nalazio ispod oba dijela građevine, dijela „A“ i dijela „B“ i da je u cijelosti pripao u navedenoj podjeli tuženici, a u okviru dijela „B“, dok je dio „A“ kako je on opisan pripao ŠC,

- da je rješenjem Općinskog suda u Krku broj R1-32/01 od 29. kolovoza 2002. predmetna nekretnina podijeljena upravo tako kako je to predložila sudska vještakinja,

- da je ŠC kao predlagatelj podnio žalbu protiv tog rješenja, ali je od iste odustao svojim podneskom od 17. veljače 2003., što je utvrđeno rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Gž-2718/02-2 od 26. veljače 2003.,

- da je ŠC svoj dio nekretnine kupoprodajnim ugovorom od 5. svibnja 2003. prodao ovdje tužiteljici,

- da su tužiteljica i tuženica izvršile parcelaciju grč. [katastarska čestica] na način da su novoformirane č.k. [katastarska čestica] koja je postala vlasništvo tužiteljice i č.k. [katastarska čestica] koja je postala vlasništvo tuženice,

- da je tuženica u svrhu rekonstrukcije svoje kuće ishodila lokacijsku dozvolu Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinskopravne poslove, Ispostava Krk od 7. prosinca 2005. u kojoj je navedeno da je predmet rekonstrukcije građevina sagrađena na č.k. [katastarska čestica] i dijelu č.k. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle i na dijelu u vlasništvu tužiteljice,

- da se u navedenoj lokacijskoj dozvoli građevina opisuje kao poluograđena obiteljska kuća sagrađena prije 15. veljače 1968. s dvije stambene jedinice i tri etaže, suteren, prizemlje i kat,

- da iz glavnog projekta za rekonstrukciju građevine sagrađene na č.k. [katastarska čestica] proizlazi da istim nije obuhvaćen podrum,

- da je očevidom na licu mjesta od 8. travnja 2016. utvrđeno da se dio podruma površine 4,70 x 6,73 m nalazi ispod kuće tužiteljice i da se u isti ulazi kroz prizemni stan u vlasništvu tuženice,

- da je od strane građevinske inspekcije 5. lipnja 2015. utvrđeno da je tuženica izvela građevinske radove na dijelu susjednog objekta u vlasništvu tužiteljice te joj je rješenjem Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Rijeci Klasa: UP/I-362- 02/15-02/775, Urbroj: 531-07-1-3-2-15-04/VŽ od 14. srpnja 2015. naloženo da ukloni podrum ispod č.k. [katastarska čestica] na način da isti zatrpa jer je izveden bez građevinske dozvole,

- da je povodom žalbe tuženice Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom broj Usž-546/18 od 28. veljače 2019. poništio rješenje Uprave za inspekcijske poslove, Područne jedinice u Rijeci od 14. srpnja 2015. i predmet vratio na ponovni postupak uz obrazloženje da je u postupku razvrgnuća pod brojem R1-32/01 podrum koji se nalazio ispod oba dijela građevine u cijelosti pripao tuženici, pri čemu se navedeni sud pozvao na uvjerenje katastra kojim je potvrđeno da je objekt na č.k. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ranije na grč. [katastarska čestica], sagrađen prije 1968. godine pa da je i podrum koji se nalazi ispod tog objekta izgrađen prije 15. veljače 1968., zbog čega da nije prihvaćeno stajalište da je dio podruma na č.k. [katastarska čestica] izgrađen nelegalno,

- da navedeni upravni postupak još nije okončan,

- da iz nalaza i mišljenja građevinskog vještaka Jasminke Lalić proizlazi da je uvidom u tehnički opis projekta za rekonstrukciju građevine (koji nije predan u spis, ali ga je tužiteljica dostavila vještakinji za potrebe izrade nalaza i mišljenja) predviđeno da se strukturalni zahvati na dijelu građevine sastoje od izvedbe nove armirano-betonske konstrukcije terase, jednokrakog armirano-betonskog stubišta, nove međukatne i krovne konstrukcije od polumontažne fert-strop konstrukcije s gredicama i šuplje opeke te tlačnom pločom armiranom mrežom Q131, zidanja nosivih zidova kata i zidanja pregradnih zidova, a da je prije zidanja etaže kata potrebno na postojećim kamenim zidovima u punoj širini zida 60 cm izvesti horizontalni serklaž,

- da stoga vještakinja zaključuje da su jedini radovi koje je tužiteljica izvela u svrhu stabilizacije objekta izrada fert ploče iznad podruma i zid od betonskih bloketa u podrumu čija vrijednost iznosi bez PDV-a 11.826,00 kuna, odnosno 1.569,58 eura, dok su svi ostali izvedeni radovi bili predviđeni glavnim projektom rekonstrukcije kuće,

- da prema mišljenju vještakinje tuženica ni na koji način nije narušila stabilnost objekta tužiteljice jer je postojanje podruma ispod kuće tužiteljice evidentirano od ranije, a tužiteljica je ta koja je izvodila radove u podrumu izgradnjom fert ploča i zida,

- da je tužiteljica prilikom izgradnje betonske ploče iznad sporne prostorije 2011. godine skinula klizna vrata prema prostorijama tuženice i zazidala ulaz u podrum, a u stropu podruma napravila je otvor koji vodi u kuću tuženice, zbog čega je po tužbi tuženice kao tužiteljice vođen postupak kod Općinskog suda u Krku pod brojem P- 503/2011 te je donijeta 12. rujna 2012. odluka kojom je utvrđeno da je ovdje tužiteljica, a u tom postupku tuženica, smetala tuženicu, a u tom postupku tužiteljicu, u mirnom posjedu njezine nekretnine oznake č.k. 220/4G na način da je skinula klizna vrata na ulazu u podrum, zazidala vrata podruma i u stropu podruma napravila otvor s oplatom te u podrum postavila grede i potpornje, pa joj se zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje i nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja.

6.3. Prvostupanjski sud je saslušao po strankama predložene svjedoke. Prema iskazu PC, koji je bio prijatelj roditelja tuženice i imao ključ i brinuo se o kući u vrijeme dok su oni bili odsutni, ispod kuće tuženice je i ranije postojao podrum, ali ne i ispod dijela kuće tužiteljice, nego je u tom dijelu bilo nasipano kamenje i zemlja. Svjedok TC, koji je izvodio građevinske radove na betoniranju ploče u prizemlju kuće tužiteljice, iskazuje da su ispod ploče na čijem je mjestu ranije bila drvena konstrukcija bile stijene i zemlja te je u tada neuređenom podrumu napravljen zid po cijeloj širini kuće koji je bio potreban da bi se na njega naslonila betonska ploča. Svjedok DC, koji je po ovlaštenju ŠC pokazivao kuću tužiteljici prije zaključenja kupoprodaje, navodi da ispod kuće tužiteljice nije postojao podrum. Iz iskaza sina tužiteljice IC proizlazi da je ispod kuće tužiteljice bio jedan neupotrebljiv prostor u kojem je bila stijena i u kojem se nije moglo hodati. Navedeni svjedok naveo je također da je u vrijeme kupoprodaje postojao prolaz iz podruma tuženice u dio ispod kuće tužiteljice, ali da je taj dio ispod kuće tužiteljice bio nasipan. Svjedokinja ČC, koja je za parnične stranke radila glavni projekt za građevinsku dozvolu za rekonstrukciju kuće, navela je kako podrum nije obuhvaćen projektom jer su se stranke tako dogovorile, odnosno zbog toga što je ranija grč. [katastarska čestica] parcelirana vertikalno, a ulaz u podrum se nalazio u dijelu kuće tuženice pa se u projektu nije moglo prikazati da se ulaz u prostor ispod dijela kuće tužiteljice nalazi na dijelu koji je pripao tuženici. Prema njezinom sjećanju u sporni se prostor ulazilo kroz prostor tuženice i dogovoreno je da će taj prostor koristiti tuženica. Svjedok HC, koji je bio angažiran od strane tuženice 2014. godine da kao građevinski vještak utvrdi je li izvođenjem građevinskih radova u prostoru ispod kuće tužiteljice došlo do umanjenja vrijednosti podruma, je naveo da se u podrum ulazilo iz objekta tuženice, a da je u dijelu podruma ispod kuće tužiteljice bio sagrađen zid od bloketa i konstrukcijski u stropu, a pod je u toj prostoriji bio zemljani. Svjedok MC koji je za tužiteljicu izvodio građevinske radove na prvoj ploči navodi da je bilo problema s visinskom razlikom pa je u prostoru ispod kuće tužiteljice zabetoniran otvor prema dijelu podruma ispod kuće tuženice. Svjedok JC iskazuje da je bio od strane tuženice angažiran da očisti spornu podrumsku prostoriju, dok svjedok LC, suprug tuženice, ističe kako brat tuženice ŠC nikada nije bio u posjedu podruma.

6.4. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je sve poslove vezane uz kupoprodaju dogovorila s PC, da nije ulazila u podrum jer se u isti moglo ući samo iz dijela kuće tuženice te da ju je PC uvjeravao da ispod njezinog dijela kuće nema podruma, već samo nasip i grede na koje je položena drvena konstrukcija. Prvi put je ušla u podrum kada je tuženica započela s radovima, pri čemu se ne može odrediti kada je to točno bilo, ali da je u zimi 2010. godine primijetila da drveni pod propada zbog čega su angažirani majstori i da je tada vidjela da nema nasipa ni greda koje drže ploču. Podrum da je tada bio iskopan, ali neuređen.

6.5. Tuženica u svom iskazu navodi da je dio podruma ispod kuće tužiteljice bio nasipan, ali ne na način da bi taj nasip bio potpora drvenoj konstrukciji. Između dvaju dijelova podruma da je postojao stari kameni zid u kojem su bila vrata, a koji zid je ona srušila i napravila novi zid s kliznim vratima. Tužiteljica da je tijekom proljeća 2011. na taj novi zid naslonila svoj betonski zid i zazidala otvor zbog čega je vođen postupak smetanja posjeda. U dijelu podruma ispod kuće tužiteljice da ona nije izvodila nikakve radove, već je samo očistila šutu koja ni u jednom dijelu podruma nije doticala strop odnosno drvenu ploču.

6.6. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud u odnosu na tužbeni zahtjev za prestanak uznemiravanja citira članak 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015.-pročišćeni tekst; dalje: ZV) kojim je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo, mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegove vlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari na njoj je da to dokaže. Prvostupanjski sud se pozvao i na članak 126. ZV-a prema kojemu se pravo vlasništva na temelju sudske odluke stječe u trenutku pravomoćnosti.

6.7. Zaključak je prvostupanjskog suda da je tuženica pravo vlasništva spornog podruma stekla u postupku u kojem je sudjelovao i prednik tužiteljice ŠC koji je nekretninu prodao nakon pravomoćnog okončanja postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice te da on nije mogao prodati tužiteljici podrum, odnosno prostor ispod njegovog dijela „A“ jer nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ih sam ima, obzirom da mu taj prostor nije pripao. Prvostupanjski sud je prihvatio iskaz svjedoka HC koji potvrđuje da je sporni dio podruma postojao od ranije, a što je istovjetno i utvrđenju građevinskog vještaka iz spisa broj R1-32/01, kao i iskazu svjedokinje ČC koja je objasnila zbog kojih razloga podrum nije prikazan u glavnom projektu, jer da se dio podruma u vlasništvu jedne osobe ne može prikazati ispod dijela građevine u vlasništvu druge osobe. Njezin iskaz u dijelu o dogovoru stranaka oko korištenja spornog prostora istovjetan je podjeli u postupku razvrgnuća. Prihvaćeni su i iskazi svjedoka TC i MC koji su iskazivali o radovima izvedenim po nalogu tužiteljice, kao i svjedoka JC i koji da su svi istovjetno potvrdili da se u sporni prostor ispod kuće tužiteljice ulazilo iz dijela podruma ispod kuće tuženice, a svjedok JC govorio je i o čišćenju podruma po nalogu tuženice.

6.8. Prvostupanjski sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka IC, sina tužiteljice, jer je zainteresiran za ishod spora i suprotan s iskazima svjedoka koje je sud prihvatio i s ispravama u spisu. Također nije prihvaćen niti iskaz tužiteljice o nepostojanju podruma ispod njezinog dijela kuće u vrijeme kupoprodaje jer je ista iskazala da u podrum nije ulazila sve do trenutka kada je tuženica započela s izvođenjem građevinskih radova, te da joj je rečeno da ispod njezinog djela objekta nema podruma. Također se ne prihvaća niti dio njezinog iskaza da u vrijeme razvrgnuća i u vrijeme kupoprodaje sporni podrum nije postojao te da je drvena ploča bila položena na nasip u podrumu jer da to ne proizlazi niti iz jednog dokaza.

6.9. Prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala vlasništvo niti kvalificirani posjed – pretpostavljeno vlasništvo spornog dijela podruma. Iz izvedenih dokaza i iskaza svjedoka, pa i same tužiteljice da proizlazi da se u podrum ulazilo isključivo iz dijela kuće tuženice, dok je tužiteljica otvor prema podrumu napravila prilikom izgradnje betonske ploče 2011. godine zbog čega se vodio i postupak radi smetanja posjeda.

6.10. Uznemiravanje čije se utvrđenje traži da se sastoji od izgradnje i korištenja podruma ispod č.k. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali da iz izvedenih dokaza ne proizlazi da je tuženica izvodila radove izgradnje podruma, već upravo suprotno, da je dio podruma ispod kuće tužiteljice postojao i ranije i da je upravo tuženica vlasnica i poštena posjednica podruma u cijelosti. Izvedenim radovima u podrumu od strane tuženice da nije uznemireno pravo vlasništva tužiteljice u odnosu na kuću i okućnicu na č.k. [katastarska čestica] jer tužiteljica nije dokazala da je tuženica izvodila ikakve radove kojima je zadirala u kuću u i okućnicu tužiteljice, a građevinski vještak je naveo da se radovima koje je izvela tuženica nije poremetila statika objekta tužiteljice, već je upravo tužiteljica ta koja je radovima zahvatila prostor podruma izgradnjom otvora u fert ploči i izgradnjom betonskog zida u podrumu. U konačnici prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala svoje vlasništvo ili kvalificirani posjed podruma niti radnju tuženice koja bi predstavljala neosnovano uznemiravanje prava vlasništva tužiteljice na kući i okućnici sagrađenoj na č.k. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog čega je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom I. i II. izreke.

6.11. U odnosu na zahtjev za naknadu štete prvostupanjski sud se pozvao na članke 1085., 1045. i 1063. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) te je zaključio da bi kopanje podruma predstavljalo opasnu djelatnost pa da tužiteljica obzirom da tvrdi da joj je šteta uzrokovana građevinskim radovima tuženice trebala dokazati izvođenje opasne djelatnosti, činjenicu nastanka štete i visinu štete, dok se u slučaju dokazivanja navedenih pretpostavki pretpostavlja uzročno-posljedična veza između opasne djelatnosti i štete. Tužiteljica da nije dokazala da je tuženica izvodila ikakve radove u podrumu, a posebno radove na prokopavanju podruma obzirom da je podrum ispod kuće tužiteljice postojao od ranije i da je tuženica u vrijeme započinjanja s radovima na rekonstrukciji svoje kuće samo raščistila spornu prostoriju od nasipa, ali istu nije prokopala. Iako tužiteljica nije dokazala štetnu radnju prvostupanjski sud je razmotrio i ispunjenje drugih dviju pretpostavki, tj. štetu i visinu štete te je na temelju nalaza vještaka zaključio da radovima koje je obavila tuženica, a to je izgradnja zida i stavljanje kliznih vrata te čišćenje sporne prostorije, ista nije mogla narušiti stabilitet objekta tužiteljice. Upravo da je tužiteljica izvodila radove postavljanja fert ploča, odnosno armirano-betonske ploče s ciglenim gredicama i ispunama i gradnju zida prema prostoru tuženice čime je „statički učvrstila postojeće stanje“. Prema nalazu i mišljenju vještaka navedeni radovi nisu posljedica saniranja štete uzrokovane kopanjem podruma od strane tuženice pa da navedeni radovi predstavljaju poboljšice, ali ne i radove koje je bilo nužno poduzeti radi otklanjanja navodne štete – slijeganja kuće, uslijed radova koje je izvodila tuženica.

6.12. Prvostupanjski sud je raspravio i prigovor zastare u odnosu na novčani dio tužbenog zahtjeva jer je iz postupka smetanja posjeda utvrđeno da su radovi na izgradnji fert ploča i betonskog zida u podrumu od strane tužiteljice izvedeni u razdoblju od travnja do lipnja 2011. Tužiteljica da je betonski zid u podrumu gradila dva puta zbog rušenja od strane tuženice, ali da je isti bio sagrađen najkasnije do 17. lipnja 2011. Radovi na izgradnji fert ploča i betonskog zida u podrumu da su svakako bili okončani do srpnja 2011., kako je to navela i tužiteljica u svojoj tužbi, pa zbog toga da je tužba podnesena izvan roka iz članka 230. ZOO-a od tri godine. Radovi da su završeni do srpnja 2011. kada je tužiteljici bila poznata osoba koja je počinila navodnu štetu, kao i visina štete pa da je tužba mogla biti podnijeta do srpnja 2014., a ista je podnesena 7. kolovoza 2015.

6.13. Zbog toga su odbijeni i tužbeni zahtjevi koji se odnose na naknadu štete.

6.14. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa). Tuženici nije priznat putni trošak za dolazak iz [adresa] pred sud u Krku, jer da nije dokazala visinu tog troška.

7. Tužiteljica u žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da za svoju odluku nije dao jasne razloge, zbog čega istu nije moguće ispitati te da je počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 8. ZPP-a jer presudu nije opravdao uvjerljivim i logičkim razlozima da bi se moglo provjeriti ima li takvo uvjerenje pravnu i činjeničnu osnovu.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer je za svoju odluku dao jasne razloge i istu je moguće ispitati, a nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7.2. Također nije počinjena niti bitna povreda iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom

8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti te je na temelju istih i obrazlažući iste utemeljio svoju odluku.

7.3. Tužiteljica u žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, prije svega inzistirajući na tome da rješenje o diobi R1-32/01-31 od 29. kolovoza 2002. nije pravomoćno zbog čega se ne može prihvatiti da je razvrgnuće između ŠC i tuženice napravljeno navedenim rješenjem, smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti nalaz građevinske inspekcije iz 2015. godine jer je i to rješenje nepravomoćno. Ponavlja kako je tuženica bez odobrenja tužiteljice proširila svoj podrumski prostor zbog čega da je tužiteljici nastala šteta, kako ju je ona opisala, inzistira na tome da je tuženica potkopala kuću tužiteljice izgradnjom podruma zbog čega je narušila statiku te osporava nalaz i mišljenje građevinskog vještaka. Također analizira i iskaz saslušanih svjedoka te ih ocjenjuje na drugačiji način nego što to čini prvostupanjski sud. Navodi i kako je materijalno pravo pogrešno primijenjeno s obzirom da činjenično stanje od strane suda nije valjano utvrđeno.

7.4. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno te vrlo detaljno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo na koje se pozvao u svojoj odluci. Tvrdnja tužiteljice kako rješenje kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica između njezinog prednika, odnosno ŠC i tuženice nije moguće prihvatiti jer da to rješenje nije pravomoćno suprotno je činjenicama, a o kojima govori i prvostupanjski sud i koje proizlaze iz navedenog predmeta. Točno je da sud koji je provodio razvrgnuće nije rješenjem utvrdio pravomoćnost navedenog rješenja, ali uvidom u spis proizlazi kako je protiv rješenja Općinskog suda u Krku broj R1-32/01- 31 od 29. kolovoza 2002. žalbu podnio punomoćnik predlagatelja ŠC, ali je tu žalbu povukao svojim podneskom od 17. veljače 2003. te je Županijski sud u Rijeci kod kojeg se nalazio prvostupanjski sud radi odlučivanja o žalbi ŠC donio rješenje broj Gž-2718/02-2 od 26. veljače 2003. kojim je utvrđeno da je predlagatelj ŠC odustao od podnesene žalbe. Tada je prvostupanjski sud riješio da je rješenje postalo pravomoćno s 26. veljače 2003. Dakle, navedeno rješenje kojim je razvrgnuta suvlasnička zajednica na način kako je to navedeno u tom rješenju i prema kojemu je realno podijeljen posjed tada postojećeg stambenog objekta između ŠC i tuženice je postalo pravomoćno i tuženici je u toj diobi pripao podrum za kojeg je već tada utvrđeno prilikom očevida da postoji i ispod dijela objekta koji je pripao ŠC.

7.5. U svom iskazu sama tužiteljica navodi da joj prilikom kupovine nije rečeno da ispod njezinog dijela građevine postoji podrum, a za isti da je saznala tek kada je tuženica započela s rekonstrukcijom svog dijela građevine. I ovaj sud prihvaća iskaze svjedoka koje prihvaća i prvostupanjski sud iz kojih proizlazi da je sporni dio podruma postojao i u vrijeme kupovine od strane tužiteljice i da je isti dijelom bio nasipan, ali ne na način da bi bio nasipan do drvene konstrukcije tužiteljičine građevine, već se radilo o neuređenom dijelu prostora koji je bio otvoren i koji prema nalazu vještaka kao takav nije mogao utjecati na stabilnost građevinskog objekta tužiteljice, kako to ona tvrdi. Postavljanje fert ploče i gradnja zida koja je trebala dodatno ojačati konstrukciju objekta tužiteljice bila je nužna zbog nadogradnje koja je predviđena planom rekonstrukcije i objekta tužiteljice.

7.6. Svjedokinja ČC koja je za obje parnične stranke radila glavni projekt za građevinsku dozvolu za rekonstrukciju kuće pojasnila je zbog čega podrum nije bio obuhvaćen projektom, ukazala je na dogovor stranaka i na činjenicu da je parcelacija napravljena vertikalno, dok se ulaz nalazio u dijelu tuženice, zbog čega se nije moglo prikazati da se ulaz u prostor ispod dijela kuće tužiteljice nalazi na dijelu koji pripada tuženici. Ova svjedokinja potvrđuje da se u sporni dio prostora ulazilo kroz podrum tuženice, što ukazuje na to da je prostor postojao, kao i na dogovor između tužiteljice i tuženice da će taj prostor koristiti tuženica.

7.7. Tužiteljica nikada nije bila u kvalificiranom posjedu navedenog prostora, nije navedeni prostor kupila od prednika (nije znala da isti postoji) i taj prostor nije prema rješenju suda o razvrgnuću pripao ŠC, već upravo tuženici, zbog čega tužiteljica nije dokazala da je vlasnik, odnosno pretpostavljeni vlasnik navedenog prostora, pa joj prvostupanjski sud pravilno nije pružio zaštitu od uznemiravanja.

7.8. Što se tiče naknade štete koju tužiteljica potražuje, a koja bi se sastojala u vrijednosti nužnih građevinskih radova koje je tužiteljica poduzela radi stabilizacije objekta, treba reći da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da tuženica čišćenjem spornog prostora od navezene šute i kamenja nije narušila statiku objekta tužiteljice, a da su projektom rekonstrukcije obuhvaćeni, između ostalog, i postavljanje fert ploča i ojačanje zidova, zbog nadogradnje koja je navedenom rekonstrukcijom predviđena.

7.9. Vođenje upravnog postupka, a vezno uz inspekcijski nadzor, također nije od utjecaja na donošenje odluke u ovom postupku jer je inspekcijskim nadzorom utvrđeno da tužiteljica nije imala građevinsku dozvolu za izvođenje bilo kakvih radova u spornom dijelu prostora, što nije bitno za utvrđenje tko je vlasnik navedenog prostora i je li eventualno radovima koje je poduzela tuženica nanesena šteta tužiteljici na način kako je to ona navela.

7.10. Zbog toga je ovaj sud odbio žalbu tužiteljice i potvrdio pobijanu odluku u točki I. izreke.

8. Tuženica podnosi žalbu protiv odluke o naknadi parničnog troška jer joj nije kao trošak priznat putni trošak na udaljenosti [adresa]-Krk i obrnuto, kako je to zatražila troškovnikom (listu 316). Žalbu podnosi zbog bitne povrede iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 221. stavak 4. ZPP-a jer da ne treba dokazivati činjenice koje su općepoznate.

8.1. U vrijeme kada je započeo ovaj postupak (7. kolovoz 2015.) na snazi je bio Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014.) kada je članak 365. stavak 2. glasio: „Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava.“, te je isti izmijenjen člankom 61. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/2019.) na način da glasi: „Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.“. U članku 117. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku iz 2019. u stavku 1. propisano je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršiti primjenom odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.-pročišćeni tekst, 25/2013. i 89/2014.-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske), dok u stavcima 2., 3. i 4. istog članka nije kao iznimka propisana primjena izmijenjenog članak 365. stavak 2. ZPP-a. To drugim riječima znači da u ovom postupku treba primijeniti članak 365. stavak 2. ZPP-a kako je on glasio prije izmijene, odnosno da drugostupanjski sud po službenoj dužnosti pazi na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

8.2. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je učinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer nije dao obrazloženje zbog čega smatra da je tužiteljica trebala dokazati putni trošak i na koji način, pa odluku o trošku nije moguće ispitati.

8.3. Tužiteljica bi kao stranka imala pravo na naknadu putnog troška kako je to propisano Pravilnikom o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ broj 8/1988., 3/1994., 150/2005.), koji u članku 24. propisuje da kada stranka, umješač odnosno zakonski zastupnik ima pravo na naknadu putnih troškova, troškova dnevnice ili na naknadu za izgubljenu zaradu, te naknade se određuju po odredbama člana 6. do 13. ovog Pravilnika.

8.4. Po stavu ovog suda tužiteljica bi imala pravo na putni trošak za dolazak na prvostupanjski sud iz mjesta svog prebivališta i natrag ukoliko je njezin dolazak bio nužan u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, npr. ako ju je sud pozvao radi saslušanja, prisustvovanja očevidu ili iz drugih važnih razloga, obzirom da ista ima punomoćnika u osobi odvjetnika. Stranka ima pravo uvijek pristupiti na sud kada se radi o ročištu u njezinom predmetu, ali po mišljenju ovog suda kada ima punomoćnika u osobi odvjetnika, a njezin dolazak nije nužan, putni trošak svog dolaska ne bi mogla naplatiti na teret druge strane.

8.5. Kako zbog nedostatnog obrazloženja odluke o troškovima koji se odnose na zahtjev tuženice za naknadu putnog troška nije moguće istu ispitati, to je navedena odluka ukinuta.

8.6. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će odlučiti o zahtjevu tuženice za naknadu parničnog troška s tim što će njezin zahtjev ocijeniti u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a, a o visini će odlučiti primjenom Pravilnika, pri čemu će udaljenost između prebivališta tuženice i sjedišta suda utvrditi putem Google Maps karata, a isto tako potrebno je utvrditi i mogućnost korištenja javnog prijevoza u vrijeme pojedinih dolazaka na temelju javno dostupnih voznih redova autobusa i vlakova jer je navedenim Pravilnikom propisano da stranka ima pravo na putni trošak korištenjem automobila samo ako nema putnu vezu javnim prijevozom, odnosno ako isti nije pogodan za dolazak u zakazano vrijeme.

9. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista ukinuta primjenom članka 380. točka 3. ZPP- a.

Koprivnica, 8. srpnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković