Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-512/2025-2

R E P U B L I KA  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Euroherc osiguranja d.d., OIB 22694857747, sa sjedištem u [adresa] i Agram Life osiguranja d.d., OIB 18742666873, sa sjedištem u [adresa], koje zastupa Odvjetničko društvo Grgić i partneri iz Zagreba, protiv tuženice GJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Dora Ružičić Dražić, odvjetnica iz Zagreba, tuženice CJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Gordana Grubeša, odvjetnica iz Zagreba i tuženika ĆJ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Dora Ružičić Dražić, odvjetnica iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, brisanja zemljišno-knjižnog upisa i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja i presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1127/2020-54 od 21. veljače 2025., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1127/2020-54 od 21. veljače 2025. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je i rješenje čija izreka glasi:

«Tužba se odbacuje kao nedopuštena, u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi: ''1) Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka među ugovornim stranama Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 22.11.2017. sklopljen između GJ kao prodavatelja i CJ kao kupca, na kojem ugovoru su potpisi ugovornih strana ovjereni 23.11.2017. kod javnog bilježnika Galović Stanislava iz Zagreba pod posl. br. OV-10239/2017.

2) Podredno, utvrđuje se da nije niti nastao, odnosno da je pravno nepostojeći i bez pravnog učinka među ugovornim stranama Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 22.11.2017. sklopljen između GJ kao prodavatelja i CJ kao kupca, na kojem ugovoru su potpisi ugovornih strana ovjereni 23.11.2017. kod javnog bilježnika Galović Stanislava iz Zagreba pod posl. br. OV-10239/2017. 3) Utvrđuje se da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva, provedena temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 22.11.2017. sklopljenog između GJ kao prodavatelja i CJ kao kupca, na kojem ugovoru su potpisi ugovornih strana ovjereni 23.11.2017. kod javnog bilježnika Galović Stanislava iz Zagreba pod posl. br. OV-10239/2017, na nekretnini;

- Suvlasnički dio: 1255/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3); Stan C, na I. katu, netto površine 93,15 čm, koji se sastoji od posebnih dijelova stana i vanjskog parkirnog mjesta oznake P42, u etažnom elaboratu obojeno zelenom bojom, koji se nalazi u STAMBENOJ ZGRADI BR. 156 D, ZAGREBAČKA CESTA I DVORIŠTE, površine 428 m2, izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb."»

1.1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

''4) Nalaže se:

a) brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 22.11.2017. sklopljenog između GJ kao prodavatelja i CJ kao kupca, na kojem ugovoru su potpisi ugovornih strana ovjereni 23.11.2017. kod javnog bilježnika Galović Stanislava iz Zagreba pod posl. br. OV - 10239/2017 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije zemljišnoknjižne provedbe navedenog ugovora o prodaji, tako da se briše pravo vlasništva CJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na nekretnini:

- Suvlasnički dio: 1255/10000 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-3); Stan C, na I. katu, netto površine 93,15 čm, koji se sastoji od posebnih dijelova stana i vanjskog parkirnog mjesta oznake P42, u etažnom elaboratu obojeno zelenom bojom, koji se nalazi u STAMBENOJ ZGRADI BR. 156 D, ZAGREBAČKA CESTA I DVORIŠTE, površine 428 m2, izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb b) uz istovremeni upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini za korist: GJ

GJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].''

II. Odbija se zahtjev I i II-tužitelja za naknadu troška parničnog postupka.

III. Nalaže se I-tužitelju Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747 i II tužitelju AGRAM LIFE osiguranje d.d., OIB 18742666873 naknaditi I-tuženici GJ OIB [osobni identifikacijski broj] i III-tuženiku ĆJ trošak parničnog postupka u iznosu od 14.162,50 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se I-tužitelju Euroherc osiguranje d.d., OIB 22694857747 I II tužitelju AGRAM LIFE osiguranje d.d., OIB 18742666873 naknaditi II-tuženici CJ, OIB [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 13.875,00 EUR, u roku od 15 dana.»

2. Protiv rješenja i presude žale se tužitelji zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19.; dalje: ZPP) i predlažu da se pobijano rješenje i presuda preinače, a podredno da se ukinu i predmet vrate prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugog suca pojedinca.

3. Tuženica GJ i tuženik ĆJ podnijeli su odgovor na žalbu tužitelja kojim su predložili da se ta žalba odbije kao neosnovana i potvrde prvostupanjsko rješenje i presuda.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP -a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Tužitelji su u tužbi naveli:

- da su sa Hrvatskom poštanskom bankom d.d. (dalje: HPB d.d.) sklopili Ugovor o ustupu tražbine od 3. listopada 2019. kojim je HPB d.d. tužiteljima ustupila tražbinu koju je imala prema tuženiku ĆJ

- da su tuženica GJ kao prodavateljica i tuženica CJ kao kupac **.**.2017. sklopile Ugovor o kupoprodaji nekretnine - stana u [adresa], na adresi [adresa], suvlasnički dio: 1255/10000 etažno vlasništvo (E- 3); Stan C, na I. katu, neto površine 93,15 m2, koji se sastoji od posebnih dijelova stana i vanjskog parkirnog mjesta oznake P42, u etažnom elaboratu obojeno zelenom bojom, koji se nalazi u stambenoj zgradi br. 156 D, [adresa] i dvorište, površine 428 m2, izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb

- da navedeni stan koji je bio predmet kupoprodajnog ugovora zaključenog između tuženica GJ i CJ predstavlja bračnu stečevinu tuženice GJ i tuženika ĆJ koji je njezin suprug

- da tužitelji imaju pravni interes za podnošenje tužbe jer kao primatelji ustupljene tražbine iz Ugovora o ustupu tražbine imaju prema tuženiku ĆJ novčano potraživanje na temelju pravomoćne presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-185/17-22 od 6. prosinca 2017., kojom je određena obveza ĆJ da HPB d.d. (a sada tužiteljima kao primateljima ustupljene tražbine iz Ugovora o ustupu tražbine) naknadi štetu u iznosu od 4.875.000,00 kn te zato što je stan kojim je tuženica GJ raspolagala kupoprodajnim ugovorom zaključenim s tuženicom CJ, bračna stečevina tuženice GJ

GJ i tuženika ĆJ

- da su ispitujući solventnost dužnika, tuženika ĆJ, utvrdili da on nije u posjedu nekretnina na teritoriju Republike Hrvatske, da nema u vlasništvu vozila, da je u braku s tuženicom GJ, da nekretnina na adresi njegova prebivališta navedena u presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-185/17 [adresa], nije u njegovom vlasništvu niti posjedu te da stan koji je bio predmet kupoprodajnog ugovora zaključenog između tuženice GJ i tuženice CJ više nije u vlasništvu tuženikove supruge GJ

- da je do promjene vlasništva na stanu došlo samo 15 dana prije donošenja osuđujuće presude u predmetu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-185/2017 od 6. prosinca 2017.

- da je tuženica GJ nekretninu kojom je raspolagala kupoprodajnim ugovorom zaključenim sa tuženicom CJ kupila 27. veljače 2007. od ŽJ, što je financirala kreditom Kreditne banke Zagreb d.d. te da je sudužnik iz ugovora o kreditu tuženik ĆJ

- da je tuženica GJ nekretninu prodala tuženici CJ, ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 22. studenog 2017. te da je iz članka 2. stavak 2. tog ugovora razvidno da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti, da je iz članka 7. stavak 1. toga ugovora razvidno da je kupac (tuženica CJ) upoznata sa založnim pravom zasnovanim u korist KBZ d.d., da je iz članka 7. stavak 2. istoga ugovora razvidno da se tuženica GJ kao prodavateljica obvezala ishoditi brisanje založnog prava do 1. travnja 2018. no da založno pravo KBZ d.d. na nekretnini nije brisano, a što govori u prilog zaključku da kredit za predmetni stan još uvijek isplaćuje tuženica GJ.

6.1. Na temelju tih činjenica navedenih u tužbi tužitelji tvrde da je jasno da je Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 22. studenoga 2017. prividan, simulirani (fiktivan) pravni posao, napravljen isključivo i jedino s namjerom prikrivanja imovine tuženice GJ i tuženika ĆJ, u cilju izbjegavanja ispunjenja obveze tuženika ĆJ, odnosno onemogućavanja naplate vjerovnika iz njihove jedine imovine kao bračnih drugova. Tužitelji također tvrde da je takav pravni posao ništetan jer je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva, jer je sporno raspolaganje tuženice GJ kao supruge tuženika ĆJ poduzeto isključivo u namjeri da bi se kod trećih osoba, pa tako i kod tužitelja (kao vjerovnika tuženika ĆJ) izazvao lažan dojam da tuženik ĆJ nema imovine iz koje bi tužitelji mogli naplatiti svoje potraživanje. Tužitelji tvrde da su se tuženica GJ i tuženica CJ svjesno, sporazumno i namjerno očitovale o zaključenju kupoprodajnog ugovora, iako nisu uopće htjele da ugovor nastane i pravno djeluje, pa se stoga radi se o apsolutnoj simulaciji kojoj je posljedica ništetnost takvog pravnog posla, a kojemu je posljedica da nema pravnog učinka. Tužitelji smatraju da ne bi trebalo biti sporno da je predmetni ugovor ništetan i bez pravnog učinka, podredno, za slučaj da prvostupanjski sud utvrdi da se u konkretnom slučaju radi o nedopuštenoj pobudi za sklapanje spornog pravnog posla, da je takav ugovor bez učinka i pravno nepostojeći (odnosno da nije niti nastao), u oba slučaja sa posljedicom nevaljanosti upisa uknjižbe provedene na temelju takvog pravnog posla.

6.2. Stoga su tužitelji točkom 1. tužbenog zahtjeva zatražili da se utvrdi da je ništetan i bez pravnog učinka gore navedeni Ugovor o kupoprodaji stana sklopljen između tuženice GJ i tuženice CJ time da su u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva točkom 2. tužbenog zahtjeva postavili i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja da taj ugovor nije niti nastao, odnosno da je pravno nepostojeći i bez pravnog učinka među ugovornim strankama. Nadalje, tužitelji točkom 3. tužbenog zahtjeva traže da se utvrdi da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva predmetnog stana u korist tuženice CJ koja je izvršena na temelju navedenog Ugovora o kupoprodaji stana te točkom 4. tužbenog zahtjeva traže da se naloži brisanje takvog zemljišnoknjižnog stanja uz istovremeni upis prava vlasništva stana za korist tuženice GJ.

6.3. Prvostupanjski sud smatra da u situaciji kada je zemljišnoknjižno stanje neistinito, brisanje zemljišnoknjižnog upisa aktivno je legitimiran tražiti samo oštećeni nositelj knjižnog prava koji brisovnom tužbom može zahtijevati brisanje prednikovog neistinitog upisa i uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja. U ovom predmetu tužitelji nisu oštećeni nositelji knjižnog prava, već su oni primatelji ustupljene tražbine, odnosno preuzimatelji duga prema tuženiku ĆJ. Stoga tužitelji nisu aktivno legitimirani zahtijevati brisanje upisa prava vlasništva tuženice CJ čak niti pod pretpostavkom da je njezin upis neistinit. Isto tako, nije sporno između stranaka da tuženik ĆJ nije u zemljišnom knjigama nikada ni b io upisan kao vlasnik. Kako se brisovnom tužbom može tražiti samo uspostavljanje prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, a ne upis prava vlasništva u korist osobe koja nikada nije bila upisana kao knjižni vlasnik, promašena je pasivna legitimacija u odnosu na tuženika ĆJ pa je točka 4. tužbenog zahtjeva neosnovana te je stoga taj dio tužbenog zahtjeva odbijen.

6.4. Budući da dio tužbenog zahtjeva koji predstavlja brisovnu tužbu nije osnovan , prvostupanjski sud smatra da tužitelji nemaju pravni interes za podnošenje tužbe za utvrđenje ništetnosti kako su to oni zatražili točkom 1. tužbenog zahtjeva. Slijedom toga je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud odbacio tužbu primjenom članka 187. stavak 2. ZPP-a.

6.5. Što se tiče eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva iz točke 2. tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je u tom dijelu također odbacio tužbu . Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelji su zatražili utvrđenje da predmetni Ugovor o kupoprodaji stana nije niti nastao, odnosno da je pravno nepostojeći i bez pravnog učinka među ugovornim stranama. Prvostupanjski sud smatra da nema nikakve razlike između utvrđenja ništetnosti ugovora i utvrđenja da on nije nastao i da je pravno nepostojeći i bez pravnog učinka jer je posljedica ništetnosti to da se smatra da takvi pravni poslovi nisu niti sklopljeni i da pravno ne postoje. Stoga proizlazi da su tužitelji eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom zatražili isto kao i glavnim tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti pa kako je po tužbenom zahtjevu za utvrđenje ništetnosti tekla parnica, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je odbačen primjenom članka 194. stavak 3. i 4. ZPP-a.

6.6. Konačno, prvostupanjski sud je također odbacio tužbu u odnosu na točku 3. tužbenog zahtjeva kojom tužitelji traže da se utvrdi da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva predmetnog stana u korist tuženice CJ koja je izvršena na temelju navedenog Ugovora o kupoprodaji stana . Prvostupanjski sud smatra da uknjižba prava vlasništva nije pravni posao i stoga ne može biti ništetna kao niti zemljišnoknjižno stanje koje je nastalo na temelju te uknjižbe pa kako se u smislu članka 187. stavak 1. ZPP-a tužbom za utvrđenje može tražiti da sud samo utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave, a uknjižba nije ni jedno od toga, prvostupanjski sud je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva odbacio tužbu.

6.7. Međutim, prema mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud nije u pravu kada dio tužbenog zahtjeva pod točkom 4. toga zahtjeva smatra brisovnom tužbom. Tim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji traže da se naloži brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog provedbom predmetnog Ugovora o kupoprodaji stana, tj. upis tuženice CJ kao vlasnice tog stana uz istovremeni upis prava vlasništva stana za korist tuženice GJ koja je prije upisa tuženice CJ bila upisana kao vlasnica stana. Tu se, po ocjeni ovog suda, ne radi o brisovnoj tužbi već je taj dio tužbenog zahtjeva u funkciji otklanjanja posljedica nevaljanosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji stana za kojeg tužitelji glavnim tužbenim zahtjevom tvrde da je ništetan i bez pravnog učinka, odnosno eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom, da nije nastao i da je pravno nepostojeći. Eventualnim usvajanjem tog dijela tužbenog zahtjeva, uz prethodno utvrđenje da se doista radi o ništetnom odnosno nevaljanom pravnom poslu, tužitelji bi došli u poziciju da svoju tražbinu prema tuženiku ĆJ mogu ostvarivati ovrhom na stanu za kojeg tvrde da je suvlasništvo tuženika ĆJ i tuženice GJ pa su stoga tužitelji ovlašteni postaviti takav tužbeni zahtjev. Zbog tog razloga nije osnovan niti stav prvostupanjskog suda da tužitelji nemaju pravni interes za dio tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti predmetnog Ugovora o kupoprodaji stana jer takav pravni interes tužitelja postoji.

6.8. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva pod točkom 3. kojim tužitelji traže da se utvrdi da je pravno nevaljana uknjižba prava vlasništva predmetnog stana u korist tuženice CJ koja je izvršena na temelju navedenog Ugovora o kupoprodaji stana treba reći da postoji brojna i uhodana sudska praksa prema kojoj se zahtjevi za takvo utvrđenje ne odbacuju već prihvaćaju kao valjani i o njima se meritorno odlučuje bilo da se usvajaju ili odbijaju (primjerice VSRH broj Rev-570/2023 i broj Rev-59/2025) pa stoga nije pravilan stav prvostupanjskog suda da se tužbom za utvrđenje ne može tražiti utvrđenje da je pravno nevaljana neka uknjižba prava vlasništva u zemljišnoj knjizi zbog čega je u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud odbacio tužbu.

6.9. Konačno, nije pravilan niti stav prvostupanjskog suda da su tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti i da je bez pravnog učinka predmetni Ugovor o kupoprodaji stana i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev radi utvrđenja da taj ugovor nije niti nastao, odnosno da je pravno nepostojeći i bez pravnog učinka identični tužbeni zahtjevi pa da su tužitelji, nakon što su postavili glavni tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti i da je predmetni Ugovor o kupoprodaji stana bez pravnog učinka, postavljanjem eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva radi utvrđenja da taj ugovor nije niti nastao, odnosno da je pravno nepostojeći i bez pravnog učinka, postavili isti tužbeni zahtjev kao i glavnim tužbenim zahtjevom te kako po glavnom tužbenom zahtjevu već teče parnica, eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u smislu članka 194. ZPP -a ne bi bio dopušten. Postavljajući glavni tužbeni zahtjev tužitelji su se pozvali na članak 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05.; dalje: ZOO) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji stana tvrdeći da je taj ugovor ništetan zbog razloga navedenih u toj zakonskoj odredbi. Također su se pozvali na članak 285. ZOO-a tvrdeći da se radi o prividnom ugovoru koji nema učinka među ugovornim stranama. Prividni ugovori, za razliku od ništetnih ugovora, su pravno neegzistirajući ugovori jer nemaju učinka među ugovornim stranama zbog čega ne mogu biti ništetni u smislu članka 322. ZOO-a niti se zbog prividnosti može tražiti utvrđenje ništetnosti takvih ugovora. Stoga se radi o različitim kategorijama zbog čega se ne može smatrati da su glavni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev isti zahtjevi pa stoga niti nema mjesta odbacivanju eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva na temelju članka 194. stavak 4. ZPP-a.

7. Zbog tih razloga su pobijano rješenje i presuda ukinuti i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi donošenja meritorne odluke o osnovanosti tužbenih zahtjeva. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP -a je ostavljeno da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluči u konačnoj odluci.

Koprivnica, 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić