Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-5271/2026

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u postupku rješavanja o zahtjevu svjedokinje ŠČ za naknadu troškova prekršajnog postupka na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda, rješavajući o žalbi ŠČ, putem opunomoćenice Marine Lacković, odvjetnice u Daruvaru, protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici od 29. travnja 2026., broj: Pp-3325/2025-16, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ŠČ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru, Stalne službe u Garešnici djelomično je prihvaćen zahtjev svjedokinje ŠČ za naknadu putnih troškova za pristup na ročište 29. travnja 2026. u iznosu 9,90 eura, na ime prijeđenih 27,51 km u jednom pravcu, od mjesta prebivališta u [adresa] do suda i nazad, a odbijen je zahtjev svjedokinje za naknadu putnih troškova preko dosuđenog iznosa, a do zatraženih 150,00 eura.

2. Protiv dijela rješenja kojim je odbijena za naknadu troškova podnositeljica zahtjeva je pravodobno podnijela žalbu, putem opunomoćenice Marine Lacković, odvjetnice u Daruvaru, zbog pogrešne primjene materijalnog prava te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

1. Žaliteljica predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njezina žalba prihvati.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu u smislu čl. 211. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13, 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) i uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je isto pravilno i zakonito.

5. Naime, iz stanja predmeta proizlazi da svjedokinja ima prijavljeno prebivalište u [adresa], na koju adresu joj je i upućen poziv, te joj je prvostupanjski sud (iako bez dokaza) dosudio naknadu troškova prijevoza iz mjesta prebivališta, s obrazloženjem da nema podataka o boravištu u [adresa]. Nije sporno da je žaliteljica naknadno uz žalbu doprinijela potvrdu MUP-a, PU bjelovarsko-bilogorske, PP Daruvar od 8. svibnja 2026. o prijavi privremenog odlaska iz RH na vrijeme od 5 godina, u Njemačku, Ismaning, Munchener str. 14., međutim uz zahtjev za naknadu troškova prijevoza nije doprinijela nikakve isprave i dokaze da bi na ročište 29. travnja 2026. doputovala iz mjesta boravišta.

6. Osnovano je prvostupanjski sud odbio dio zahtjeva svjedokinje ŠČ koji se odnosi na naknadu putnih troškova u preostalom dijelu do 150,00 eura, a koji se prema postavljenom zahtjevu odnosi na dolazak na ročište 29. travnja 2026. na Općinski sud u Bjelovaru, Stalnu službu u Garešnici, na ime prijeđenih 700 km u jednom pravcu, cestarine i vinjete, očito prijevozom osobnim automobilom.

7. Naime, naknada putnih troškova svjedoku propisana je čl. 4., 5. i 6. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku (NN 123/2015.).

8. Čl. 4. st. 1. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku propisano je da pravo na naknadu putnih troškova obuhvaća naknadu za prijevoz sredstvima javnog prometa, a to su, prema st. 3. tog Pravilnika, tramvaj, vlak, autobus, brod i zrakoplov, a odredbom čl. 4. st. 4. istog Pravilnika propisano je da pravo na korištenje osobnog automobila pripada samo ako se iz objektivnih razloga ne može koristiti sredstvo javnog prometa za dolazak u sud. Odredbom čl. 5. istog Pravilnika propisano je da pravo na naknadu troškova pripada za putovanje obavljeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom, te da se putni troškovi dokazuju i obračunavaju na temelju priloženih isprava, pa ovaj sud smatra da je u pravu prvostupanjski sud kada je zahtjev svjedokinje ŠČ za naknadu putnih troškova u preostalom dijelu odbio kao neosnovan, jer je svoj zahtjev obrazložila samo paušalnim navođenjem broja prijeđenih kilometara u jednom smjeru, paušalnog potraživanja cestarine i vinjete, a ne i potrebnim podacima i dokazima o objektivnim razlozima zbog kojih nije mogla koristiti sredstvo javnog prometa za dolazak u sud. Tome u prilog su i dokazi koje naknadno doprinosi uz žalbu, budući da ne proizlazi putovanje neposredno prije ročišta, jer je vinjeta izdana za 23. travnja 2026., a račun za gorivo 22. travnja 2026.

9. Odredbom čl. 138. st. 5. Prekršajnog zakona propisano je da osoba koja traži da joj se naknadi kakav trošak, sudu podnosi troškovnik s potrebnim podacima i dokazima o nastalom trošku. Imajući na umu da pravo na korištenje osobnog automobila pripada samo ako se iz objektivnih razloga ne može koristiti sredstvo javnog prometa za dolazak u sud i da pravo na naknadu troškova pripada za putovanje obavljeno najkraćim putem i najekonomičnijim prometnim sredstvom, a svjedokinja uz zahtjev nije priložila nikakav podatak iz kojeg bi proizlazilo da za dolazak na ročište 29. travnja 2026. iz objektivnih razloga nije mogla koristiti neko sredstvo javnog prometa ili da sredstvo javnog prometa ne bi zadovoljilo uvjete iz čl. 5. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku, to ovaj sud smatra da zahtjev ne sadrži potrebne podatke i dokaze o nastalom trošku, kako je to izričito propisano u čl. 138. st. 5. Prekršajnog zakona. Ovo i stoga jer čl. 4. st. 5. Pravilnika o naknadi troškova u prekršajnom postupku propisuje da se u slučaju korištenja osobnog automobila za dolazak u sud, zahtjevu za naknadu troškova obvezno prilaže izvješće o prijeđenom broju kilometara na najkraćoj dionici prema podacima Hrvatskog autokluba, što svjedokinja također nije dostavila.

10. Slijedom navedenog, na temelju čl. 211. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 8. srpnja 2026.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru u 3 otpravka: za spis, svjedokinju i opunomoćenicu.