Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-160/2026
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. AŽ, zbog prekršaja iz čl. 199. stavka 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,42/20. 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 9. studenoga 2025., klasa: 211-07/25-1/20909, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okr. AŽ kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. AŽ je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka 30,00 EUR (trideset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. AŽ proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 660,00 eura, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljana motornim vozilom A1 kategorije u trajanju 2 mjeseca.
1.1. Istim prekršajnim nalogom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 66,36 eura.
2. Protiv tog prekršajnog naloga, okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. Prigovor nije osnovan.
4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog na temelju čl. 238. st. 11. i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Razmatrajući prekršajni nalog u pogledu navoda prigovora okrivljenika na odluku o kazni u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da je novčana kazna izrečena u zakonom propisanim granicama i nije prestrogo odmjerena. To stoga jer je prvostupanjsko prekršajno tijelo kaznu izreklo u posebnom zakonu minimalno propisanom iznosu, budući da je za počinjeno djelo propisana kazna u iznosu od 660,00 do 1.990,00 eura. Takva kazna primjerena je težini i opasnosti djela te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, dok okrivljenik ne ističe i ne dokumentira nikakve naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje najniže propisane novčane kazne, primjenom instituta ublažavanja, u kojem smislu bezuspješno ističe svoj prigovor. Okolnost ranije nekažnjavanosti, sama za sebe ne predstavlja naročito olakotnu okolnost, kako to sugerira okrivljenik, jer se od građana očekuje ponašanje u skladu s pozitivnim propisima, dok eventualne lošije materijalne prilike nije dokumentirao uz prigovor, pa su ostali na razini paušalnih navoda i nisu od utjecaja na kaznu. Stoga je i ovaj sud mišljenja da je izrečena kazna pogodna za postizanje svrhe kažnjavanja i djelovanje na buduće ponašanje okrivljenika i drugih da ubuduće ne čine takve prekršaje.
6. Treba istaknuti da će se, u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne u za to određenom roku.
7. Prijedlog okrivljenika da se kazna zamjeni radom za opće dobro je preuranjen, budući da se, sukladno odredbe čl. 34. Prekršajnog zakona, o tome odlučuje u postupku izvršenja prekršajne sankcije. Međutim, osuđenik ne može sam tražiti niti zahtijevati da mu se novčana kazna zamijeni radom za opće dobro.
8. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota u skladu je sa čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona i određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije), s obzirom na složenost i trajanje postupka. U predmetu nema podataka da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška postupka 30,00 eura, blizu minimalno mogućeg iznosa, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 8. srpnja 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nina Lukić, v.r.
Gordana Korotaj, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, I postaji prometne policije Split u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.