Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-10461/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj, predsjednice vijeća, te Nade Horvatović i Ivanke Mašić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nine Lukić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ČA, zbog prekršaja iz čl. 199. st. 2. i 8. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.,42/20. 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) odlučujući o prigovoru okrivljenika, protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave varaždinske, Policijske postaje Ivance od 4. rujna 2025., klasa: 211-07/25-3/14556, u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaćanjem prigovora okr. ČA kao osnovanog, a u povodu prigovora i po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se okr. TA za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđuje novčana kazna 1.320,00 EUR (tisućutristodvadeset eura), a za prekršaj iz čl. 46. st. 1. i 3. u vezi čl. 293. st. 2. istog Zakona prihvaća se utvrđena kazna 290,00 EUR (dvjestodevedest eura), pa se okrivljeniku na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče ukupna novčana kazna 1.610,00 EUR (tisućušestodeset eura), koju je dužan platiti u roku devedeset dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u tom roku plati dvije trećine izrečene kazne, smatrat će se da je kazna plaćena u cjelini, te se okr. ČA na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju 4 (četiri) mjeseca u koju će se uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole mjerom opreza, po policiji.

II. Na temelju čl. 139. st. 3. u vezi čl. 138. st. 2. t. 3. c. Prekršajnog zakona okr. NA je dužan platiti troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura), u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okr. NA proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaje iz čl. 46. st. 1. i 3. u vezi čl. 293. st. 2. i čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje mu je izrečena ukupna novčana kazna 2.210,37 eura, s time da je kaznu dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te je okrivljenik obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 176,52 eura.

1.1. Istim nalogom okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljana motornim vozilom B kategorije u trajanju 6 mjeseci. okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 104,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog odluke o kazni i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. Prigovor je osnovan.

4. Ispitujući pobijani prekršajni nalog na temelju čl. 238. stavka 11. i čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske nalazi da prvostupanjsko prekršajno tijelo nije počinilo bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona , da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Razmatrajući pobijani prekršajni nalog u pogledu prigovora okrivljenika na odluku o kazni u smislu čl. 36. Prekršajnog zakona ovaj sud je mišljenja da je okrivljeniku, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, za počinjeni prekršaj iz čl. 199. st 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama odmjerena prestroga kazna. To stoga, jer izdavatelj prekršajnog naloga za citirani prekršaj nije utvrdio određenu pojedinačnu kaznu, pogrešno navodeći raspon propisane kazne za predmetno djelo, međutim prema mjeri izrečene ukupne novčane kazne proizlazi da bi kazna iznosila bliže maksimalno propisanom iznosu za to djelo, imajući u vidu da je za prekršaj iz čl .

46. st. 1. i 3. u vezi čl. 293. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana kazna u fiksnom iznosu od 290,00 eura.

Prvostupanjsko prekršajno tijelo svoju odluku za odabir kazne nije obrazložilo i nije utvrdilo postojanje olakotnih i otegotnih okolnosti, pa kako nema podataka da bi okrivljenik ranije bio prekršajno kažnjavan zbog prometnih prekršaja, to je u pravu okrivljenik da je kazna prestrogo odmjerena. Budući da je izdavatelj prekršajnog naloga propustio odmjeriti kaznu za svako pojedino činjenično i pravno opisano djelo prekršaja kako je to propisano odredbom čl. 39. st. 1. Prekršajnog zakona u slučaju kada počinitelj s jednom ili više radnji počini više prekršaja za koje mu se istodobno sudi, tu nepravilnost otklonio je ovaj drugostupanjski sud, s time da je za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama odmjerio kaznu razmjerno svim relevantnim okolnostima od utjecaja na kaznu za počinjeni prekršaj, imajući na umu posebnim zakonom propisanu kaznu, u minimalno propisanom iznosu, nakon čega je prihvaćanjem utvrđene kazne za djelo u t. 1. prekršajnog naloga, na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona izrekao ukupnu novčanu kaznu, kao u izreci ove odluke u točki I. Izrečenu kaznu ovaj sud smatra primjerenom težini djela i stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika, u svemu pogodnom za utjecaj na počinitelja i druge da ubuduće ne čini ovakve ili slične prekršaje, odnosno za postizanje svrha specijalne i generalne prevencije.

5.1. Neosnovano okrivljenik predlaže pomilovanje od kazne, budući da takva mogućnost nije propisana Prekršajnim zakonom, međutim ističe se da u tom smislu nisu ostvareni niti uvjeti za oslobođenje od kazne iz čl. 38. Prekršajnog zakona, budući da zakon to izričito ne propisuje, a iz stanja prvostupanjskog predmeta i prigovora ne proizlazi ostvarenje zakonskih uvjeta iz st. 2. citiranog članka i Zakona.

5.2. Naime, prema čl. 38. st. 2. Prekršajnog zakona sud može okrivljenika osloboditi od kazne kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak ili da se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. Iz stanja prvostupanjskog predmeta ne proizlazi ispunjenje niti jednog od zakonom propisanih uvjeta.

6. Treba istaknuti da će se, u smislu čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene kazne, u za to određenom roku od devedeset dana.

7. Ispitujući dalje pobijani prekršajni nalog u pogledu odluke o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije ovaj sud je stajališta da je prvostupanjsko prekršajno tijelo opravdano i zakonito okrivljeniku, u smislu čl. 58. Prekršajnog zakona, izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategori je. Težina počinjenog prekršaja opravdava izricanje zaštitne mjere, jer je okrivljenik svojim postupanjem u velikoj mjeri ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja.

7.1. Međutim imajući na umu okolnosti koje se tiču ličnosti okrivljenika, prihvaćanja odgovornosti za djelo, te cijeneći činjenicu da nema podataka da bi dolazio u sukob sa zakonom zbog prometnih prekršaja, to je zaštitna mjera izrečena u predugom trajanju.

7.2. Stoga je ovaj sud uvažavajući navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju 4 mjeseca, smatrajući da će se naznačenom duljinom trajanja zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika i da je razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.

7.3. U vrijeme trajanja izrečene zaštitne mjere, sukladno čl. 130. st. 9. Prekršajnog zakona, uračunat će se vrijeme koje je okrivljeniku vozačka dozvola bila privremeno oduzeta naredbom o određivanju mjere opreza.

8. Paušalni iznos troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota je, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije),s obzirom na složenost i trajanje postupka. Iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška postupka u iznosu 30,00 eura, blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 8. srpnja 2026.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nina Lukić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj uprava varaždinska, Policijska postaja Ivanec u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.