Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2833/2025-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje d.d. Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, zastupanog po VPR, dipl. iur., protiv prvotuženice VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marinu Đudariću, odvjetniku u Rijeci i drugotuženice LP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Bojani Ivanišević, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate , odlučujući o žalbama tuženica protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1662/2021-24 od 30. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 8. srpnja 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1662/2021-24 od 30. lipnja 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženicama isplatiti tužitelju iznos od 20.260,48 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. lipnja 2021. pa do isplate.

2. Žali se prvotuženica pobijajući prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08 - odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te tužitelju naloži da prvotuženici naknadi parnični trošak, podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žali se drugotuženica pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i vrati postupak na ponovno odlučivanje pred drugim raspravnim sucem.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava sve žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbiti žalbe i potvrditi prvostupanjsku presudu.

5. Žalbe su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat isplaćenih mirovinskih primanja koja su, prema tvrdnjama tužitelja, u razdoblju od 20. prosinca 1993. do 30. travnja 2004. nepripadno isplaćena pok. SP, pravnom predniku tuženica, u ukupnom iznosu od 20.260,48 EUR.

7. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev pozivajući se na odredbu članka 166. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje: ZMO) te članka 139. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine" br. 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje: ZN), uz zaključak da je nepripadna isplata utvrđena rješenjem tužitelja od 4. veljače 2021., kojim se korisniku vojne invalidske mirovine obustavlja isplata mirovine s danom 20. prosinca 1993., da tražbina nije zastarjela te da tuženice kao nasljedn ice odgovaraju za dug ostavitelja.

8. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi kako je tužitelj 6. svibnja 2021. pozvao tuženice da kao nasljednice pok. SP podmire dug kojem pozivu se iste nisu odazvale, a prethodno da je tužitelj utvrdio nepripadnu isplatu mirovine u utuženom iznosu jer je obaviješten 11. rujna 2016. temeljem potvrde švicarskog nositelja osiguranja o stupanju u osiguranje pok. SP temeljem zaposlenja u inozemstvu i da je bio u osiguranju u Švicarskoj u razdoblju od 1. prosinca 1990. do 30. travnja 2004.

9. Prvostupanjski sud smatra kako od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine (26. veljače 2021.) do podnošenja tužbe 11. listopada 2021. nije protekao zastarni rok iz članka 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO) niti da su protekli zastarni rokovi iz članka 230. ZOO-a.

10. Osim toga, prvostupanjski sud zaključuje da su tuženice rješenjem o nasljeđivanju naslijedile od oca nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja da očigledno vrijedi više negoli utuženo potraživanje, a iste da nisu istaknule prigovor već samo spomenule da odgovaraju za dug do visine naslijeđene imovine . Stoga sud dosuđuje tužitelju zatraženi iznos isplaćen predniku tuženica u visini prema ispisu banke podataka doznačenih mirovinskih primanja , sa kamatama od 2. lipnja 2021.

11. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Ovo stoga što pobijana presuda ne sadrži jasne, određene i međusobno neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, zbog čega pravilnost primjene materijalnog prava nije moguće ispitati.

12. Prije svega, prvostupanjski sud nije dao razloge na temelju kojih smatra da rješenje tužitelja od 4. veljače 2021. predstavlja upravno rješenje iz članka 166. stavka 3. ZMO kojim je utvrđena nepripadna isplata mirovinskih primanja.

13. Prema odredbi članka 166. stavak 1. ZMO, osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, kao i nasljednici te osobe prema propisima o nasljeđivanju dužni su ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. U stavku 2. istoga članka propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji:

1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu

2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće

3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.

Prema stavku 3. Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi. Rješenje iz stavka 3. ovoga članka treba sadržavati rok u kojem osoba, koja je primila nepripadno isplaćena sredstva, može dobrovoljno ispuniti tražbinu uplatom na račun državnog proračuna (stavak 4.). Rješenje iz stavka 3. ovoga članka je ovršna isprava (stavak 5.). Zavod može potraživanje s osnove nepripadne isplate iz stavaka 1. i 2. ovoga članka namiriti prijebojem iz mirovinskih primanja korisnika (stavak 6.).

14. Iz obrazloženja pobijane presude nije razvidno iz kojih činjenica i dokaza sud zaključuje da su navedenim upravnim aktom utvrđeni svi elementi propisani navedenom zakonskom odredbom, osobito visina nepripadno isplaćenih sredstava i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi, n iti se sud očitovao na odlučne navode kojima su tuženice osporavale upravo tu pretpostavku tužbenog zahtjeva.

15. Nadalje, nisu navedeni razlozi na temelju kojih prvostupanjski sud smatra da je navedeno upravno rješenje postalo pravomoćno i u odnosu na drugotuženicu, s obzirom na spornu dostavu toga upravnog akta na koju ukazuje ova tuženica.

16. Prema članku 168. ZMO, pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1). Zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate (stavak 2.). Zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata (stavak 3.).

17. U obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud nije dao jasne razloge o prigovoru zastare te početku tijeka i pravnoj osnovi dosuđenih zateznih kamata, niti se očitovao o prigovorima tuženika koji se odnose na savjesnost primatelja, protek vremena, postupanje tužitelja te načelo pravične ravnoteže u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

18. Naime, Ustavni sud Republike Hrvatske naglašava obvezu redovnih sudova da u sporovima u kojima država zadire u pravo vlasništva provedu test razmjernosti. Primjerice, Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III/3216/2020 od 8. studenoga 2022. istaknuo je da je ustavna i konvencijska obveza sudova kada donose odluke u postupcima u kojima je druga strana država odnosno tijelo javne vlasti, a kojima zadiru u ustavno i konvencijsko pravo vlasništva pogođenih osoba, osigurati da miješanje u pravo vlasništva bude utemeljeno na zakonu, teži legitimnom cilju i bude razmjerno cilju kojem se teži.

19. Stoga je prvostupanjski sud bio dužan ispitati postoji li u konkretnom slučaju pravična ravnoteža između zaštite javnog interesa i zaštite prava vlasništva tuženica te o tome dati jasne i dostatne razloge.

20. Pored toga, presuda ne sadrži razloge na temelju kojih je utvrđena visina utužene tražbine. Sud se pozvao na podatke iz evidencije tužitelja, ali nije ocijenio njihovu dokaznu vrijednost u svjetlu osporavanja tuženica niti je obrazložio zbog čega smatra dokazanim upravo utuženi iznos. Pri tome je za navesti kako u konkretnoj situaciji teret dokazivanja visine tražbine leži na tužitelju jer ispisi iz vlastite evidencije Zavoda predstavljaju privatne isprave koje same po sebi ne dokazuju istinitost sadrža ja kada je isti osporen. Sukladno članku 219. ZPP-a upravo je tužitelj bio dužan dokazati kako osnovu tako i visinu svoje tražbine.

21. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene nedostatke, raspraviti sve odlučne prigovore stranaka te dati jasne razloge o tome predstavlja li rješenje tužitelja od 4. veljače 2021. upravni akt iz članka 166. stavka 3. ZMO-a i koje su njegove pravne posljedice za predmetni zahtjev, je li navedeno rješenje uredno dostavljeno svim osobama na koje se odnosi da bi bilo pravomoćno, postoji li zakonska osnova i u kojem iznosu za zahtijevani povrat nepripadno isplaćenih sredstava, jesu li ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženica kao nasljednica u smislu članka 139. ZN-a te će ocijeniti i ostale prigovore tuženica, uključujući prigovor zastare i navode koji se odnose na zaštitu prava vlasništva prema Konvenciji. Nakon što otkloni navedene nedostatke, prvostupanjski sud donijet će novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku uz odluku o troškovima postupka.

22. Slijedom iznesenoga, na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

23. Nije osnovan prijedlog žaliteljice da se predmet, nakon ukidanja presude, dodijeli u rad drugom sucu pojedincu u smislu odredbe članka 371. ZPP -a. U konkretnom slučaju navedeni nedostaci sami za sebe ne upućuju na pristranost prvostupanjskog suca niti na postojanje okolnosti koje bi opravdavale zaključak da isti sudac u ponovljenom postupku neće moći otkloniti uočene nedostatke, provesti potrebnu raspravu i donijeti novu, zakonitu i valjano obrazloženu odluku pa nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 371. ZPP-a.

U Splitu 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić