Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31 000 Osijek

Pr-73/2022-52

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužitelja EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Vedranu Mesariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Zagoršćak & partneri d.o.o., protiv tuženika Solaris Pons d.o.o. za proizvodnju električne energije i ostale usluge, Vukovarska 131, Osijek, OIB: 28260438524, zastupani po punomoćniku Zlatku Zvonareviću, odvjetniku u Osijeku, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 3. lipnja 2026., u prisutnosti punomoćnika parničnih stranaka, 8. srpnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da otkaz poslodavca SOLARIS PONS d.o.o., Vukovarska 131, Osijek, OIB: 28260438524 tužitelju EF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije dopušten i da radni odnos nije prestao.

II. Utvrđuje se sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljen 26. listopada 2019. između tužitelja EF i tuženika SOLARIS PONS d.o.o., s danom 31. siječnja 2022.

III. Nalaže se tuženiku SOLARIS PONS d.o.o. isplatiti tužitelju EF na ime naknade štete, iznos od 3.337,16 EUR (tritisućetristotridesetsedameurai šesnaestcenti), sa zateznom kamatom tekućom od 8. srpnja 2026., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana, dok se za preostalu zatraženu razliku preko dosuđenog iznosa na ime naknade štete, kao i za određivanjem zatezne kamate od 31. siječnja 2022. do dana donošenja ove odluke, tužitelj odbija.

IV. Nalaže se tuženiku SOLARIS PONS d.o.o. naknaditi tužitelju EF trošak parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 EUR (dvijetisućeeura) sa zateznom kamatom od 8. srpnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranjem ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Zbog rješenja Županijskog suda u Osijeku od 25. ožujka 2022., broj Gž R-170/2022- 2, kojim je ukinuta presuda ovog suda od 22. studenog 2021., broj Pr-615/2020-28, predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

2. Tužitelj je u tužbi naveo kako su Solaris Pons d.o.o. kao poslodavac, ovdje tuženik i EF kao radnik, ovdje tužitelj, sklopili 26. listopada 2019. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova razvojnog inženjera elektrotehnike. Sukladno odredbama ugovora, radnik je sa radom kod poslodavca započeo 29. listopada 2019. Bez ikakvog objašnjenja, najave ili obrazloženja, te bez da mu je dostavljena Odluka o otkazu ili da su ispunjene druge pretpostavke za prestanak Ugovora o radu iz članka 112. Zakona o radu, tužitelj je sa 25. kolovozom 2020. odjavljen sa obveznih osiguranja, te je za pretpostaviti da je sa navedenim danom dobio otkaz. Tužitelju u ovom sporu nikakva odluka poslodavca nije uručena niti dostavljena. Tužitelj je putem punomoćnika 27. kolovoza 2020. uputio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava, no poslodavac se na isti oglušio. Tužitelj je od 17. kolovoza privremeno nesposoban za rad, a u kojem se stanju nalazi i danas. U isto vrijeme dužan je uzdržavati maloljetnog sina, te za istog plaća mjesečnu alimentaciju u iznosu od 145,99 EUR-a. Iskazuje da bi donošenje privremene mjere vraćanja zaposlenika na rad spriječilo nastanak pogubne štete za tužitelja i njegovu egzistenciju, po istome tužitelj predlaže da ga se vrati na posao.

2.1. Tužitelj je u svojem podnesku od 10. prosinca 2020. i to u točki VII. (stranica 52 spisa) naveo kako, odnosno očitovao se na navode tuženika iz odgovora na tužbu navodeći kako ističe da navodna odluka tuženika da zaposli tužitelja, magistra inžinjera elektrotehnike (s diplomom u smjeru komunikacije i informatika) zbog očekivanja da će u budućnosti doći do poslova koji traže specijalnost iz područja komunikacija i informatike, predstavlja odluku o zapošljavanju utemeljenu na organizacijskim parametrima. Jednako tako, odluka da mu se otkaže ugovor o radu zbog nedostataka takvih poslova predstavljalo bi poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz organizacijskih razloga. S druge strane, navodi tuženika da su zbog krize izazvane korona virusom Covid-19, izgledi za pronalaženje poslova koji traže specijalnost iz područja komunikacija i informatike potpuno nestali – paušalni kakvi jesu – predstavljaju pak osnovu za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz gospodarskih razloga. Tužitelj ničim ne objašnjava diskrepanciju između ove dvije osnove, niti pruža dokaze u prilog ijedne od njih. Nadalje, s obzirom na pravila o teretu dokazivanja u radnom sporu u slučaju otkaza ugovora o radu iz članka 135. stavak 3. ZOR-a, tuženik mora iscrpno dokazati: a) činjenicu pada gospodarske aktivnosti u poduzeću SOLARIS PONS d.o.o. u razmjeru u kojem bi isto predstavljalo osnovu za otkazivanje ugovora o radu radnika općenito, a tužitelja konkretno; b) stvarnu nemogućnost pronalaženja poslova u području komunikacija i informatike (što je, imajući u vidu činjenicu da u doba korone posebno sektor komunikacija i informatike ostvaruje snažan rast, naprosto nevjerojatno); c) činjenicu da upravo tužitelj od svih radnika kod poslodavca jedini nije imao radne zadatke za obavljati, da je isti najmanje formalno kvalificiran od ostalih radnika, kao i da je isti s obzirom na opća i konkretna stručna znanja najmanje doprinosio poduzeću. Istaknuo je da tuženik u svom odgovoru na tužbu takve dokaze ne pruža uopće, već se patetično skriva iza smokvinog lista u obliku fraze „po potrebi i drugi dokazi”.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom, te predlaže prvenstveno tužbu tužitelja odbaciti zbog prekluzije, a podredno, tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan. Tuženik je 10.8.2020. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga i istog dana je tu Odluku predao Hrvatskoj pošti kao preporučenu poštansku pošiljku s povratnicom, a prema podacima HP-a i iz povratnice RF764713405HR, vidljivo je da je tužitelj tu pošiljku, primio dana 11.8.2020. Računajući od tog dana, tužitelj je imao rok od 15 dana radi izjavljivanja zahtjeva za zaštitu prava radnika, po čl. 133. ZOR-a, a koji rok pada na dan 26.8.2020. Tužitelj je Zahtjev za zaštitu prava predao na Hrvatsku poštu dana 27.8.2020., dakle, nakon isteka Zakonom o radu propisanog roka od 15 dana za izjavu zahtjeva za zaštitu prava. Iskazuje da je tužitelj dana 11.08.2020.god. primio Odluku o otkazu, što je vidljivo iz povratnice koja se odnosi na tu Odluku. Navodi i da je tužitelj došao u sjedište tuženika i vodio upadljive razgovore s radnicima da bi izazvao nekakvu reakciju od njih, koju je na kraju i dobio. Tvrdi da je Odluka o otkazu činjenično i pravno osnovana. Zaposlio je tužitelja, jer je mislio da će imati više posla koji zahtjeva njegovu stručnost, međutim do toga nije došlo. Tuženik nije mogao tužitelju ponuditi drugo radno mjesto, jer zapošljava četvoro diplomiranih inženjera, a koji zbog najvišeg stupnja stručne spreme u području elektrotehnike obavljaju radne poslove koje tužitelj ne može obavljati zbog niže razine stručne spreme. Tuženik drugih poslova iz područja elektrotehnike, osim onih koje obavljaju navedeni diplomirani inženjeri, nema. U odnosu na prijedlog za privremenu mjeru, tuženik se istome protivi iz svih gore navedenih razloga. Smatra da materijalna prava tužitelja nisu dovedena u pitanje jer isti ima mogućnost, koju je vjerojatno iskoristio, da se prijavi na Zavod za zapošljavanje i koristi pravo na naknadu za nezaposlene osobe. Predlaže da sud odbije prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere privremenim vraćanjem na posao, a smatra i da bi tužitelj mogao biti doveden u puno teže stanje kada bi sud odredio ovu mjeru, budući bi bio dužan vratiti značajan novčani iznos tuženiku s osnova plaća u tom periodu.

3.1. U odnosu na prijedlog za određivanje privremene mjere, ovaj sud je donio rješenje broj Pr-615/2020-10 od 14. prosinca 2020., a kojim je odbio prijedlog tužitelja da se isti privremeno vrati na rad kod tuženika i na koje rješenje je tužitelj uložio žalbu i o kojoj žalbi je odlučio Županijski sud u Zagrebu svojim rješenjem broj Gž R-601/2021-2 od 31. ožujka 2021. na način da je odbio žalbu tužitelja i potvrdio ovosudno rješenje.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupan spis i pročitao svu priležeću dokumentaciju i to elektronički zapis HZZMO (stranice 4-7 spisa), zahtjev za zaštitu prava i dokumentacije (stranice 8-9 spisa), ispis pošiljke HP ( stranice 23-24 spisa), diploma tužitelja (stranica 25 spisa), potvrda o prestanku radnog odnosa i plaći (stranice 28-29 spisa), zapisnik Državnog inspektorata (stranice 32-37 spisa), ispis preporučene pošiljke HP (stranica 45 spisa), povratnica od 21.10.2020. (stranice 54- 55 spisa), odgovor HP (stranice 95-98 spisa), uvjerenje (stranica 123 spisa), presuda ovog suda (stranice 138-155 spisa), službena zabilješka Sektora kriminalističke policije- svjedok VF (stranice 173-177 spisa), službena zabilješka Sektora kriminalističke policije– RF (stranica 178 spisa), kaznena prijava (stranice 179-181 spisa), službena zabilješka Sektora kriminalističke policije- KF (stranica 190 spisa), elektronički zapis HZMO (stranice 2522-2525 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku Dariju Dumančiću, dipl.oec., čiji nalaz i mišljenje od 27. ožujka 2024. je pročitao (stranice 225-2440 spisa), te je provedeno i vještačenje po vještaku za zaštitu od buke, elektrotehniku, elektrostrojarstvo Tomislavu Šimetiću, mag.ing.el., čiji nalaz i mišljenje od 21. srpnja 2025. je pročitan (stranice 2484-2495 spisa). Saslušani su tužitelj EF i zakonski zastupnik tuženika ŠF, svjedoci VF i RF, te vještaci Darijo Dumančić, dipl.oec. i Tomislav Šimetić, mag.ing.el.

5. Na ročištu održanom kod ovog suda 8. listopada 2021. donijeto je rješenje kojim se odbija dokazni prijedlog punomoćnika tuženika za saslušanjem svjedokinje SF, majke tužitelja i to iz razloga jer isti nije potreban za rješenje ovog spora.

6. Radi utvrđenja spornih činjenica u ovom postupku, saslušan je tužitelj EF koji je iskazao kako je kod tuženika bio zaposlen od 29. listopada 2019. na radnom mjestu razvojni inženjer elektrotehnike do 25. kolovoza 2020. Vezano za odluku o otkazu dobio je saznanja od svog oca RF koji ga je izvijestio da je dana 13. kolovoza 2020. poštar na kućnu adresu dostavio pošiljku na kojoj je bilo navedeno "otkaz", koju pošiljku njegov otac nije potpisao i poštar mu je predao obavijest o prispijeću pošiljke i istu pošiljku je poštar vratio u poštanski ured. Istu pošiljku nije nikada preuzeo, a u navedeno vrijeme, odnosno 13. kolovoza 2020. je bio na godišnjem odmoru, odnosno na godišnjem odmoru je bio u razdoblju od 31. srpnja do 14. kolovoza 2020., a prvi radni dan, to je bio 17. kolovoza 2020., kada se trebao javiti na posao po rješenju koji mu je izdao poslodavac. Dana 17. kolovoza 2020. je došao na svoje radno mjesto, po ponašanju kolega je vidio da nešto nije u redu, znao je da su od direktora dobili uputu da popišu njegove osobne stvari, tražio je direktora međutim, isti nije bio u firmi, bio je u šoku, doživio snažan stres i otišao kod liječnika i otvorio bolovanje, te je potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad u firmu isti dan odnosno 17. kolovoza 2020. dostavio e-mailom. Direktor mu je na njegov privatni e-mail dostavio odjavu i tada je saznao da je sa danom 25. kolovoza 2020. odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Obratio se Državnom inspektoratu, Službi za nadzor radnih odnosa te je uz pritužbu da od poslodavca nije primio odluku o otkazu i potrebnu dokumentaciju, a od istih je dobio odgovor da nakon provedenog nadzora kod poslodavca nisu utvrdili nepravilnosti. Sve dalje je dao odvjetniku da poduzme potrebne radnje za zaštitu njegovih prava. Nije se osobno obratio Državnom inspektoratu, nego putem svog odvjetnika. Nadalje da je korisnik sustava e-građanin i misli da je upravo putem tog sustava i saznao da je odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Nadalje navodi da je od 17. kolovoza 2020. bio na bolovanju, a naknada za privremenu nesposobnost za rad mu nije isplaćena od strane tuženika. Nadalje navodi da je vidio spomenutu potvrdu o prispijeću pošiljke od 13. kolovoza 2020., a koju je poštar ostavio njegovom ocu. Nakon što je izvršio uvid u potvrdu o prispijeću pošiljke, koja je sastavni dio predmetnog spisa (list 55.), naveo je da je to spomenuta potvrda. Navodi da nije nikada vidio odluku o otkazu ugovora o radu. Nadalje navodi da ne zna što je zahtjev za zaštitu prava. 11. kolovoza 2020. je bio na godišnjem odmoru izvan Osijeka. Njegovo zdravstveno stanje iz svibnja 2020., nakon puknuća čira je moglo utjecati na stanje stresa koji je doživio 17. kolovoza 2020. na radnom mjestu. Misli da je siguran da mu nije isplaćena naknada za neiskorišteni godišnji odmor i privremenu nesposobnost za rad. Nije mogao podići spomenutu pošiljku po obavijesti o prispijeću pošiljke jer je u to vrijeme bio na bolovanju pa nije istu podigao. Misli da je taj dan 13.8.2020. bio petak, te nije bio u mogućnosti podići pošiljku. Navedenu pošiljku je namjeravao podići 17. u ostavljenom roku od pet dana, međutim obzirom na događanja tog dana 17. kolovoza nije bio iz zdravstvenih razloga podići tu pošiljku. Tog dana 17. kolovoza 2020., je otvorio bolovanje zbog stresa i šoka koji je doživio dolaskom na radno mjesto. Ne sjeća se točno, ali misli da je bolovanje trajanja oko 2 mjeseca. Nije se pokušao obratiti poslodavcu u svezi pošiljke od 13.8.2020. da mu razjasni što se nalazi u pošiljci. Navodi da ima saznanja da je netko primio pošiljku 11. kolovoza 2020. a koja je poslana od strane bivšeg poslodavca odnosno tuženika. Tu pošiljku od 11.8.2020. je primila njegova majka, osobno je pregledao sadržaj te pošiljke, a istu su otvorili njegovi roditelji, u istoj su bile njegove platne liste. Nije osobno vidio povratnicu o primitku pošiljke jer u to vrijeme nije bio kod kuće.

7. Zakonski zastupnik tuženika ŠF je iskazao kako je tužitelj kod tuženika bio zaposlen od 29. listopada 2019. na radnom mjestu razvojni inženjer elektrotehnike do 25. kolovoza 2020. Zbog pada prometa u 2020. i to oko 30% u odnosu na 2019., velikih kreditnih opterećenja, fiksnih troškova, a koji su bili 800.000 kuna mjesečno. Tužitelj je zaposlen na navedeno radno mjesto i plan je bio da se dio po pitanju informatike razvija, a tužitelj je zaposlen na isto radno mjesto po preporuci zajedničkog prijatelja. Dok je radio na istom radnom mjestu tužitelj nije iskazivao nikakve vještine po pitanju radnih zadataka, zbog čega je pokušao pronaći radno mjesto gdje bih ga mogao uklopiti. Međutim, u to vrijeme je došlo do epidemije i nije mu mogao pronaći radno mjesto gdje bi se on mogao uklopiti. Tužitelj je jedini radio na navedenom radnom mjestu koje je trebalo biti novo radno mjesto, a na kojem se tužitelj nije snašao i donio je odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga i to dana 10. kolovoza 2020. u koje vrijeme je tužitelj bio na godišnjem odmoru. Isti taj dan odluka je tužitelju poslana poštom sa povratnicom kao preporučena pošiljka, na pošiljci je napisan sadržaj iste, a to je platna lista i otkaz, a istu nije on napisao iako u 90% slučajeva piše on, u konkretnom slučaju to je pisao netko iz računovodstva. Kada su dobili natrag potpisanu povratnicu o primitku pošiljke od tog dana koji je upisan na povratnici od toga dana odnosno 11. kolovoza 2020. je tekao rok od 15 dana za odjavu za obveznih osiguranja. Za to vrijeme nije kontaktirao sa tužiteljem, a isti je u firmu došao 17. kolovoza 2020., u to vrijeme nije bio u firmi, jer je došao kasnije, i djelatnici su mu rekli da su mu prenijeli da je dobio otkaz i on je rekao da odmah ide kod odvjetnika. Tužitelj je 25. kolovoza 2020. odjavljen sa mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Navodi da su tužitelju nakon 11. kolovoza 2020. slali u više navrata pošiljke kao poziv da dođe po svoje stvari, te mu je dostavio dokumentaciju platne liste, nešto sa zdravstvenog osiguranja kako bi dalje mogao ostvariti svoja prava vezano za novčanu naknadu pri Zavodu za zapošljavanje. Međutim, tužitelj nakon tog 11. kolovoza 2020. niti jednu pošiljku više nije primio nego su iste nakon određenog vremena vraćene. Osnovna djelatnost tuženika je izgradnja i projektiranje foto naponskih elektrana, izrada PVC- stolarije, bravarski radovi i elektroinstalacije. Trenutno se ne bave poslovima informatike i komunikacije, a što su namjeravali i iz kojih razloga je tužitelj zaposlen na navedeno radno mjesto, a nakon što je tužitelj dobio otkaz izgubili su tržište, jer je to mjesto bilo razvojno, tako da te poslove više nisu nastavili raditi. Tužitelj se nikako nije uklopio na navedeno radno mjesto, znao je imati i povremene izljeve bijesa i to prema jednoj djelatnici i nekim dečkima. Kasnije su saznali da je bio prijavljen za nasilje u obitelji, imao je pored sebe uvijek nož i upravo mu je iz tih razloga i dostavio odluku o otkazu poštom, jer nije znao kako bi mogao reagirati da mu se odluka uručila u firmi. Navodi da su tužitelju isplaćene sukladno ugovoru o radu, sve naknade i to za neiskorišteni godišnji odmor i naknada za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Na radnom mjestu inženjera zapošljavaju najčešće 7. stupanj, odnosno diplomirani inženjer elektrotehnike. Postoje poslovi koje mogu obavljati samo inženjeri 7. stupnja, a ne i 6. stupnja što su samo inženjeri. Elektrotehnika ima određene grane pa tako na radnom mjestu razvojni inženjer može raditi inženjer ovisno o tome što je specijalizirao odnosno informatika, energetika, automatika i robotika. Tuženik, odnosno Solaris pons d.o.o., posluje duže od pet godina. On nije osnivač firme, nego ĆF. Od 2013. godine je kupio istu firmu, te je 100% vlasnik i jedini ovlašten za zastupanje tvrtke tuženika. On je osobno potpisao odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju i stavio je u kuvertu. S obzirom da nije imao kod sebe povratnicu, kuvertu je spustio u računovodstvu koji su ispisali povratnicu, a istu je na poštu odnijela osoba koja je za to zadužena, a to nije on. U kuvertu je on osobno stavio odluku o otkazu koja je bila na jednoj strani i platnu listu koja je na dva lista, kuvertu je on zalijepio i odnio u računovodstvo gdje je dao uputu kome trebaju poslati, odnosno na papirić im je napisao kome trebaju poslati i sadržaj te kuverte. Ne zna kada je iduće pismeno poslano tužitelju, ali zna da ih je bilo 5 ili 6. Ne zna kada je poslano slijedeće pismeno, moguće da je poslano 11. kolovoza 2020., jer u tom razdoblju od 15 dana tužitelju je poslano 5 ili 6 pismena. Solaris pons d.o.o. trenutno ima zaposlenih 30-ak radnika, a u vrijeme kada je tužitelj dobio otkaz ne zna koliko je bilo zaposlenih. Nadalje navodi da kod tuženika postoji radno mjesto razvojni inženjer elektrotehnika, ali ne zna trenutno koliko djelatnika radi na takvom radnom mjestu. U vrijeme otkaza tužitelju bilo je zaposlenih radnika na radnom mjestu razvojnog inženjera i elektrotehnike, ali ne zna koliko. Nadalje navodi da trenutno ne zna koliko je djelatnika u 2020. u tvrtki Solaris Pons d.o.o. dobilo otkaz, ali to također može provjeriti, ne zna je li osim tužitelja itko dobio otkaz u 2020. kod tuženika. Tuženik ima Pravilnik o radu i Sistematizaciju radnih mjesta, a Pravilnik o radu je donesen prije nego što je tužitelju otkazan ugovor o radu, kao i Sistematizacija radnih mjesta. U ugovoru je navedeno da je tužitelj zaposlen na radnom mjesto razvojnog inženjera elektrotehnike i nisu naveli da će obavljati poslove razvojnog inženjera informatike jer se to podrazumijeva pod elektrotehniku. Nadalje navodi da nakon što tužitelj nije pokazao potrebna znanja i vještine na poslovima razvojnog inženjera informatike, pokušao je u sklopu elektrotehnike naći poslove koje bi tužitelj mogao i opravdati svoju plaću, pa je tako usmeno mu rečeno da bude voditelj grupe električara, što bi kao inž. elektrotehnike trebao znati, također su mu dani poslovi projektiranja foto naponskih elektrana i instalacija, a što bi inž. elektrotehnike trebao znati, a za što je rekao da ne zna raditi, nisu mu druge poslove osim navedenih ponudili, a svi ti poslovi su u sklopu radnog mjesta u ugovoru o radu. Tužitelj na navedenim radnim zadacima nije pokazao nikakve rezultate, odnosno nije ispunjavao zadatke koje su mu dani za rad. Kriteriji za to nisu propisani nikakvim pravnim aktom. Tužitelja je više puta obavijestio usmeno o tome da nije ispunio radni zadatak i da u radno vrijeme mora biti na radnom mjestu, a o neispunjavanju radnih zadataka tužitelja nije nikada upozorio pisanim putem. Razlozi za otkaz ugovora o radu tužitelju su isključivo gospodarski. Njegovo radno mjesto je ukinuto iz razloga što nisu znali što će se događati zbog krize izazvane Covid 19 i nisu znali hoće li se uopće baviti tim poslovima ili ne, a trenutno se bave isključivo poslovima osnovne djelatnosti. Poznato mu je da je protiv njega podignuta optužnica zbog kaznenog djela iz čl. 306. st. 2 KZ-a, a što je kazneno djelo sprječavanja dokazivanja. Nakon što je izvršio uvid u odluku o redovitom otkazu ugovora o radu (str. 45 a i 45 b), navodi da se radi o odluci koju je donio i vlastoručno potpisao na mjestu predviđenom za potpis poslodavca, gdje se nalazi žig. Zaposlenike na radnom mjestu razvojni inženjer elektrotehnike je zapošljavao ovisno o tome što je specijalizirao, a što je utvrdio uvidom u diplomu svakog, a u tom smislu upućuje na ugovor o radu svakog od njih. Svaki razvojni inženjer elektrotehnike radi poslove specijalizacije, a ne druge poslove. Protiv njega se sada ne vodi niti jedan kazneni postupak, a za što je priložio i uvjerenje od 1. rujna 2021. koje je priložio u spis, a isto je dostavljeno istog dana e- komunikacijom.

8. Svjedok VF je iskazao kako je zaposlen u Hrvatskoj pošti na radnom mjestu poštara, tužitelja osobno ne poznaje, ali ga poznaje samo kroz rad jer dostavlja poštu u ulici u kojoj on stanuje E. Sjeća se da je u kolovozu 2020. na tužiteljevu adresu dostavljao u dva navrata pošiljke, prvi puta pošiljku, koja je bila i naslovljena na njegovo ime, preuzela je ženska osoba koja mu je rekla da je njegova majka i ista se kao primatelj potpisala na povratnicu na mjestu predviđenom za potpis primatelja i upisala datum primitka pošiljke. Sjeća se da je bila još jedna pošiljka koju je također dostavio na adresu tužitelja koja je i naslovljena na njegovo ime, sjeća se da je pozvonio na kućna vrata, da mu je otvorila starija muška osoba koji mu je rekao da neće preuzeti tu pošiljku i on mu je ostavio obavijest o prispijeću pošiljke, a na istoj je navedeno da se ista može podići u roku od 5 dana u Poštanskom uredu. Nakon što je istu pošiljku razdužio, a primatelj je može podići tek slijedeći dan, sjeća se da je na prvoj spomenutoj pošiljci koju je preuzela tužiteljeva majka pisalo da sadrži platne liste pa je istu i preuzela. Međutim, na drugoj pošiljci je bilo upisano otkaz i kada je tužiteljev otac to pročitao, rekao je: " Neću potpisati sinov otkaz". Nakon što je svjedoku i punomoćniku stranaka dana na uvid povratnica – obavijest o prijemu na str. 45 d, iskazao je da se radi o povratnici koju je potpisala tužiteljeva majka, na toj povratnici koja mu je sada predočena u vrijeme kada ju je uručio tužiteljevoj majci je pisalo samo platne liste za 07/2020, a ovaj drugi dio koji je vidljiv na predočenoj mu povratnici otkaz ugovora o radu nije bio upisan na povratnici koju je uručio. Nakon što mu je predočena obavijest o prispijeću pošiljke od 13. kolovoza 2020., iskazao je da je upravo ta obavijest koju je ostavio na adresi tužitelja 13. kolovoza 2020. Na povratnici koja je dostavljena. U svezi svega ovoga je već dao iskaz u policiji, a koji iskaz je istovjetan iskazu koji je danas dao. Ne zna je li u svezi sa iskazom koji je dao u policiji podignuta optužnica.

8.1. Na poseban upit punomoćnika tuženika koja osoba ga je prva kontaktirala u vezi ovog događaja i kada je to bilo, svjedok je odgovorio da je dobio poziv da se javi u II. Policijsku postaju, a tužitelj EF ga nije osobno kontaktirao. Nazvao ga je jednom odvjetnik od tužitelja, misli u 6. ili 7. mjesecu ove godine. On mu je ispričao sve što je bilo, a što je i danas iskazao. U kolovozu 2020. je na adresi gdje stanuje tužitelj imao tri pošiljke, a u prosjeku dnevno ima između 50 i 70 pošiljki za isporuku. Povratnicu je pročitao kada ju je otkinuo i prije nego što ju je predao primatelju. Nije znao da u kući u kojoj stanuje tužitelj postoji nadzorna kamera i to je saznao tek kada je davao iskaz u policiji.

9. Svjedok RF je iskazao kako njegov sin EF stanuje na njegovoj kućnoj adresi zajedno s majkom, odnosno njegovom suprugom. Sjeća se da je na njihovu kućnu adresu 11.8.2020. poštar donio pošiljku koja je bila naslovljena na ime njegovog sina, a istu pošiljku je preuzela njegova supruga i kada ju je unijela u kuću on ju je otvorio, a na kuverti je pisalo platne liste i kada ju je otvorio u istoj su doista bile platne liste. U to vrijeme njegov sin EF je bio na godišnjem odmoru na moru. Dogovorili su se da ako stigne nešto od pošte na njegovo ime da on otvori i da ga izvijesti o tome, što je učinila supruga odnosno poslala mu poruku da su stigle platne liste iz firme u kojoj je EF radio, a to je Solaris Pons d.o.o. Dana 13.8.2020. kada je pozvonio poštar na vrata on mu je otvorio i pitao ga za koga je pošiljka, on mu je odgovorio da je za EF, dao mu je da potpiše povratnicu, međutim kada je pročitao da na istom piše otkaz odbio ju je potpisati i preuzeti pošiljku. Poštar mu je tada ostavio potvrdu da je pokušao dostaviti tu pošiljku i rekao da se ista može podići u roku od 5 dana u Poštanskom uredu. Nije sinu javio ništa u svezi sa tom pošiljkom jer mu nije htio pokvariti zadnje dane godišnjeg odmora. Misli da je s godišnjeg odmora došao nakon dva ili tri dana. Poznato mu je da se EF nakon što mu je istekao godišnji odmor otišao javiti u firmu, a ne zna što se dalje događalo. Supruga, odnosno majka tužitelja poslala je sinu sms-poruku da su stigle platne liste, ne zna je li ta poruka još uvijek postoji, jer je u međuvremenu supruga promijenila mobitel. Nakon što se svjedoku predočava povratnica, a na daljnji upit punomoćnika tužitelja, svjedok navodi da je istu povratnicu potpisala njegova supruga odnosno da je to njen potpis na predočenoj povratnici. Ne sjeća se što je na kuverti pisalo što se dostavlja, ali kada je otvorio kuvertu u istoj se nalazila samo jedna platna lista. U odnosu na drugu dostavu

– prispijeću pošiljke od 13.8., a nakon predočene povratnice str. 55. spisa, navodi da mu je ista obavijest ostavljena od poštara koju je predao sinu EF kada se vratio sa mora. Na povratnici, a u svezi iste obavijesti je pisalo samo otkaz. Navodi da je u svezi spomenute dostave od 11. i 13.8.2020. dao iskaz u MUP-u, a tada je istovjetno iskazao kao i sada. Poznato mu je da je u svezi ovog iskaza postupljeno od strane MUP-a i podignuta je optužnica protiv firme Solaris Pons d.o.o. i odgovorne osobe. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja, svjedok iskazuje da nakon što je shvatio da bi mogao biti sporan sam potpis na povratnici primljene pošiljke od 11.8.2020., on je višem inspektoru u policiji javio za taj detalj, odnosno da je potpis na povratnici supruge, a da je on sam istu pošiljku otvorio. Inspektor mu je na to rekao da se ne mora zbog toga uznemiravati, jer više nije bitno tko je što primio, već tko je što dopisao. Nadalje, navodi da je bilo bitno preuzeti pošiljku sa platnim listama njegovog sina jer je on u to vrijeme bio u postupku utvrđivanja alimentacije – odnosno promjene alimentacije, pa mu je bila potrebna isplatna lista zbog visine plaće. Nema saznanja o tome je li bilo povećanje ili smanjenje visine alimentacije. Kad se njegov sin vratio s mora, predao mu je spomenutu obavijest o prispijeću pošiljke i rekao mu da je na istoj pisalo otkaz. Kada je supruga preuzela pošiljku od 11.8.2020., on ju je pitao što je došlo, a ona mu je rekla: "Platna lista za EF" i kao što je već naveo on sam je otvorio kovertu i doista je bila plana lista.

10. Iz elektroničkog zapisa HZZMO-a (stranice 4-7 spisa) proizlazi kako je tužitelj prijavljen na mirovinsko osiguranje kod tuženika od 29. listopada 2019., a odjavljen je s danom 25. kolovoz 2020., na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

11. Iz zahtjeva za zaštitu prava i dokumentacije (stranice 8-9 spisa) proizlazi kako je tužitelj 26. kolovoza 2020. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava iz kojega je vidljivo kako zahtjeva povratak na rad, kao i da mu predmetni otkaz ugovora o radu nije uručen.

12. Iz ispisa pošiljke HP-a ( stranice 23-24 spisa) proizlazi kako je Hrvatska pošta d.d. 27. kolovoza 2020. zaprimila pošiljku broj RF824410568HR, a ista je 28. kolovoza 2020. uručena primatelju. Iz navedenog razvidno je kako se radi o pošiljci koja se odnosi na zahtjev za zaštitu prava radnika sa lista 8-9 spisa.

13. Iz diplome tužitelja (stranica 25 spisa) proizlazi kako tužitelj ima završen diplomski sveučilišni studij elektrotehnike, smjer komunikacije i informatika, te stekao akademski naziv magistar inženjer elektrotehnike.

14. Iz zapisnika II Državnog inspektorata, Područni ured Osijek od 7. listopada 2020. (stranice 32-37 spisa) proizlazi kako je obavljen inspekcijski nadzor nad tuženikom, a radi primjene propisa koji uređuju odnose između poslodavca i radnika i gdje je utvrđeno da je poslodavac s radnicima (među kojima je i tužitelj) sklopio ugovore o radu, da isti sadržavaju sve obvezne uglavke, da je iste prijavio tijelima mirovinskog osiguranja i dostavio im primjerke tih prijava, da nije tuženik zahtijevao od istih da nezakonito rade duže od punog radnog vremena, da im je omogućio korištenje stanke i dnevnog odmora, te tjednog odmora, kao i da tuženik vodi evidenciju o radnom vremenu, kao i da radnicima (a time i tužitelju) dostavlja obračun plaće i koju plaću je isplatio u skladu sa Zakonom o minimalnoj plaći.

15. Iz odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 10. kolovoza 2002. (stranica 45a-45d spisa) proizlazi kako je tuženik tužitelju otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme zbog gospodarstvenih razloga (poslovno uvjetovani otkaz), te da radnik ne odrađuje otkazni rok, a tužitelj nema pravo na otpremninu. Iz navedene odluke proizlazi i da se otkazuje ugovor o radu zbog smanjenog obima posla, koji je prvenstveno izazvan krizom zbog korona virusa, te zbog smanjenog obima rada iz područja radnog mjesta radnika, pa je potrebno racionalizirati troškove poslovanja tuženika, a navedeno radno mjesto tužitelja nije ključno za poslovno funkcioniranje tuženika. Iz dokaza o dostavi pismena proizlazi kako je pošiljka broj RF764713405HR uručena primatelju 11. kolovoza 2020.

16. Iz povratnice od 21.10.2020. (stranice 54-55 spisa) proizlazi kako je tužitelj obaviješten da je 13. kolovoza 2020. u 9:17 sati pokušano uručenje pošiljke RF764715874HR, te da istu može preuzeti primatelj (ovdje tužitelj) u roku od pet radnih dana.

17. Iz odgovora HP-a (stranice 95-98 spisa) proizlazi kako je pošiljka prijemnog broja RF764715874HR zaprimljena kao preporučen pošiljka s povratnicom 12. kolovoza 2020. od tuženika kao pošiljatelja za tužitelja kao primatelja i da je vidljivo kako je bio pokušaj dostave iste 13. kolovoza 2020. kada je ostavljena obavijest o prispijeću pošiljke, a nakon proteka roka ista je vraćena pošiljatelju, ovdje tuženiku 24. kolovoza 2020.

18. Iz uvjerenja od 1. rujna 2021. (stranica 123 spisa) proizlazi kako se protiv HF (inače zakonskog zastupnika tuženika) ne vodi kazneni postupak.

19. Iz službene zabilješke Sektora kriminalističke policije- svjedok VF (stranice 173-177 spisa) proizlazi kako je isti dao izjavu kako ne poznaje HF, a da je u kolovozu 2020., kao poštar, nosio pošiljku tužitelju na kojoj povratnici je pisalo „isplata plaća“, a nakon nekoliko dana je ponovno nosio pošiljku na kojoj je pisalo „otkaz o radu“ i toga puta gospodin EF nije želio preuzeti pošiljku za svoga sina, inače tužitelja, te je zbog toga, istom ostavljena obavijest u kojemu roku se može podići pošiljka.

20. Iz kaznene prijave (stranice 179-181 spisa) proizlazi kako je podnijeta kaznena prijava od strane oštećenog EF, ovdje tužitelja, protiv HF, a radi sumnje na počinjenje kaznenog djela protiv pravosuđa – sprječavanja dokazivanja.

21. Iz službene zabilješke Sektora kriminalističke policije od 4.6.2021. (stranica 190 spisa) proizlazi kako je davala obavijest KF u svezi ispunjavanja povratnice broja pošiljke RF764713405HR i to na način kako joj nije poznat sadržaj pošiljke jer kompletnu poštu pakira ŠF, inače zz tuženika, ali se sjeća kako joj je direktor tuženika ŠF nakon nekoliko dana rekao da na povratnicu dopiše i "Otkaz ugovora o radu", ali je smatrala kako isto dopisuje jer je ŠF zaboravio na ceduljicu napisati taj dokument i sve kako bi se pravilno popunjena povratnica mogla odložiti u arhivu.

22. Iz elektroničkog zapisa HZMO-a (stranice 2522-2525 spisa) proizlazi kako je tužitelju prestalo osiguranje kod tuženika s danom 25. kolovoza 2020.

23. Iz nalaza i mišljenja vještaka Darija Dumančića dipl.oec. od 27.3.2024. zaključeno je da tuženik trgovačko društvo Solaris Pons d.o.o. na temelju sklopljenih Ugovora zaključenih u vrijeme otkaza Ugovora o radu tužitelja AF, te nakon toga ostvarivao prihode po istima. Isto tako, tuženik trgovačko društvo Solaris Pons d.o.o. je nakon otkaza Ugovora o radu tužitelja povećao broj zaposlenih.

24. Saslušan na raspravi vještak Darijo Dumančić, dipl.oec. iskazao je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 27.3.2024., te nije imao ništa drugo za dodati.

25. Iz nalaza i mišljenja vještaka Tomislava Šimetića mag.ing.el. od 21.7.2025. (stranice 2484-2495 spisa) proizlazi da u ugovorima priloženim unutar spisa Pr- 73/2022 nisu pronađene stavke koje obuhvaćaju rad tužiteljeve struke (mag.ing.el. – smjer komunikacije i informatika), te u istim ugovorima nisu pronađene stavke koje se odnose na radno mjesto razvojni inženjer elektrotehnike.

26. Saslušan na raspravi, vještak Tomislav Šimetić mag.ing.el. je iskazao kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 21.7.2025., te je dodao kako je pristupio izradi nalaza i mišljenja na način da je vršio uvid u troškovnike koji su priloženi u spisu, na taj način je podijelio po istima troškove, a kako se radi o zakonski reguliranim poslovima, tako je došao do zaključka da ti poslovi nisu obuhvaćeni radnim mjestom na kojem je tužitelj bio zaposlen kao razvojni inženjer.

26.1. Na upit punomoćnika tužitelja u odnosu na točku 2. nalaza (stranica 2487 spisa), a u dijelu koji se odnosi na instalaterske radove postavljanja fotonaponskih sustava gdje je naveo da se utvrđuje da osoba stručnog usmjerenja mag.ing.el. – komunikacije i informatike, posjeduje kompetencije za iste radove, vještak je odgovorio kako se radi o tipfeleru i zapravo tu treba stajati da ne posjeduje kompetencije za iste radove, a u odnosu na preostali dio rečenice u nalazu, iskazuje kako radno mjesto tužitelja ne podrazumijeva takve poslove, već bi se u tom slučaju radilo o radnom mjestu instalatera fotonaponskih sustava.

26.2. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja da li je onda da niti razvojni inženjer elektrotehnike ne podrazumijeva ove poslove, vještak potvrdno odgovara.

26.3. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja vještak odgovara kako je svoj nalaz i mišljenje napravio na temelju dokumentacije koja je u spisu, te mu je jedino tijekom vještačenja bila potrebna dokumentacija od strane HEP ODS d.o.o., a koja je priložena u spisu i koju je sud pribavio na njegovo traženje (stranica 2482-2483 spisa). Također, navodi kako od tuženika nije tražio nikakvu drugu dokumentaciju niti je istoga kontaktirao prilikom provođenja vještačenja.

26.4. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja, a vezano uz nalaz koji se odnosi na dio s lista 2488 spisa u dijelu mjerenja kvalitete električne energije, provedba bez naponskih i naponskih mjerila ispitivanja i to druge rečenice, vještak je odgovario kako je predmetni zaključak utvrdio temeljem stanja u spisu, a smatra da ukoliko bi postojao kakav dokaz, da je tuženik imenovao tužitelja za poslove ispitivanja, takav dokaz bi bio i u posjedu tužitelja i imao bi ga i sam tužitelj, a isti nije i ne nalazi se u spisu, pa je zbog svega toga pretpostavio kako takvog dokaza niti nema. U dijelu poslova koje je naveo za postojanje preduvjeta za sudjelovanje tužitelja u tim poslovima, iskazuje kako njegovo radno mjesto ne obuhvaća te poslove, a to je zaključio uvidom u dokumentaciju u spisu, te napominje kako je zakonima i pravilnicima regulirano tko može obavljati takve poslove, a taj posao je i uvjet za obavljanje tih poslova.

26.5. Na daljnji upit punomoćnika tužitelja u odnosu na dio koji se odnosi na nadzorni inženjer i utvrđenje radnog mjesta inženjera elektrotehnike, ne podrazumijeva ove poslove, vještak je odgovorio kako za poslove nadzornog inženjera osim prvog uvjeta i to položenog stručnog ispita, potreban je i drugi uvjet da bi bio član komore, pa kroz ispunjenje takvih uvjeta za isto dobiva i opis radnog mjesta nadzornog inženjera, pa tako radno mjesto nadzorni inženjer može biti u opisu kao inženjer i/ili projektant. Nadalje navodi kako se u pravilu u trg. društvima to rješava na način da se rade aneksi ugovora, a na način da se stavlja i takav opis poslova u radno mjesto. U odnosu na radno mjesto voditelja radova/ing. gradilišta, iskazuje da se radi o sličnom principu, međutim ovdje je potrebno samo polaganje stručnog ispita, a nije uvjet upis u komoru. Nadalje, iskazuje kako voditelj radova/ing. gradilišta - to radno mjesto ne podrazumijeva poslove razvojnog inženjera elektrotehnike, a isto je zaključio iz uvida u spis i nigdje se nije spominjalo da su vođeni takvi poslovi, ali iskazuje kako tužitelj nema položen stručni ispit. Navodi kako je vještačenje napravljeno temeljem uvida u spis, pa tako i u ugovor o radu koji je sklopio tužitelj s tuženikom. Ističe kako u odnosu na točku 8.2 Ugovora o radu za tužitelja koji se navodi da može obavljati i druge poslove, iskazuje kako tamo nije navedeno da može obavljati i ove poslove, budući da se takvi poslovi u pravilu uređuju aneksom ugovora o radu. U odnosu na izradu elaborata utjecaja elektrane na mrežu, kao i na poslove mjerenja kvalitete električne energije, sve sa stranice 2488 spisa, iskazuje kako je u istome naveo da radno mjesto razvojni inženjer elektrotehnike ne podrazumijeva ove poslove, budući da se opis tog radnog mjesta ne može dovesti u vezu s obavljanjem ovih poslova, pa i zbog svega toga i tog utvrđenja je tražio očitovanje HEP ODS d.o.o., iz kojeg je utvrđeno kako nema dokaza za tužitelja da je u opisu njegovog radnog mjesta bilo i obavljanje tih poslova. U odnosu na mogućnost da poslodavac kako i drugim aktom uredi opis poslova, odnosno isto dopuni, vještak iskazuje kako je to više pravno pitanje, međutim poznato mu je kako je iz prakse moguće na to druge načine to riješiti, ali je najčešće to aneksom ugovora o radu, a moguće je recimo kakvom odlukom ili imenovanjem koju bi donio u tom slučaju poslodavac.

26.6. Na upit punomoćnika tuženika koji se odnosi na dio u točci 2. nalaza u dijelu instalaterski radovi postavljanja fotonaponskih sustava na drugi dio treće rečenice, radno mjesto razvojni inženjer elektrotehnike, vještak je odgovorio kako razvojni inženjer elektrotehnike ne podrazumijeva poslove instalaterskih radova postavljanja fotonaponskih sustava.

27. Temeljem navoda stranka i provedenih dokaza u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a kako je to navedeno u izreci ove presude.

28. Predmet spora je prestaje li tužitelju radni odnos kod tuženika 25. kolovoza 2020., a kako je to od strane tuženika navedeno u Odluci o otkazu ugovora o radu od 10. kolovoza 2020.god., odnosno jesu li ispunjeni uvjeti za poništaj takve odluke, potom sudski raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme, te naknada štete zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu.

29. Sporno je da li je tužitelj podnio predmetnu tužbu u roku propisanom ZR-om, a sporno je i da li je odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu zakonita i dopuštena.

30. Nije sporna aktivna i pasivna legitimacija.

31. Iz navoda stranaka i isprava u spisu utvrđeno je kao nesporno sljedeće:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, te da je temeljem istoga bio prijavljen kod tuženika od 29. listopada 2019. pa do 25. kolovoza 2020. na mirovinsko osiguranje,

- da je tuženik 10. kolovoza 2020. donio odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga,

- da je tuženik u vrijeme otkaza ugovora o radu bio na godišnjem odmoru,

- da je tužitelj 17. kolovoza 2020., po povratku sa godišnjeg odmora saznao za činjenicu prestanka radnog odnosa,

- da je tužitelj 27. kolovoza 2020. postavio zahtjev za zaštitu prava radnika tuženiku

- da je tužitelj s danom 25. kolovoz 2020. odjavljen s mirovinskog osiguranja.

32. Odredbom članka 133. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19. - dalje u tekstu: ZR) propisano je da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Ako poslodavac u roku od 15 dana od dostave zahtjeva ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od 15 dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Člankom 115. stavkom 1. točkom 1. ZR propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Člankom 135. stavkom 3. ZR propisano je kako je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a u konkretnom slučaju ugovor o radu je otkazao poslodavac. Člankom 121. stavkom 1. ZR propisano je da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu. Člankom 125. stavkom 1. ZR propisano je ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, dok je stavkom 3. propisano poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

33. U konkretnom slučaju Odluka o otkazu ugovora o radu donesena je od strane tuženika 10. kolovoza 2020. Međutim pitanje dostave same odluke je zapravo i dio spora u ovom postupku. Pa je tako iz povratnice (list 45d spisa) vidljivo kako je osoba potpisana prezimenom AF zaprimila 11. kolovoza 2020. pismeno gdje je sa iste vidljivo da se radi o platnim listama za 07/2020 i otkaz ugovora o radu.

33.1. Člankom 132. ZR je propisano kako se na dostavu odluka o otkazu ugovora o radu te odluka donesenih u postupcima iz članka 133. ovoga Zakona, primjenjuju na odgovarajući način odredbe o dostavi iz propisa kojim je uređen parnični postupak, ako postupak dostave nije uređen kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili pravilnikom o radu.

33.2. Kako je člankom 142. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. – dalje u tekstu: ZPP) propisana osobna dostava, to je predmetno pismeno trebalo dostaviti i osobno tužitelju. Naime, na ročištu održanom kod ovoga suda 8. listopada 2021. svjedok VF je iskazao kako je on, kao poštar, u kolovozu 2020. nosio dvije pošiljke, te je prvu pošiljku preuzela tužiteljeva majka i ista se kao primatelj potpisala na povratnici. Na ovakav način sud je utvrdio kako takva dostava nije u skladu s odredbama ZPP-a. Naime, kada se osoba kojoj se osobna dostava mora uručiti ne zatekne na adresi dostavljač će, jednoj od osoba iz članka 141. stavka 1. i 2. ZPP-a, ostaviti pisanu obavijest da radi primanja pismena bude u određeni dan i sat u svom stanu, a tek nakon toga dostavljač ima mogućnost ostaviti jednoj od osoba iz članka 141. stavka 1. i 2. ZPP-a pismeno, na koji način je dostava obavljena. Međutim iz navedene povratnice koja prileži spisu, a i iz saslušanja svjedoka – dostavljača VF, sud je utvrdio kako nije postupljeno na opisani način. Stoga ovaj sud zaključuje kako takva dostava nije izvršena u skladu s odredbom članka 132. ZR-a. Da dostavljač nije postupio na zakonom predviđeni način potvrđuje i navod svjedoka RF koji je naveo kako se sjeća da je dostavljač 11. kolovoza 2020. donio pošiljku i da je istu preuzela tužiteljeva majka. Jednako tako za istaknuti je kako su i sam svjedok RF, ali i tužitelj osobno, naveli da je tužitelj u to vrijeme bio na godišnjem odmoru na moru.

33.3. Da u pismenu od 11. kolovoza 2020. se niti nije nalazila pošiljka „otkaz ugovora o radu“ ovaj sud zaključuje iz iskaza svjedoka RF koji je iskazao kako se sjeća da je pošiljku preuzela njegova supruga, odnosno tužiteljeva majka i da su u istoj bile platne liste, a da je svega dva dana kasnije došao poštar ponovno na vrata i pokušao mu uručiti pošiljku u kojoj je bilo navedeno da se radi o otkazu ugovora o radu. Stoga i ovaj sud zaključuje da je i prva pošiljka sadržavala i predmetni otkaz ugovora o radu, a ne samo platne liste, zbog čega bi onda tuženik ponovno vršio dostavu (sada samo odluke o otkazu ugovora o radu) i to bez platnih lista. Zaključak je iz svega toga da u prvoj pošiljci uopće nije niti bilo predmetne odluke. Kako je stoga kasnije pokušavana dostava predmetne odluke (koja dostava nije uspjela), jasno je kako predmetna odluka nije niti dostavljena tužitelju 11. kolovoza 2020.

33.4. Međutim sam tužitelj je iskazao kako je on osobno 17. kolovoza 2020. došao na posao (prvi radni dan nakon povratka s godišnjeg odmora) kada je saznao da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu, to je od toga dana počeo teći rok za zaštitu prava radnika, propisan člankom 133. ZR-a. Kako je zahtjev za zaštitu prava radnika podnijet od strane tužitelja poslodavcu, ovdje tuženiku, 27. kolovoza 2020. (stranice 8- 9 spisa, te 23-24 spisa), odnosno unutar roka od 15 dana, to je tužitelj postupio u skladu sa odredbom članka 133. ZR-a. Kako se tuženik nije očitovao o podnesenom zahtjevu u roku od 15 dana, a kojega je tužitelj zaprimio 28. kolovoza 2020. isti je u daljnjem roku od 15 dana pokrenuo ovaj postupak 16. rujna 2020., odnosno unutar roka. Dakle, tužiteljeva tužba je pravovremeno podnesena.

34. Da bi ovaj sud odlučio o dopuštenosti, odnosno nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu sud je saslušao parnične stranke i proveo vještačenje po vještaku Dariju Dumančiću, dipl.oec. i vještaku Tomislavu Šimetiću, mag.ing.el.

34.1. Naime, člankom 115. stavkom 1. točkom 1. ZR-a je propisano kako poslodavac može otkazati radniku ugovor o radu ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Tuženik je u svojoj odluci o redovitom otkazu ugovor o radu tužitelju (list 45d) naveo kako otkazuje ugovor o radu zbog gospodarskih razloga (točka I. izreke predmetne odluke).

34.2. Gospodarski razlozi su okolnosti koje su nastale neovisno o poslovnim potezima poslodavca, ali koje zbog svog (negativnog) učinka utječu na poslodavca koji je radi smanjenja troškova proizvodnje prisiljen smanjiti broj radnika. Pa je tako u svojoj odluci o otkazu ugovora o radu tuženik naveo kako, osim zbog smanjenog obima posla iz djelatnosti, a između ostaloga uzrokovanog krizom koronavirusa, te smanjenog obima rada i racionalizacije troškova poslovanje otkazuje predmetni ugovor o radu. Da bi sud utvrdio da li je došlo do smanjenja obima posla iz djelatnosti zbog krize uzrokovane koronavirusom proveo je vještačenje po vještaku financijsko-knjigovodstvene struke Dariju Dumančiću, dipl.oec. koji je u svome nalazu i mišljenju (list 245 spisa) naveo kako je u razdoblju od 2018. do 2022. godine kod tuženika svake godine prihod rastao, čime je posljedično i ostvarena veća dobit, a navedeno obuhvaća i razdoblje prije otkazivanja predmetnog ugovora o kreditu, kao i razdoblje uzrokovano krizom koronavirusom. Iz samo nalaza i mišljenja je vidljivo kako je kod tuženika postojao ukupan financijski prihod nešto niži u 2020. u odnosu na 2019. godinu, međutim također i rashodi su mu za tu godinu bili niži, pa sama dobit prije oporezivanja je bila zapravo vrlo slična u 2019. i u 2020. godini, a jednaka dobit je bila i godinu nakon otkazivanja predmetnog ugovora o radu, pa se ni u tom smislu financijski pokazatelji nisu mijenjali. Kako se ovaj sud u cijelosti priklonio nalazu i mišljenju vještaka, a ničim njegova stručnost nije dovedena u pitanje, pa tako i predmetni nalaz, to je sud zaključio da tuženikov navod kako je prije otkazivanja ugovora o radu ima smanjen obim posla i to, između ostaloga, zbog krize uzrokovane koronavirusom, nije pravilan. Ovaj sud ne sumnja, a to je i općepoznato da je razdoblje za vrijeme pandemije uzrokovane virusom COVID-19 bilo krizno i to kako i za gospodarstvo u cjelini, tako i samu državu, međutim provedenim vještačenjem je vidljivo kako, zbog povećanja prihoda kod tuženika on zapravo takvu krizu, nije imao, pa je sud zaključio kako je takav navod kod donošenja predmetne odluke bio samo paušalan.

34.3. Da bi sud utvrdio je li prilikom otkazivanja ugovora o radu bilo smanjenog obima rada iz radnog mjesta upravo za tužitelja proveo je vještačenje po vještaku za zaštitu od buke, elektrotehnike, elektrostrojarstvo Tomislavu Šimetiću, mag.ing.el. Isti je u svome nalazu i mišljenju naveo kako uopće nisu pronađene stavke koje obuhvaćaju rad tužiteljeve struke koje se odnose na njegovo radno mjesto. Na temelju ovakvog nalaza i mišljenja ovaj sud je utvrdio kako u 2020. godini nisu postojali ugovori, a time i prihodi koji bi zahtijevali rad radnika tužiteljeve struke, odnosno njegove specijalnosti. Međutim ovaj sud nije mogao utvrditi koliko je ranije bilo takvih poslova i potreba za obavljanjem poslova koje obuhvaćaju radno mjesto tužitelja, pogotovo uzevši u obzir navod tuženika danog na raspravi kod ovoga suda od 26. ožujka 2026. kako je tužitelja zaposlio isključivo zbog njegove specijalnosti u području telekomunikacija, a kako bi se pripremio za buduće poslove. Kod takvog utvrđenog činjeničnog stanja ovaj sud zaključuje kako je moguće da tuženik uopće nije imao takve poslove.

34.4. Međutim, ukoliko se radilo samo o budućem razdoblju (ne naznačivši koliko je očekivano njegovo trajanje, odnosno koliko je to daleka budućnost), sud nije utvrdio zbog čega je onda tuženik zapošljavao tužitelja na neodređeno vrijeme, a niti je tu činjenicu obrazložio tuženik, na kojemu je upravo teret dokaza u ovakvim postupcima. Pa tako tužitelj nigdje u svome iskazu nije naveo kako ga je tuženik zaposlio upravo radi nekakvog budućeg razdoblja i ukoliko se ono ne bi dogodilo istom bi bio otkazan ugovor o radu. Jednako tako ukoliko je ta budućnost neizvjesna, zbog čega je tuženik odustao od takvih poslova, odnosno zbog čega takvi poslovi se više niti ne pokušavaju ugovoriti, kao niti zašto nije uspio ugovoriti takve poslove tuženik ničim ne dokazuje, već samo paušalno navodi kako se pokazalo da je jaka konkurencija i postoji manjak dosadašnjih referenci. Iz navedenoga sudu je nejasno kako se manjak konkurencije odnosno referenci (što nije dokazano), prevalio na tužitelja i njegov otkaz ugovora o radu, a ne na tuženika. Pa je tako tuženik u svojoj odluci o otkazu ugovora o radu naveo kako je došlo do smanjenog obima posla iz područja radnog mjesta tužitelja, što nije utvrđeno, već je utvrđeno kako 2020. nije bilo potrebe za tužiteljevim radnim mjestom, ali ne i što je bilo 2019. (od sklapanja samog ugovora o radu). Iz svega toga ovaj sud zaključuje kako je prekratko razdoblje od nepunih 10 mjeseci da se otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme (sklopljen 26.10.2019., a odluka o otkazu donijeta 10.8.2020.) zbog smanjenog obima rada iz područja radnog mjesta tužitelja, budući da takvog obima rada vrlo vjerojatno nije niti bilo, a razdoblje od nešto više od svega devet mjeseci je, po mišljenju ovoga suda, prekratko da bi tuženik mogao utvrditi kako je jaka konkurencija, odnosno da mu nedostaje referenci za sklapanje poslova iz područja rada za koje je zaposlio tužitelja. Da je znao da se radi o tako kratkom razdoblju, mogao je tužitelju ponuditi tada sklapanje ugovora o radu na određeno vrijeme, međutim tuženik se odlučio na sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme, a očito je kako je to bilo iz razloga jer je želio tužitelja zadržati duže vrijeme iako je znao da trenutno ne ugovara takve poslove.

34.5. Ovaj sud ne sumnja u dio razloga u obrazloženju odluke o otkazu ugovora o radu tuženika da se funkcioniranje može odvijati bez rada tužitelja i bez potrebe za njegovim radnim mjestom, međutim razlozi zbog kojih otkazuje predmetni ugovor o radu nisu valjani. Pa je tako utvrđeno kako nije došlo kod tuženika do smanjenja obima posla (prihodi su ili ostali slični ili su oni rasli), a niti smanjenja obima rada i područja tužiteljevog radnog mjesta (takvih poslova nije niti bilo), pa sud ne može prihvatiti niti navod kako otkazuje tužitelju ugovor o radu samo iz razloga jer se funkcioniranje tuženika može odvijati bez rada tužitelja.

35. Ovaj sud napominje kako ne želi ulaziti u organizacijske razloge i navodi kako je autonomno pravo tuženika da organizira radna mjesta i potrebu za njima, međutim predmet ovoga spora su gospodarski razlozi (kako to navodi tuženik u svojoj odluci o otkazu ugovora o radu), a ne organizacijski razlozi, pa tako ovaj sud zaključuje kako gospodarski razlozi navedeni u odluci o otkazu ugovora o radu ne postoji i isti su samo suštinski, odnosno paušalni. Pa tako i navod zz tuženik kako je pad prometa oko 30% nije točan, budući da je iz nalaza i mišljenja vještaka vidljivo kako se radi o padu prometa od nešto malo više od 10%, ali jednako tako i rashodi su pali i više od toga, odnosno također preko 10%, pa zapravo, a kako je to već i ranije obrazloženo dobit je jednaka, ali i takav navod od pada prometa od oko 30% nije točan. Sud napominje i kako tuženik u svome iskazu navodi kako ne zna koliko je bilo zaposlenih u vrijeme otkaza ugovora o radu, niti zna koliko je djelatnika imao 2020., da trenutno postoji radno mjesto razvojni inženjer elektrotehnike (a koje je bilo i radno mjesto tužitelja), ali mu nije poznato koliko trenutno djelatnika radi na tom radnom mjestu. Sve to upućuje na samo paušalno otkazivanje ugovora o radu tužitelju, a ničim nije dokazao tuženik njegovu opravdanost.

36. Zbog navedenoga sud je donio odluku kao u točci I. izreke ove presude.

37. Sud je nadalje prihvatio, sukladno članku 125. stavku 1. ZR-a zahtjev radnika, ovdje tužitelja, za sudski raskid ugovora o radu, budući da je razvidno kako tužitelju više nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, a to sve iz razloga jer je od podnošenja tužbe, pa do odluke u ovome sporu prošlo šest godina, te je životno i logično da se tuženik zaposlio, u međuvremenu, na drugom radnom mjestu, a kako je i u tijeku kazneni postupak protiv zz tuženik, zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela na štetu tužitelja, pa neovisno o ishodu samog kaznenog postupka jasno je kako između zz tuženika i tužitelja postoje neriješeni, možda i narušeni, odnosi, pa je zbog svega iznijetoga valjalo i utvrditi sudski raskid predmetnog ugovora o radu.

37.1. Kako je iz elektroničkog zapisa (list 2523 spisa) razvidno da se tužitelj zaposlio na drugom radnom mjestu 1. veljače 2022., to je ovaj sud utvrdio kako je i zahtjev tužitelja da se utvrdi sudski raskid ugovora o radu s danom 31. siječnja 2022. osnovan, to je sud odlučio i donio odluku kao u točci II. izreke ove presude.

38. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu štete, a cijeneći da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika nepunih deset mjeseci prije donošenja odluke o otkazu, njegovu dob, te obveze uzdržavanja djeteta, sud je tužitelju dosudio naknadu štete u visini od četiri mjesečne plaće. Kako je nesporno učinio tuženik na raspravi održanoj kod ovoga suda 8. listopada 2021. da je prosječna bruto plaća tužitelja u zadnja tri mjeseca prije otkaza iznosila 6.285,94 kn, odnosno 834,29 EUR-a, to četiri mjesečne bruto plaće ukupno iznose 3.337,16 eura, a sve sukladno odredbi članka 125. stavak 1. ZR-a. Sud nije našao osnovanim dosuditi naknadu štete u visini od osam mjesečnih plaća, a s obzirom na kraće trajanje radnog odnosa kod poslodavca, ovdje tuženika i s obzirom na starost tužitelja, pa je za s preostalom zatraženom razlikom naknade štete valjalo odbiti tužitelja.

39. Odluka o isplati zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete temelji se na odredbi članka 29. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Obzirom da se radi o potraživanju s naslova naknade štete koje je visinom određena tek donošenjem prvostupanjske presude, kamata teče od presuđenja, odnosno od 8. srpnja 2026. pa nadalje, budući da tuženik ranije od toga nije mogao doći u zakašnjenje s ispunjenjem obveze prema tužitelju. Stoga je neosnovan i zahtjev tužitelja za određivanjem zatezne kamate od 31. siječnja 2022., budući da je zahtjev postavio naknadno (prije zaključenja glavne rasprave), a o kojem zahtjevu je ovaj sud odlučivao ovome odlukom, pa je za svoju obvezu saznao donošenjem ove presude tuženik, od kada tužitelju pripadaju i zatezne kamate.

40. Sukladno iznijetom, sud je donio odluku kao u točci III. izreke ove presude.

41. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.), te je tuženiku naloženo naknaditi trošak tužitelju prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23. - u daljnjem tekstu: Tarifa) i to za sastav tužbe, sastav podneska od 11.12.2020. (kojim se očituje na odgovor tuženika na tužbu) i za zastupanja na ročištima od 11.12.2020. i 29.3.2021. u visini od 250 bodova (ukupno četiri radnje za prvostupanjski postupak u predmetu broj Pr-615/2020), sukladno Tbr. 7. stavku 2. Tarife, kao i za zastupanja na ročištima od 11.6.2021., 6.9.2021. i 8.10.2021. u iznosu od po 50 bodova, sukladno Tbr. 7. stavku 2. točci 2. Tarife, potom za sastave podnesaka od 10.8.2023. (pogrešno navedeno 14.8.2023.), 26.4.2024. (kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka), 15.4.2025. (kojim se dopunski očituje na nalaz i mišljenje vještaka) i 6.8.2025. (kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka) u visini od 250 bodova (ukupno četiri radnje za prvostupanjski postupak u predmetu broj Pr-73/2022), sukladno Tbr. 7. stavku 2. Tarife, kao i za zastupanje na ročištima od 26.3.2026., 3.6.2026. kao i za pristup na ročište za objavu odluke, za svaki od po 50 bodova, sukladno Tbr. 7. stavku 2. točci 2. Tarife, odnosno ukupno 800 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i visinu poreza na dodanu vrijednost iznosi 2.000,00 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja, odnosno od 8. srpnja 2026. pa do isplate, sukladno članku 29. stavku 1. i 2. ZOO. Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

42. Tužitelj je djelomično odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka za sastave podnesaka od 22.3.2021. i 26.8.2021. oba u iznosu od 250,00 eura, budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka sukladno članku 155. ZPP-a, s time da se u istim podnescima i ponavljaju navodi koji su navedeni u podnesku od 11.12.2021., a trošak sastava tog podneska je priznat tužitelju. Tužitelj je odbijen i sa zahtjev sastava odgovora na žalbu u iznosu od 125,00 eura, budući da ista nije bila potrebna za vođenje ovoga postupka, sukladno članku 155. ZPP-a. Tužitelj je nadalje odbijen i sa zahtjevima za sastave podnesaka od 19.9.2025. i 3.11.2025. oba u iznosu od 250,00 eura, budući da isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga postupka, te se istima samo ponavljaju navodi ili se očituje o tijeku postupka.

43. Tuženik je u cijelosti odbijen za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 3.298,20 EUR, budući da je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.

44. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 8. srpnja 2026.

Sudac

Marko Šimunić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se izjavljuje pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka putem ovoga suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8.,9., 10. i 11. ZPP-a. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Otpravak presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istog dana (članak 335. stavak 9. ZPP). U slučaju iz stavka 9. ovoga članka sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena (članak 335. stavak 11. ZPP-a).

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika