REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-916/2025-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužiteljice ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćeniku Tomislavu Livajić, odvjetniku u Omišu, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, zastupana pod ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, 2. ŠU Z pok. UU, 3. FU ž. Š, 4. IU, 5. ŠU U, 6. ŠU pok. F, 7. ŠU I, 8. ŠU D, 9. ŠU P, 10. ŠU C, 11. DU. F, 12. DU Z pok. UU, 13. DU S, 14. DU I. F, 15. DU U pok. F, 16. DU PU, 17. DU UU, 18. DU Ć pok. O, 19. DU R pok. O, 20. CU pok. SU, 21. CU P pok. Ž, 22. CU Ć pok. O, 23. CU I pok. ĆU, 24. OU ž. RU, 25. ŽU ž. RU, 26. CU I pok. ĆU, 27. CU U pok. ĆU, 28. CU EU, 29. CU NU, 30. CU E ud. ĆU, 31. ZUM pok. SU, 32. VU GU, 33. KU ĐU, 34. Guć ĆU, 35. KU JU, 36. Guć HU, 37. VU ČU, 38. KU pok. RU, 39. mal. SU pok. RU, 40. RU sin ĆU, 41. TU ud. RU, tuženici od 2. do 41. odsutni i nepoznata boravišta, zastupani po privremenom zastupniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 7. srpnja 2026., dana 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužiteljica ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]; vlasnik, za cijelo, nekretnine ukupne površine 1635 m2, a koja sastoji od dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 36 m2, dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 156 m2 i dijela čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1443 m2; sve položene u K. O. [katastarska općina]; koja nekretnina je prikazana u nalazu i mišljenju vještaka Zvonka Babića ing. geod., ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju od 11. svibnja 2026.g., na skici izmjere M 1:500, i koja skica je sastavni dio ove presude, te omeđena točkama „A-B-C-D-E-F-A“. Slijedom prednjeg tužitelj se ovlašćuje, a temeljem ove presude, zaht ijevati te ishoditi uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime i kao svoje vlasništvo, za cijelo, uz istodoban izbris zemljišnoknjižnih prava tuženika, a što su tuženi dužni trpjeti.“

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 17. rujna 2025. tužiteljica je navela da je predmetna nekretnina u naravi pašnjak i šuma. Navedene nekretnine koje su predmetom ove tužbe da su od pamtivijeka u posjedu prednika tužiteljice. Predmetne nekretnine su bile u vlasništvu oca tužiteljice MU te je iste tužiteljica dobila u „dotu“ i ista je u posjedu predmetnih više od 30 godina. Predmetne nekretnine su u P.L. 214 za K. O. [katastarska općina] upisane kao posjed braće tužiteljice – I i BU koji su temeljem Rješenja o nasljeđivanju O-1708/05 naslijedili oca MU, i to za površinu od 16000 m2. Tužiteljica sama, a i preko pravnih prednika zasigurno više od 150 g. drži u posjedu predmetne nekretnine te se nalaze u nesmetanom zakonitom i materijalnom posjedu nekretnina koje su predmetom ove tužbe, te ni tužitelje niti njegove pravne prednike nitko nikada nije ometao u upražnjavanju svih vlasničkih prava na istoj.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužiteljica obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 20. kolovoza 2025. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

1.2. Tuženicima označenim u uvodu ove presude od 2. do 41., kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) postavio privremenog zastupnika Mirka Perkušića, odvjetnika u Imotskom, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u Imotskom kao organ starateljstva i koji privremeni zastupnik navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu naveo da mu ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremeni zastupnik tih tuženika te se za iste protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 34-35 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj svojom tužbom ne navodi i nije dokazao pravno relevantne činjenice i to, tko su bili njegovi prednici (točno opisan pravni slijed), kad su dosjeli, kada su stupili u posjed predmetne nekretnine, kakva je bila kvaliteta posjeda tužiteljevih prednika, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tužiteljevog prednika na predmetnim nekretninama trajala kroz zakonom propisano vrijeme, na koji način su pravni efekti posjedovanja prešli na tužitelja.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je dio nekretnina označenih kao: dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 36 m2, dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 156 m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 1443 m2; sve položene u K. O. [katastarska općina]; koja nekretnina je prikazana u nalazu i mišljenju vještaka Zvonka Babića ing. geod., ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju od 11. svibnja 2026.g., na skici izmjere M 1:500, i koja skica je sastavni dio ove presude, te omeđena točkama „A-B-C-D-E-F-A“.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, prijepis posjedovnog lista 214 k. o. [katastarska općina], skica izmjere geodeta LU iz ožujka 2025., rješenje o nasljeđivanju iza pok. MU, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Zvonka Babića, saslušani su svjedoci AU ZV i ŠV, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Zvonka Babića od 19. svibnja 2026., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 63-71 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Zvonka Babića, sudskog vještaka za geodeziju, od 19. svibnja 2026. utvrđeno je da je predmetna nekretnina položena južno uz cestu Zagvozd- Vrgorac, u naravi je najvećim dijelom pašnjak obrastao rijetkom i lošom bjelogoricom. Na južnom dijelu je odavno zapuštena oranica a sjeverni dio je pašnjak. Na istočnom dijelu nekretnine uređen je makadamski (kolni) pristup od ceste prema predmetnoj u susjednoj istočnijoj nekretnini. Na dan očevida pokazane su međe nekretnine izvedene na slijedeći način:

• Sjeverna međa ( na skici linija A-B) na terenu je suhozid koji nije sastavni dio nekretnine

• Istočna međa ( na skici linija B-C) na terenu je suhozid koji je sastavni dio nekretnine

• Južna međa ( na skici linija C-D-E) na terenu je obilježena međnim kamenjem ( mejašima)

• Zapadna međa ( na skici linija E-A) na terenu je suhozid koji je sastavni dio nekretnine.

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka BU, ZV i ŠV.

8.1. Saslušani svjedoci (listovi 56-57 spisa) u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok BU, brat tužiteljice, naveo je da je njihova obitelj od pamtivijeka u nesmetanom posjedu predmetne nekretnine. Tužiteljica, njihov brat I i on da su naslijedili svoje roditelje, pokojne ČU i P. Otac da je umro 2005. i on da je bio stvarni vlasnik te nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca, a djeda tužiteljice pok. ĆU. Njihovi prednici da su uredno obrađivali zemlju, da ih nitko nikada nije ometao . Tužiteljici da su brat I i on darovali nekretnina i ona da je isključiva vlasnica. Svjedok ZV, rođen 1959. naveo je da je kao dijete dolazio na poziv oca tužiteljice pomagati njihovoj obitelji obrađivati predmetne nekretnine. Tu nije viđao nikoga osim njih. Poznaje dobro i tužiteljicu i njenu braća, navodi da su u dobrim odnosima i da među njima nema spora.

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Nisu na tom području viđali lugare, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekla darovanjem od svoje braće, a oni nasljeđivanjem svojih roditelja, te u konačnici dosjelošću budući da su njegovi pravni prednici od pamtivijeka u posjedu iste.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 100 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

12. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, UI- 1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

15. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

16. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

17. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ovo se izričito napominje s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao suvlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

18. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

19. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

20. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

21. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svojih roditelja, a oni od svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju dosjelosti, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

24. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 8. srpnja 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. Odvj. Tomislav Livajić, Omiš

2. odvj. Mirko Perkušić, Imotski

3. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj