1                            Poslovni broj: I Kž-201/2023-9

Poslovni broj: I Kž-201/2023-9

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Maje Štampar Stipić i Sanje Katušić-Jergović, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. M., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona i drugih ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., 126/19. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog M. M., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Sisku, od 29. studenog 2022. broj K-1/2022-17, u sjednici vijeća održanoj 13. veljače 2024. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika, odvjetnika D. K.,

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I Djelomično se prihvaća žalba optuženog M. M., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, na način da se optuženom M. M. za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., opisano pod točkom 1. izreke, na temelju članka 110. u vezi s člankom 34., a primjenom članka 48. stavak 1. i članka 49. stavak 1. točka 2. KZ/11. utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 4 mjeseca (dvije godine i četiri mjeseca), dok se za kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11., opisano pod točkom 2. izreke prihvaća po prvostupanjskom sudu utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca (tri mjeseca), te se optuženi M. M. na temelju članka 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu se na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme uhićenja od 12. srpnja 2021. do 14. srpnja 2021.

 

II Žalba državnog odvjetnika u cijelosti i žalba optuženog M. M. u preostalom dijelu, odbijaju se kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Sisku, optuženi M. M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela- ubojstvo u pokušaju, opisano i kažnjivo po članku 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i zbog kaznenog djela protiv javnog reda - nedozvoljeno posjedovanje, izrada i nabavljanje oružja i eksplozivnih tvari, opisano i kažnjivo po članku 331. stavak 1. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci  presude, te mu je za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34., na temelju članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., uz primjenu članka 48. stavak 1. i 49. stavak 1. točka 2. KZ711. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i 10 mjeseci, a za kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11., na temelju članka 331. stavak 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, pa je uz primjenu članka 51. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine. U izrečenu kaznu, na temelju članka 54. KZ/11. uračunato mu je vrijeme uhićenja od 12. srpnja 2021. do 14. srpnja 2021. godine.

 

1.2. Na temelju članka 331. stavak 7. KZ/11. od optuženika je oduzeta jedna puška s užlijebljenom cijevi M-48, s nosačima za optički ciljnik, dva komada sporogorećeg štapina dužine 45 cm, elektro-detonatorska kapsula broj 8, tzv. EDK 8 i mehanizam za elektronsko eksplozivnih sredstava s brojčanom oznakom …, a koji će se predmeti nakon pravomoćnosti presude uništiti.

 

1.3. Na temelju članka 79. KZ/11. od optuženika je oduzeta sjekira s metalnom oštricom dužine sječiva 10 cm i drvenom drškom dužine 87 cm koje će se nakon pravomoćnosti presude također uništiti.

 

1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. i 6. ZKP/08. u vezi s člankom 145. stavak 1. i stavak 2. točka 1. do 7. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.-dalje u tekstu ZKP/08.) optuženiku je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna te trošak provedenog sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 4.505,60 kuna, dok je oslobođen plaćanja troškova na ime nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice po službenoj dužnosti.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnijelo Županijsko državno odvjetništvo u Sisku i to zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, te osudi optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

3. Žalbu je podnio i optuženi M. M., po branitelju N. C., odvjetniku u Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu optuženika, ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da izmijeni pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe za kazneno djelo pod točkom 1., a za kazneno djelo pod točkom 2. da mu izrekne blažu kaznu.

 

4. Odgovor na žalbu optuženika podnijelo je Županijsko državno odvjetništvo u Sisku s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

 

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP/08., na njihovo traženje, izviješteni su optuženi M. M. i njegov branitelj, odvjetnik N. C., te državni odvjetnik. Sjednici je bio nazočan branitelj optuženika, odvjetnik D. K., u zamjenu za odvjetnika N. C., a na temelju članka 475. stavak 3. ZKP/08. sjednica je održana u odsutnosti državnog odvjetnika.

 

7. Žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni nije osnovana, dok je žalba optuženika djelomično osnovana i to u dijelu koji se odnosi na odluku o kazni .

 

8. Iako optuženik u uvodu žalbe ističe kako se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. i povrede materijalnog prava (povreda kaznenog zakona), u daljnjem dijelu žalbe ne navodi u čemu bi se te povrede sastojale već iz sadržaja žalbe proizlazi kako smatra da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.

 

9. Slijedom navedenog, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je pobijanu presudu ispitao u skladu sa zakonskom odredbom iz članka 476. stavak 1. točka 1.i 2. ZKP/08. i nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon.

 

10. Vezano za pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, žalitelj navodi kako nije sporno da je inkriminiranog dana došlo do sukoba između optuženika i oštećenog, da je oštećeni u tom sukobu ozlijeđen oštricom sjekire, te da je zadobio tjelesnu ozljedu.

 

10.1. Smatra kako je sporno je li se sukob dogodio u dvorištu optuženika ili na ulazu u dvorište, te je li prilikom sukoba oštećeni mogao zadobiti i po smrt opasne ozlijede. Zbog navedenog je predložio rekonstrukciju događaja, jer o mjestu sukoba optuženik različito iskazuje od oštećenika i njegovih svjedoka. Mjesto sukoba je, po mišljenju obrane bitno, budući optuženik tvrdi kako se sjekira nalazila odmah do njega jer je bio u svom dvorištu, tako da nije trebao otići po sjekiru, a kao što to tvrde oštećeni i svjedoci u svojim iskazima. Isto tako smatra da bi se rekonstrukcijom utvrdio i točan položaj svjedoka, a ne samo optuženika i oštećenog.

 

10.2. Suprotno žalbenim navodima, i po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, osnovano je prvostupanjski sud odbio dokazni prijedlog obrane za provođenjem rekonstrukcije na mjestu događaja kao nevažan i odugovlačeći. U pravu je prvostupanjski sud kada navodi kako okolnost gdje se događaj odigrao nije od utjecaja na odlučne činjenice, a da je položaj oštećenika i optuženika, osim iz iskaza oštećenika, saslušanih svjedoka, utvrđen i nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka.

 

10.3. Daljnji žalbeni navodi, kako svjedoci M. K., A. V., M. D., V. B. i D. Č. u mnogim detaljima iskazuju potpuno identično, što po mišljenju obrane, baca sumnju na njihovu vjerodostojnost, također nisu osnovani. U pravu je žalitelj da ispitani svjedoci, o odlučnim činjenicama iskazuju u bitnome identično, no kada se njihovi iskazi dovedu u vezu s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka, proizlazi, da je dinamika događaja, na način koji je opisuju svjedoci, u skladu s nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka, kako u pogledu međusobnog položaja optuženika i oštećenika tako i mehanizma nanošenja ozljede oštećenom Z. K.. Svjedoci dinamiku događaja opisuju upravo onako kako se i odigrao, a što je ispravno zaključio prvostupanjski sud i za svoje zaključke dao valjane razloge.

 

10.4. Nadalje, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, osnovano sud prvog stupnja nije prihvatio iskaze svjedokinje K. M., supruge optuženika i svjedoka M. B., njegovog unuka, budući su njihovi iskazi, kao i obrana optuženika, suprotni nalazu i mišljenju sudskomedicinskog vještaka glede mehanizma nastanka ozljede i dinamike događaja, a što je sve detaljno analizirao i valjano obrazložio prvostupanjski sud.

 

10.5. Također, nisu osnovani niti daljnji žalbeni navodi optuženika da je prvostupanjski sud nekritički prihvatio tvrdnju oštećenika kako mu se činilo da sjekira ide baš u pravcu njegovog vrata, u kojem slučaju bi, po mišljenju sudskomedicinskog vještaka, došlo do nanošenja smrtonosne ozljede oštećeniku. Iz toga dijela žalbe proizlazi, kako obrana smatra da bi se u konkretnom slučaju moglo eventualno raditi o kaznenom djelu teške tjelesne ozljede u pokušaju, a ne o kaznenom djelu ubojstvo u pokušaju. No, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, detaljno i savjesno analizirao kako iskaz oštećenog, tako i iskaze svjedoka koji su bili prisutni prilikom događaja, te je navedene iskaze doveo u vezu s međusobnim položajem optuženika i oštećenika, sredstvom izvršenja kaznenog djela te nalazom i mišljenjem sudskomedicinskog vještaka o mogućem mehanizmu nastanka smrtonosne ozljede, nakon čega je osnovano zaključio da su se u ponašanju optuženika, inkriminiranog dana, ostvarili svi bitni elementi kaznenog djela ubojstva u pokušaju.

 

10.6. Suprotno žalbenim navodima, na temelju savjesne i detaljne analize svih provedenih dokaza, ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako je optuženik kazneno djelo počinio s oblikom krivnje izravna namjera, a svoje zaključke je i u tom dijelu valjano obrazložio, pod točkom 22. pobijane presude na koje razloge se žalitelj upućuje.

 

11. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede kaznenog zakona, sukladno članku 478. ZKP/08., u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, djelomično je prihvatio žalbu optuženika, te preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni i to za kazneno djelo iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. Naime, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, smatra da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, koje je imao u vidu prilikom odmjeravanja visine kazne. Ispravno je sud prvog stupnja kao olakotno cijenio da je optuženik osoba u dobi od 70 godina, narušenog zdravstvenog stanja, koja nikada do sada nije dolazila u sukob sa zakonom, što sve ukazuje da se radi o jednom ekscesu u optuženikovom dosadašnjem urednom životu kao i da je priznao počinjenje kaznenog djela pod točkom 2. izreke presude. Uz navedene olakotne okolnosti, ovaj drugostupanjski sud smatra da je u konkretnom slučaju postojao i doprinos oštećenika, koji se ogleda u tome da je inkriminiranom događaju prethodio verbalni sukob između optuženika i oštećenog, pri čemu se oštećenik povišenim tonom i grubljim riječima obraćao optuženiku, pa je cijeneći sve navedeno, uz izostanak otegotnih okolnosti na strani optuženika, preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni za navedeno kazneno djelo, te mu izrekao kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 4 mjeseca. U odnosu na kazneno djelo iz članka 331. stavak 1. KZ/11., suprotno navodima žalbe optuženika, kazna zatvora u trajanju od 3 mjeseca, utvrđena od strane prvostupanjskog suda, primjerena je svim okolnostima počinjenja ovog kaznenog djela, stupnju krivnje, težini počinjenog kaznenog djela, te po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema mjesta izricanju blaže kazne.

 

11.1. Konačno, svrha kažnjavanja propisana u članku 41. KZ/11., u odnosu na optuženika, u cijelosti će se ostvariti upravo jedinstvenom kaznom zatvora u trajanju od 2 godine i 6 mjeseci, koja mu je izrečena od strane ovog drugostupanjskog suda. Tako odmjerena kazna primjerena je težini i okolnostima kaznenih djela za koje je optuženik proglašen krivim, osobi optuženika, te će se istom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela i izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, kao i jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava.

 

11.2. Obzirom na sve gore navedeno, žalba državnog odvjetnika, vezano za odluku o kazni, gdje državni odvjetnik navodi kako sud prvog stupnja nije pravilno vrednovao odlučne činjenice o kojima ovisi kazna za kazneno djelo ubojstva u pokušaju, te da je optuženiku trebalo, da bi se postigla svrha kažnjavanja, izreći za navedeno kazneno djelo kaznu zatvora u duljem trajanju, pa onda i jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju, nije osnovana.

 

11.3. Vezano za odluku o oduzimanju predmeta, od optuženog M. M. i to jedne puške s užlijebljenom cijevi M-48, s nosačima za optički ciljnik, dva komada sporogorećeg štapina dužine 45 cm, elektro-detonatorska kapsulu broj 8, tzv. EDK 8 i mehanizam za elektronsko eksplozivnih sredstava s brojčanom oznakom …, te sjekire s metalnom oštricom dužine sječiva 10 cm i drvenom drškom dužine 87 cm., ovaj drugostupanjski sud smatra kako je odluka prvostupanjskog suda odluku o oduzimanju predmeta u cijelosti osnovana i zakonita. 

 

12. Stoga je, na temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08. i članka 482. ZKP/08. odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 13. veljače 2024.