Poslovni broj: Usž-22/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja LVŽA, državljanina [adresa], smještenog u [obrt], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pazin s ispostavom Buzet, Pazin, Muntriljska 2, radi određivanja ograničenja kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3832/2025-7 od 7. studenoga 2025. na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i potvrđuju se presuda i rješenje Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3832/2025-7 od 7. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-04/25-01/3862, URBROJ: 511-08-26-25-2 od 22. rujna 2025. (točka I. izreke); tužitelju nije odobrena besplatna pravna pomoć (točka II. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja za naknadnom troškova upravnog spora (točka III. izreke). Pobijanim rješenjem donesenim istog dana pod istim poslovnim brojem odbijen je prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak.
2. Rješenjem tuženika tužitelj, državljanin Indije, bez isprave o identitetu (identitet mu je utvrđen putem Informacijskog sustava MUP-a Republike Hrvatske), određen je smještaj u [obrt] Ministarstva unutarnjih poslova, [adresa] (točka 1. izreke), na vrijeme do dva mjeseca, a teče od dana donošenja rješenja (točka 2. izreke). Istim rješenjem određeno je tužitelju da ne smije napustiti Centar bez odobrenja i da je dužan pridržavati se pravila boravka u Centru (točka 3. izreke).
3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer nije dovoljno ispitao postojanje pretpostavki za daljnje ograničenje slobode kretanja smještajem u [obrt] niti mogućnost primjene blažih mjera, prvenstveno javljanja u policijsku postaju. Nadalje, smatra da mu je povrijeđeno pravo na djelotvornu sudsku zaštitu budući da je odbijen njegov zahtjev za besplatnu pravnu pomoć zbog formalnih razloga te zato što njegov opunomoćenik nije na popisu pružatelja besplatne pravne pomoći Ministarstva unutarnjih poslova. Također, osporava odbijanje prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe smatrajući da je time povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek zajamčeno Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava.
3.1. Tužitelj predlaže Sudu da uvaži njegovu žalbu i ukine pobijano rješenje i presudu.
4. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi osnovanosti iste iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. u vezi s člankom 128. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda i rješenje pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane odluke sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta odluka bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.
8. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.; dalje: Zakon) koje je citirao u obrazloženju odluke, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.
9. Suprotno žalbenim navodima, postojala je zakonska pretpostavka za ograničenje slobode kretanja tužitelja, pri čemu tužitelj u žalbi nije iznio nove okolnosti koje bi opravdavale drukčiju odluku. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenjeno da se svrha prisilnog udaljenja nije mogla ostvariti primjenom blažih mjera, imajući u vidu da je tužitelju prestao zakoniti boravak, da mu je određeno prisilno udaljenje, da je izjavio kako neće dobrovoljno napustiti Republiku Hrvatsku, da nije raspolagao adresom smještaja niti financijskim sredstvima te da njegovo prethodno ponašanje upućuje na postojanje rizika izbjegavanja izvršenja obveze napuštanja Republike Hrvatske.
10. Neosnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije ispitao mogućnost primjene blažih mjera. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud razmotrio svaku od zakonom propisanih blažih mjera te prihvatio ocjenu tuženika da se njima ne bi mogla ostvariti svrha ograničenja slobode kretanja. Okolnost da tužitelj nije suglasan s takvom ocjenom sama za sebe ne čini presudu nezakonitom. Nisu osnovani ni navodi kojima se osporava razmjernost trajanja mjere. Mjera je određena na najdulje dva mjeseca, što je u okviru zakonskog ograničenja, a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio obrazloženje da je navedeno razdoblje potrebno radi pribavljanja putne isprave i organizacije prisilnog udaljenja.
11. Pravilna je odluka o besplatnoj pravnoj pomoći budući da iz spisa proizlazi da tužitelj nije podnio zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći u postupku povratka, niti je njegov opunomoćenik bio na popisu pružatelja besplatne pravne pomoći za tu vrstu postupaka. Slijedom toga pravilna je i odluka o troškovima upravnog spora, donesena primjenom odredbe ZUS-a prema kojoj troškove snosi stranka koja je spor izgubila.
12. Također nisu osnovani navodi kojima se osporava odbijanje prijedloga za određivanje odgodnog učinka tužbe jer tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje zakonskih pretpostavki za određivanje takve mjere.
13. Budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane presude, žalbu je valjalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu. Trajanje mjere od dva mjeseca ocijenjeno je razmjernim jer je potrebno vrijeme za utvrđivanje identiteta, pribavljanje putnog lista i organizaciju prisilnog povratka.
14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. i članka 128. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje.
U Zagrebu 8. srpnja 2026.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
