Poslovni broj: Usž-920/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat -Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ČKTZ, državljanina [adresa], s trenutnim boravištem u [obrt], [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik iz Zagreba, Vodovodna 13/I, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII. policijske postaje Zagreb, Kruge 52, OIB: 36162371878, radi ograničenja slobode kretanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4945/2025-9 od 2. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-4945/2025-9 od 2. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/906, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 11. studenog 2025. (točka I. izreke); tužitelju nije odobrena besplatna pravna pomoć (točka II. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja za naknadnom troškova upravnog spora (točka III. izreke).

2. Rješenjem tuženika tužitelj se smješta u prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva mjeseca s tim da se smještaj računa od dana donošenja rješenja.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Ističe da prvostupanjski sud nije dovoljno ispitao mogućnost primjene blažih mjera ograničenja slobode kretanja. Navodi da posjeduje putnu ispravu i da je mogao bi biti podvrgnut blažim mjerama nadzora te da prekršajna osuđivanost ne može predstavljati dovoljan razlog za zaključak o postojanju opasnosti od bijega. Tužitelj navodi da se pobijana presuda temelji na stavu da pravomoćna osuda za prekršaj protiv javnog reda i mira iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira automatski znači nepoštivanje pravnog poretka i rizik od bijega. Smatra da iz rješenja tuženika i prvostupanjske presude nije vidljivo koje su konkretne radnje poduzete radi žurnog udaljenja, pa nije obrazloženo zašto je određeno zadržavanje u trajanju od dva mjeseca.

3.1. Tužitelj osporava odluku suda o odbijanju zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć. Tvrdi da okolnost što punomoćnik nije na odgovarajućoj listi odvjetnika ne smije ići na štetu prava tužitelja na pristup sudu. Činjenica da se odvjetnik Stjepan Babić ne nalazi na jednoj listi, dok se nalazi na drugoj (za međunarodnu zaštitu), ne bi smjela ići na štetu prava tužitelja, posebice jer je tužitelj ranije izrazio namjeru za međunarodnom zaštitom.

3.2. Tužitelj predlaže Sudu da uvaži njegovu žalbu i u cijelosti ukine pobijanu presudu.

4. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi osnovanosti iste iz razloga navedenih u obrazloženju pobijane presude.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom postupku, na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“, 133/20., 114/22., 151/22. i 40/25.; dalje: Zakon) koje je citirao u obrazloženju presude, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rješenje tuženika doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju članka 214. stavaka 1. i 2. Zakona. Tijekom postupka je utvrđeno da je tužitelju prestao zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da mu je utvrđena dužnost napuštanja Europskog gospodarskog prostora kao i to da je pravomoćnom presudom oglašen krivim za počinjenje prekršaja kažnjivog po Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira. Osim toga, tužitelj je izjavio da neće dobrovoljno napustiti RH, nije imao adresu smještaja ni financijska sredstva.

10. Slijedom navedenog ovaj Sud zaključuje da iz spisa proizlazi da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za određivanje mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u [obrt], sukladno odredbama Zakona o strancima. Pri tome je pravilno ocijenjeno da se svrha prisilnog udaljenja nije mogla ostvariti primjenom blažih mjera, imajući u vidu da je tužitelju prestao zakoniti boravak, da mu je određeno prisilno udaljenje, da je izjavio kako neće dobrovoljno napustiti Republiku Hrvatsku, da nije raspolagao adresom smještaja niti financijskim sredstvima te da njegovo prethodno ponašanje upućuje na postojanje rizika izbjegavanja izvršenja obveze napuštanja Republike Hrvatske.

11. Neosnovani su žalbeni navodi da prvostupanjski sud nije ispitao mogućnost primjene blažih mjera. Iz obrazloženja presude proizlazi da je sud razmotrio svaku od zakonom propisanih blažih mjera te prihvatio ocjenu tuženika da se njima ne bi mogla ostvariti svrha ograničenja slobode kretanja. Okolnost da tužitelj nije suglasan s takvom ocjenom sama za sebe ne čini presudu nezakonitom. Nisu osnovani ni navodi kojima se osporava razmjernost trajanja mjere. Mjera je određena na najdulje dva mjeseca, što je u okviru zakonskog ograničenja, a prvostupanjski sud je pravilno prihvatio obrazloženje da je navedeno razdoblje potrebno radi pribavljanja putne isprave i organizacije prisilnog udaljenja.

12. Pravilna je odluka o besplatnoj pravnoj pomoći budući da iz spisa proizlazi da tužitelj nije podnio zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći u postupku povratka, niti je njegov opunomoćenik bio na popisu pružatelja besplatne pravne pomoći za tu vrstu postupaka. Slijedom toga pravilna je i odluka o troškovima upravnog spora, donesena primjenom odredbe ZUS-a prema kojoj troškove snosi stranka koja je spor izgubila.

13. Žalbeni navodi tužitelja ponovljeni su navodi tužbe čiju je osnovanost pravilnim i potpunim obrazloženjem ocijenio prvostupanjski sud, koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća.

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić