Poslovni broj: Usž-1588/2026-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i Snježane Horvat-Paliska, članica vijeća te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja ĐKEZ, državljanina [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Bermin Meškić, odvjetnik iz Zagreba, Davora Zbiljskog 26, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi naknadnog zahtjeva za međunarodnu zaštitu , odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-53/2026-6 od 13. ožujka 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-53/2026-6 od 13. ožujka 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-03/25-06/11372, URBROJ: 511-01-212-25-6 od 19. prosinca 2025. (točka I. izreke). U točki II. izreke, pogrešno označenoj kao točka V., odlučeno je da se odbija zahtjev tužitelja da se „navedenom kao pružatelju besplatne pravne pomoći, odjetniku ĐK“ isplati 4.000,00 eura za pruženu pravnu pomoć.

2. Rješenjem tuženika kao nedopušten je odbačen naknadni zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga i zbog odluke o troškovima spora. Smatra da prvostupanjski sud nije dovoljno obrazložio presudu i da je samo prihvatio stajališta tuženika. Pogrešno je ocijenjena izjava svjedoka, tužiteljeva prijatelja NKEZ od 2. prosinca 2025. kao nerelevantan novi dokaz . Tužitelj smatra da je za dopuštenost naknadnog zahtjeva dovoljan novi dokaz, iako životna okolnost nije nova. Sud je pogrešno tražio previsok stupanj dokazivanja u fazi ocjene dopuštenosti naknadnog zahtjeva. Tužitelj navodi da je razlika između ranijih navoda u vezi okolnost pod kojima je preminula njegova djevojka (trovanje odnosno premlaćivanje) vezu s kojom mu je branila njena obitelj ne čini tužiteljeve iskaze nevjerodostojnima. Sud pogrešno zaključuje da je naknadi zahtjev za međunarodnom zaštitom podnio radi odgađanja povratka.

3.1. Tužitelj osporava odluku o troškovima spora. Smatra da je ista proturječna jer sud istodobno polazi od toga da je punomoćnik tužitelja pružatelj besplatne pravne pomoći, a zatim zahtjev odbija jer isti nije pružatelj besplatne pravne pomoći. Sud je zamijenio dvije pravne osnove za dosudu troškova, trošak besplatne pravne pomoći koji se isplaćuje po posebnom režimu (prema Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Pravilniku o besplatnoj pravoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite) i trošak zastupanja po punomoći kao trošak upravnog spora (Zakon o upravnim sporovima). Tužitelj navodi da je za zastupanje ovlastio odvjetnika Bermina Meškića temeljem punomoći, ne kao odvjetnika u sustavu besplatne pravne pomoći. Navedeno proizlazi iz tužbe od 7. siječnja 2026. kao i iz sudskog zapisnika o usmenoj raspravi održanoj 9. ožujka 2026. Unatoč tomu, sud je u izreci pobijane presude odlučio kao da se radi o zahtjevu za isplatu odvjetniku kao pružatelju besplatne pravne pomoći, a zatim je u obrazloženju taj isti zahtjev odbio uz tvrdnju da punomoćnik nije na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći. Tužitelj u nastavku žalbe navodi da je prvostupanjski sud previdio da punomoćnik tužitelja nije bio na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći u 2025. kada su poduzimane ranije procesne radnje, dok je u 2026. na navedenoj Listi.

3.2. Tužitelj predlaže ovom Sudu da poništi pobijanu presudu i da sam riješi upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev te naloži tuženiku da naknadi tužitelju trošak upravnog spora, prvog i drugog stupnja.

4. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi osnovanosti iste iz razloga navedenih u obrazloženju svog rješenja i prvostupanjske presude.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 36/24. i 39/26. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je rješenje tuženika doneseno u pravilno provedenom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

8. Na pravilno utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25.; dalje: Zakon) koje je citirao u obrazloženju presude, odbivši tužbeni zahtjev kao neosnovan. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

9. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tužitelj u naknadnom zahtjevu tvrdio da je dostavio novi dokaz, ovjerenu izjavu svjedoka koji potvrđuje da su mu prijetili ubojstvom zbog veze s djevojkom koju je njezina obitelj usmrtila. Sud je prihvatio stajalište tuženika da ta izjava ne predstavlja novi i relevantan dokaz u smislu Zakona jer se radi o privatnoj ispravi čiju istinitost nije moguće provjeriti, ista nije potkrijepljena drugim objektivnim dokazima. Osim toga, izjava sadržajno uglavnom ponavlja navode iz ranijeg postupka, a proturječna je prijašnjim iskazima tužitelja o načinu smrti djevojke (trovanje nasuprot premlaćivanju). Na raspravi je tužitelj izjavio da nije prijavio prijetnje policiji u [adresa], da nakon odlaska iz [adresa] više nije primao prijetnje te da je međunarodnu zaštitu zatražio nakon isteka radne dozvole.

10. Uvidom u presudu utvrđeno je da je sud odbio zahtjev za besplatnu pravnu pomoć s obrazloženjem da je tužitelj sam izabrao odvjetnika koji nije na popisu pružatelja besplatne pravne pomoći za postupke međunarodne zaštite.

11. Žalbeni navodi tužitelja ponovljeni su navodi tužbe čiju je osnovanost pravilnim i potpunim obrazloženjem, koje ovaj Sud u potpunosti prihvaća, otklonio prvostupanjski sud. Tužitelj, sukladno pravilima o teretu dokazivanja u upravnom sporu, nije učinio vjerojatnim svoje tvrdnje. Prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da pisana izjava svjedoka od 2. prosinca 2025. ne predstavlja novi dokaz u smislu članka 47. Zakona koji bi mogao dovesti do drukčije odluke o naknadnom zahtjevu. Naime, sadržaj navedene izjave odnosi se na iste činjenične okolnosti koje je tužitelj iznosio već u prethodnom postupku, dok sama okolnost da su raniji navodi naknadno potkrijepljeni izjavom treće osobe ne znači da je riječ o novim činjenicama ili dokazima odlučnim za dopuštenost naknadnog zahtjeva. Sud je pritom imao u vidu i nedosljednosti u navodima tužitelja u vezi bitnih okolnosti događaja, zbog čega nije bilo osnove zaključiti da dostavljena izjava bitno mijenja ranije utvrđeno činjenično stanje. Neosnovani su i žalbeni navodi o bitnim povredama postupka, budući da pobijana presuda sadrži jasne i dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, koje ovaj Sud u cijelosti prihvaća.

12. Odluka prvostupanjskog suda da odbije zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora je osnovana. Međutim, ne iz razloga navedenih u obrazloženju presude. Naime, među strankama je nesporno da je odvjetnika Bermina Meškića za zastupanje u ovom sporu tužitelj izabrao te da ga je navedeni odvjetnik zastupao po punomoći, a ne kao odvjetnik u sustavu besplatne pravne pomoći . Slijedom navedenog, budući da je tužbeni zahtjev odbijen, pravilnom primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a koji propisuje da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, trebalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora. Okolnost da je u izreci pobijane presude navedeno da se radi o zahtjevu za isplatu odvjetniku kao pružatelju besplatne pravne pomoći nije od utjecaja na zakonitost odluke. Tužitelj nije uspio u sporu, odvjetnik ga je zastupao kao izabrani odvjetnik i kao takav nema pravo na temelju naprijed citirane odredbe ZUS-a na naknadu troškova spora. Žalbeni navod da je opunomoćenik tužitelja na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći nije od utjecaja na osnovanost njegova zahtjeva za naknadu troškova. Naime, nesporno je da tužitelja u sporu nije zastupao opunomoćenik imenovan sukladno odredbama Pravilnika o besplatnoj pravoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine", 140/15., 155/22.). Tužitelj je odvjetniku dao punomoć za zastupanje i na navedeno zastupanje primjenjuju se odredbe ZUS -a. Dakle, u odnosu na odluku o troškovima, eventualne nepreciznosti u obrazloženju prvostupanjske presude nisu od utjecaja na zakonitost donesene odluke.

13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanima i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari.

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS -a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda (točka I. izreke).

15. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, obzirom da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe.

U Zagrebu 8. srpnja 2026.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić