Poslovni broj: Usž-1866/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Nenad Dianić, odvjetnik u Ivanić Gradu, Savska 28. OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4896/2024-10 od 19. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-4896/2024-10 od 19. veljače 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje i oglašivanje ništavim rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II- 410-18/24-01/495, urbroj: 513-04-24-2 od 1. listopada 2024. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 1. listopada 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske-Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostava Ivanić-Grad, klasa: UP/I-410- 23/2019-02/763, urbroj: 513-07-22-08/2024-10 od 15. srpnja 2024. kojim je poništeno rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagrebačke županije, Ispostave Ivanić-Grad, klasa: UP/I-410-23/2019-02/763, urbroj: 513-07-22- 08/2020-03 od 10. prosinca 2022. te je tužitelju za 2018. godinu utvrđen dohodak od samostalne djelatnosti, odnosno ukupni godišnji dohodak u iznosu od 18.342,30 eura, ukupni osobni odbitak u iznosu od 6.052,16 eura te godišnja porezna osnovica u iznosu od 12.290,14 eura na koju je utvrđena godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 3.008,62 eura, ukupno plaćeni porez i prirez u iznosu od 0,00 eura te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 3.008,62 eura.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. U bitnom smatra da su odlučne činjenice u postupku nepravilno i nepotpuno utvrđene te nije pravilno primijenjeno materijalno pravo. Prigovara što prvostupanjski sud ne obrazlaže iz kojih razloga je odbio tužbeni zahtjev te zašto ne prihvaća dokazne prijedloge tužitelja. Smatra pogrešnim obrazloženje prvostupanjskog suda da je porezno tijelo pravilno postupilo sukladno uputi iz presude Us l-495/2021 od 14. prosinca 2022. te je pogrešan navod da tužitelj u predmetnom poreznom razdoblju nije iskazao sve primitke niti je točno i uredno vodio poslovne knjige. Smatra da sud pogrešno zaključuje da je tuženik pravilno sukladno članku 92. stavku 2. točki 2. Općeg poreznog zakona izvršio procjenu porezne osnovice i dohodak od samostalne djelatnosti. Ističe da je sud neosnovano odlučio postupak provesti bez održavanja rasprave zbog čega je tužitelju onemogućeno dokazivanje u upravnom sporu te potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja. Predlaže da Sud usvoji žalbu, ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovni postupak. Potražuje i trošak za sastav žalbe.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći na ništavost po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24. i 39/26.), ovaj Sud je utvrdio da nisu osnovani žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
7. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u ponovnom postupku proveden porezni nadzor kod tužitelja koji je obavljao djelatnost taksi službe, o čemu je sastavljen Zapisnik od 19. svibnja 2023. U provedenom postupku nadzora je uvidom u podatke Centra za vozila Hrvatske d.d. utvrđeno da je tužitelj u 2018. godini za obavljanje djelatnosti taksi službe imao na korištenju devet vozila. Također je utvrđeno da je tužitelj u poslovnim knjigama iskazao primitak za razdoblje od 31. prosinca 2018. do 31. svibnja 2018. ostvaren obavljajući djelatnost sa četiri vozila, a od 1. lipnja 2018. do 31. prosinca 2018. primitak ostvaren sa šest vozila iz čega proizlazi da tužitelj nije iskazao sve ostvarene primitke odnosno da ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno.
8. Stoga obzirom da tužitelj nije iskazao primitke za sva vozila koja su korištena za obavljanje taxi djelatnosti u 2018. godini te zbog toga porezno tijelo nije moglo utvrditi poreznu osnovicu odnosno dohodak od samostalne djelatnosti kao razliku između poslovnih primitaka i poslovnih izdataka za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2018. na temelju poslovnih knjiga i dokumentacije poreznog obveznika, pa je visina poslovnih primitaka od samostalne djelatnosti za 2018. godinu utvrđena procjenom sukladno članku 92. stavku 2. točki 2., stavku 3., točki 2. i stavku 5. istog članka Općeg poreznog zakona.
9. Odredbom članka 92. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16. – 152/24.) propisano je da ako porezno tijelo ne može utvrditi poreznu osnovicu na temelju poslovnih knjiga i evidencija, mora je procijeniti. Stavkom 2. istog članka propisano je da će porezno tijelo procijeniti poreznu osnovicu : 1. ako porezni obveznik ne može predočiti knjige ili evidencije koje je dužan voditi prema poreznim zakonima, 2. ako porezni obveznik ne izdaje propisane račune ili ne vodi poslovne knjige točno, uredno i pravodobno, 3. ako porezni obveznik podatke za oporezivanje ne može dokazati vjerodostojnom dokumentacijom, 4. ako porezni obveznik odbije sudjelovati u poreznom postupku ili onemogućava provedbu poreznog postupka, 5. ako porezni obveznik koji vodi podatke u elektroničkom obliku ne postupi u skladu s odredbom članka 67. ovoga Zakona.
10. Dakle, tuženik je u provedenom nadzoru nad tužiteljem utvrdio da stvarni opseg korištenja vozila nije u skladu sa evidentiranim primicima iskazanim u knjizi primitaka i izdataka, slijedom čega mu je pravilno sukladno članku 92. stavku 2. točki 2. Općeg poreznog zakona izvršena procjena porezne osnovice i dohodak od samostalne djelatnosti.
11. Na drukčije rješenje predmetne upravne stvari ne utječe niti prigovor tužitelja kojim prigovara neodržavanju rasprave pred prvostupanjskim sudom. Ovo iz razloga jer je odredbom članka 98. stavka 1. točke 4. Zakona o upravnim sporovima propisano da sud može riješiti spor bez rasprave, ako tužitelj osporava samo primjenu prava, činjenice su nesporne, a stranke u tužbi ili odgovoru na tužbu izričito ne zahtijevaju održavanje rasprave. S obzirom da nisu sporne naprijed navedene pravno -odlučne činjenice, a tužitelj nije izričito zahtijevao održavanje rasprave, to neodržavanjem rasprave pred prvostupanjskim sudom nije povrijeđena navedena odredba Zakona o upravnim sporovima.
12. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
13. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
14. Budući da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga odbijen je i zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
