Poslovni broj: Usž-1037/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Varaždina, Gradonačelnika, Trg kralja Tomislava 1, OIB: 13269011531, radi ocjenjivanja službenika, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3125/2024-9 od 3. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-3125/2024-9 od 3. veljače 2025.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Varaždina, Gradonačelnika, klasa: UP/I-119-02/24-01/117, urbroj: 2186-1-04-01/3-24-2 od 17. lipnja 2024.
2. Osporenim rješenjem tuženika tužitelj, voditelj Odjela za unutarnju reviziju Grada Varaždina, ocijenjen je za razdoblje od 1. siječnja do 31. prosinca 2023. ocjenom "zadovoljava".
3. Protiv označene presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj u bitnom ističe da je u tužbi detaljno obrazložio sve sporne okolnosti povezane s nezakonitošću osporenog rješenja, koje prvostupanjski sud u potpunosti zanemaruje. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da u postupku ocjenjivanja i vrednovanja rada voditelja Ustrojstvene jedinice za unutarnju reviziju isključivo treba primijeniti članak 95. stavak 2. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", 86/08., 61/11., 4/18., 96/18. i 112/19.) koji uopće ne spominje poslove unutarnje revizije, dok se odredbe posebnog zakona, i to Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru ("Narodne novine", 78/15. i 102/19.) u potpunosti ignoriraju. Navodi da prvostupanjski sud ne prihvaća njegovu tvrdnju da nije bio uključen u prethodni postupak ocjenjivanja i vrednovanja svog rada pa se takav zaključak prvostupanjskog suda temelji na nepotpuno utvrđenog činjeničnom stanju i ignoriranju navoda iznesenih u tužbi. Tužitelj smatra kako je ocjena "zadovoljava" paušalna i donesena bez potrebnog obrazloženja utemeljenog na unaprijed utvrđenim mjerljivim kriterijima i bez pripadajućih analitičkih podloga. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi osporenu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio mjerodavno pravo te predlaže da se odbije žalba i potvrdi prvostupanjska presuda.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda osporava.
7. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je postupak ocjenjivanja službenika i namještenika Grada Varaždina za 2023. pa tako i za tužitelja proveden u skladu s člancima 94. do 97. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Prvostupanjski je sud u obrazloženju presude dostatno obrazložio da se i na tužitelja kao voditelja Ustrojstvene jedinice za unutarnju reviziju, prilikom ocjenjivanja primjenjuju odredbe navedenog Zakona, a ne odredbe Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru, budući da taj propis ne uređuje ocjenjivanje unutarnje revizije.
8. Iz provedenog postupka ocjenjivanja proizlazi da je tužitelj prema svim kriterijima za ocjenjivanje službenika ostvario 180 bodova te je za tužitelja predložena ocjena "zadovoljava". Uvidom u navedeni Obrazac ocjenjivanja proizlazi da je tužitelj isti potpisao te da nije imao primjedbi na predloženu ocjenu pa je u pravu prvostupanjski sud kada ističe da se ne može prihvatiti navod tužitelja da nije bio uključen u postupak ocjenjivanja, budući da suprotno proizlazi iz podataka spisa predmeta.
9 Slijedom svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud imao osnove ocijeniti zakonitim rješenje tuženika, koje je doneseno u granicama ovlasti i sukladno svrsi radi koje je ta ovlast dana, zbog čega je osnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
10. Osporena presuda ne može se ocijeniti nezakonitom iz razloga koje tužitelj navodi u žalbi, budući da je prvostupanjski sud za svoju odluku naveo obrazložene i argumentirane razloge utemeljene na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
11. Trebalo je stoga, temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
