Poslovni broj: Usž-640/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TENA d.o.o., Sjeverna vezna cesta 42, Slavonski Brod, OIB: 53448617173, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi trošarine na energente, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1250/2024-7 od 28. studenoga 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1250/2024-7 od 28. studenoga 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-471-01/22-01/218, urbroj: 513-04-24-2 od 17. rujna 2024.
2. Predmetnim osporavanim rješenjem odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Osijek, Carinskog ureda Slavonski Brod, klasa: UP/I-410-19/19- 43/110, urbroj: 513-02-7058/26-22-158 od 3. svibnja 2022., kojim je tužitelj kao porezni obveznik dužan platiti iznos od 6.088,99 kn na ime trošarine za energent plavi dizel na trošarinsku osnovicu od 1.770 litara u visini od 3.060,00 kn/1000 litara, plavi dizel, jer je provjerom ispunjavanja uvjeta za izdavanje odobrenja za poslovanje energentima 13. rujna 2019. na BP Stari Mikanovci u Starim Mikanovcima utvrđeno da je navedena količina plavog dizela skladištena u spremniku S3 bila predmetom nezakonitog postupanja.
3. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu, iz svih zakonom propisanih razloga, te ističe kako je već u žalbi na prvostupanjsko rješenje nadležnog carinskog ureda, a i upravnoj tužbi, navodio da u postupku u kojemu je utvrđena porezna obveza po osnovi trošarine prije izdavanja poreznog rješenja za trošarine nije mu dana nikakva mogućnost izjašnjavanja o činjenicama na kojima se temelji obračun trošarine u pobijanom prvostupanjskom rješenju. Nadalje, prvostupanjsko tijelo tuženika tužitelju nije uručilo obavijest o poreznom nadzoru, s njim nije obavilo zaključni razgovor i nije sastavilo zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru, a što je sve bilo, prema mišljenju tužitelja, dužno u skladu s odgovarajućim odredbama Općeg poreznog zakona. Nadalje prilikom obavljenog očevida 13. rujna 2019. nisu utvrđene nikakve nepravilnosti i nije utvrđeno nikakvo nezakonito postupanje u predmetima oporezivanja koje su dovele do obračuna trošarine. Nepravilnosti su utvrđene utoliko što je tužitelj na predmetnoj benzinskoj postaji započeo poslovati prije dobivanja posebnog odobrenja za poslovanje s predmetima oporezivanja, ali mu radi toga nije obračunata trošarina u pobijanom prvostupanjskom rješenju. Zbog poslovanja bez dobivanja posebnog odobrenja nadležni carinski ured mu je posebnim rješenjem odredio upravnu mjeru privremene zabrane obavljanja djelatnosti. Tužitelj ističe da je prvostupanjsko tijelo upravni postupak povodom zahtjeva prednika tužitelja od 8. kolovoza 2019. za izdavanje posebnih odobrenja za poslovanje s energentima, a nakon dobivenih rezultata analize uzoraka i mišljenja o razvrstavanju robe prema tarifnoj oznaci proširilo i na porezni nadzor, ali da o tome nije obavijestilo prednika tužitelja niti je postupak provelo prema postupovnim pravilima navedenim u Općem poreznom zakonu. Nadalje, tužitelj ističe kako se prvostupanjski sud nije očitovao niti na jednu primjedbu koju je iznio u upravnoj tužbi po pitanju nedostataka u provođenju i iskazivanju rezultata laboratorijske analize uzoraka energenata od strane carinskog laboratorija. Ističe kako je iznio veoma konkretne razloge zašto smatra da rezultati primarne analize koju je proveo carinski laboratorij nisu vjerodostojni i zakoniti te da se iz takvih rezultata ne mogu izvoditi nikakvi zaključci o nepravilnosti na strani tužitelja. Naglašava da svrha superanalize nije da ispravi nepravilnosti primarne analize nego da se njome dobiju rezultati koji će se usporediti i moći usporediti s kvantitativnim rezultatima primarne analize koji naravno trebaju biti provedeni prema propisanim normama, a sami rezultati iskazani u jedinicama mjere koje te norme propisuju. Kako carinski laboratorij nije naveo kako je rezultate preračunao u jedinicu mjere prema kojoj je on iskazao rezultate svog ispitivanja pa je time nemoguće izvršiti usporedbu s rezultatima koje će dobiti drugi ispitni laboratorij pravilnom primjenom iste metode ispitivanja i pravilnim prikazivanjem rezultata u jedinici mjere koje ta metoda propisuje. U prilogu žalbe dostavlja primjer rezultata ispitivanja drugog laboratorija gdje je vidljivo da su rezultati prikazani u skladu s normom. Sukladno svemu, predlaže poništiti prvostupanjsku presudu u cijelosti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) u dijelu u kojem je osporavana žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz spisa predmeta proizlazi kako je prednik tužitelja 8. kolovoza 2019. podnio zahtjev za izdavanje posebnog odobrenja za poslovanje s energentima za pogon puštenim u potrošnju na lokaciji BP Stari Mikanovci, Kolodvorska 138, Stari Mikanovci. U skladu s odredbom članka 114. stavak 1. Zakona o trošarinama („Narodne novine“ 106/18., 121/19. i 144/21.), na koje odredbe se pravilno poziva prvostupanjski sud, dana 13. rujna 2019. obavljen je očevid na benzinskoj postaji u Starim Mikanovcima, kao nova lokacija na kojoj porezni obveznik posluje, a kako bi se utvrdilo da li porezni obveznik (tužitelj) ispunjava zakonski propisane uvjete za izdavanje posebnog odobrenja. Prilikom obavljanje očevida utvrđeno je da je prednik tužitelja započeo s poslovanjem plavim dizelom 12. rujna 2019. kada je prodano 50 litara plavog dizela slijedom čega je nedvojbeno utvrđeno da je porezni obveznik na predmetnoj lokaciji započeo s radom prije izdavanja odobrenja nadležnog Carinskog ureda Slavonski Brod, o čemu je sačinjen zapisnik o očevidu od 13. rujna 2019. te je doneseno i rješenje o privremenoj zabrani obavljanja djelatnosti od 13. rujna 2019. a istog dana je izvršeno i pečaćenje spremnika. Nadalje, istog dana izvršeno je i uzorkovanje robe zatečene u spremniku, između ostalih i spremnika broj S3 za robu trgovačkog naziva plavi dizel, o čemu je sačinjen zapisnik o uzimanju uzoraka od 13. rujna 2019. Uzeti uzorak poslan je na analizu u Središnji ured Sektora za carinski sustav, Službu za carinski laboratorij. Nakon provedene analize utvrđeno je da je uzorak robe plavi dizel plinsko ulje s masenim udjelom sumpora većim od 0,002% ali ne većim od 0,1% što ne sadrži bio dizel, a sadrži Solvent Yellow 124 u koncentraciji između 6 i 9 mg/l. Također, utvrđeno je da se uzorkovana roba razvrstana u tarifnu oznaku 27101947.
8. U skladu s utvrđenim činjeničnim stanjem pravilno prvostupanjski sud ne smatra osnovanim navode tužitelja kako je u konkretnom slučaju proveden porezni nadzor o kojem nije obaviješten te da nije sastavljen zapisnik o poreznom nadzoru obzirom da iz dokumentacije priložene spisu tuženika proizlazi kako je očevid prilikom kojeg je utvrđeno nezakonito postupanje predmetima oporezivanja trošarinom na energente obavljen u postupku pokrenutom povodom zahtjeva prednika tužitelja za izdavanje posebnog odobrenja za poslovanje s energentima. Kako je, dakle, obavljen očevid na lokaciji BP Stari Mikanovci radi utvrđivanja ispunjavanja uvjeta tijekom kojeg su utvrđene nezakonitosti u postupanju s energentima, što je potvrđeno i rezultatima provedene analize, pravilno je u skladu sa odredbama Zakona o trošarinama tužitelju obračunata trošarina u iznosu kako je određeno prvostupanjskim rješenjem.
9. Nadalje, tužitelj neosnovano osporava provođenje analize od strane Carinskog laboratorija. Naime, analitičkim izvještajem broj: 745/19 od 10. listopada 2019. utvrđeno je da se radi o tarifnoj oznaci 27101947, što ne odgovara tarifnoj oznaci 2710194390, kako je to deklarirano na trgovačkoj dokumentaciji dobavljača, sve detaljno obrazloženo u prvostupanjskom rješenju. Pored navedenog, tužitelj je u tijeku upravnog postupka upoznat o pravu na podnošenje prijedloga za superanalizu, no kako nesporno proizlazi iz dokumentacije spisa predmeta, tužitelj je propustio u propisanom roku podnijeti potpuni prijedlog za superanalizu stoga je predmetni prijedlog odbačen rješenjem od 14. studenoga 2019. Vezano uz primjer rezultata ispitivanja drugog laboratorija kojeg dostavlja uz žalbu tužitelju se ističe kako se sukladno odredbi članka 130. stavak 3. ZUS-a u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice pa niti s tim u svezi prilagati novi dokazi.
10. Sukladno navedenom prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Prvostupanjska presuda temelji se na pravilno primijenjenom materijalnom pravu te je u obrazloženju presude prvostupanjski sud dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku.
11. Kako tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude niti je ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
