Poslovni broj: Usž-2137/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Davor Petrović, odvjetnik u Osijeku, Kardinala A. Stepinca 4, protiv tuženika Odbora za državnu službu, Palmotićeva 5, Zagreb, OIB: 58831547726, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-533/2025-6 od 4. veljače 2026., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-533/2025-6 od 4. veljače 2026.
Obrazloženje
1. Rješenjem prvostupanjskog suda u točki I. izreke obustavljen je upravni spor, u točki II. izreke naloženo je tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura u roku od 30 dana od pravomoćnosti ovog rješenja te je u točki III. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora u preostalom iznosu od 1.250,00 eura.
2. Tuženik žalbom osporava točku II. izreke rješenja te ističe kako je nesporno drugostupanjsko tijelo riješilo žalbu tužitelja izvan propisanog roka, međutim, smatra da je prvostupanjski sud propustio razmotriti opravdanost, odnosno nužnost zastupanja, a time i opravdanost dosuđenog troška. Navodi kako je potrebno uzeti u obzir da je u slučaju tužbe zbog šutnje uprave uspjeh u sporu za tužitelja jedini mogući ishod u kojem je naplata troškova zastupanja sigurna neovisno o opravdanosti istog. Tužitelj je podnio tužbu radi šutnje uprave, ali ne želi ocjenu zakonitosti upravnog akta kojim je meritorno odlučeno o pobijanom rasporedu tužitelja, jer nije proširen tužbeni zahtjev niti je podnio novu tužbu, već želi samo trošak upravnog spora koji je obustavljen. Smatra da sastavljanje tužbe po odvjetniku zbog šutnje uprave nije nužno ni opravdano jer se radi o pokretanju vrlo jednostavnog upravnog spora koji tužitelj ne može izgubiti i koji je mogao pokrenuti podnošenjem tužbe usmeno na zapisnik sudu bez ikakvih troškova. Tuženik zaključuje da se ne radi o legitimnoj uporabi prava, slijedom čega tužitelju ne pripada pravo na naknadu troškova prema odredbi članka 147. stavak 8. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24., 39/26. - dalje u tekstu: ZUS).
3. Tužitelj, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je tužba tužitelja podnesena radi šutnje uprave, odnosno jer o njegovoj žalbi izjavljenoj na rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Središnjeg ureda, Klasa: UP/I-112-01/7-01/445, Urbroj: 513-07-21-08-21-11 od 4. svibnja 2021. nije riješeno u zakonom propisanom roku.
6. U tijeku upravnog spora pokrenutog zbog šutnje tuženik je odlučio o izjavljenoj žalbi rješenjem Klasa: UP/II-112-07/21-01/561, Urbroj: 566-01/14-25-4 od 26. lipnja 2025.
7. Člankom 144. stavkom 1. ZUS-a propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora.
Prema stavku 2. članka 144. ZUS-a troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu. Člankom 147. stavkom 6. ZUS-a propisano je da ako je spor obustavljen nakon što je tuženik postupio po tužbenom zahtjevu, tužitelj ima pravo na naknadu troškova spora.
8. U konkretnom upravnom sporu tužitelj je uspio sa tužbom radi šutnje uprave, budući da je tuženik nakon podnošenja tužbe, odnosno tijekom spora odlučio o žalbi koja nije bila riješena u roku, dakle, podnošenjem tužbe utjecao je na javnopravno tijelo da postupi na zakoniti način i donese odluku o žalbi izjavljenoj protiv rješenja prvostupanjskog tijela.
9. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da se u konkretnom slučaju radi o jednostavnoj tužbi koju je tužitelj mogao podnijeti i usmeno na zapisnik. Na ocjenu opravdanosti troškova upravnog spora za sastav tužbe (članak 144. stavak 1. ZUS -a) nije od utjecaja složenost predmeta u odnosu na koji je spor pokrenut, već je li tužba podnesena u odnosu na zakonom propisani predmet upravnog spora, je li podnesena putem odvjetnika, je li u konačnici stranka uspjela u sporu i je li poduzeta radnja bila opravdana. Imajući na umu da je u konkretnom slučaju tužbom zatraženo donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku (članak 38. stavak 2. točka 2. ZUS-a), odnosno ocjena zakonitosti propuštanja tuženika da u zakonom propisanom roku odluči o redovitom pravnom lijeku tužitelja (članak 3. stavak 1. točka 3. ZUS-a), da je tužitelj iskoristio procesnu mogućnost da ga u sporu zastupa odvjetnik, da je spor zbog šutnje uprave pokrenut opravdano imajući na umu članak 121. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09., 11021.) i da je tužitelj uspio u sporu, to je tuženik u obvezi nadoknaditi mu opravdani trošak nastao u ovom upravnom sporu.
10. Razlozi navedeni u žalbi nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog Suda u odnosu na troškove upravnog spora te tuženik nije doveo u sumnju zakonitost točke II. izreke osporenog rješenja prvostupanjskog suda koje je doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.
11. Sukladno navedenom, trebalo na temelju odredbe članka 135. stavak 1. u vezi s člankom 128. stavak 4. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
