Poslovni broj: Usž-897/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice BO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Marija Lulić, odvjetnica u Zagrebu, Pavla Hatza 10, protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Zagreb, Selska cesta 136, OIB: 02854964989, radi utvrđivanja povrede prava na zaštitu osobnih podataka, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1671/2023-14 od 3. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1671/2023-14 od 3. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Agencije za zaštitu osobnih podataka, KLASA: UP/I-041-02/23- 01/07, URBROJ: 567-02/03-23-01 od 27. lipnja 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 27. lipnja 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice za utvrđivanje povrede prava na zaštitu osobnih podatka kao neosnovan.
3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih žalbenih razloga. U bitnom ističe da obrazloženje presude ne sadrži razloge odbijanja tužbenog zahtjeva , zbog čega se osporena presuda ne može ispitati te je protivna odredbi članka 60. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da prvostupanjski sud nije obrazložio iz kojeg razloga smatra da sama tvrdnja tuženika odnosno HEP d.o.o. ima jaču dokaznu snagu od tvrdnje tužiteljice i još bitnije od primjerka ugovora koji je tužiteljica podnijela, a iz kojeg je jasno da joj je dostavljen samo dio ugovora koji sadrži potpise. Nadalje smatra da prvostupanjski sud u presudi nije naveo iz kojeg razloga smatra da HEP d.o.o. nije povrijedio pravo tužiteljice na informaciju time što je skoro godinu dana odbijao dostaviti ugovor. Tužiteljice ističe da je u predmetnom postupku pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer prvostupanjski sud svoje zaključke temelji isključivo na navodima HEP d.o.o. odnosno tuženika, koji u postupku nisu dostavili n iti jedan dokaz na temelju kojeg bi se moglo utvrditi da je tužiteljici dostavljen cijeli ugovor, a ne samo dio koji sadrži potpise. Nadalje smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to odredba članka 15. Opće uredbe o zaštiti podataka kojom su propisana prava ispitanika, a među navedenim pravima je i pravo na pristup osobnim podatcima. Nadalje osporava i stajalište prvostupanjskog suda da se navedeni ugovor nalazi u fizičkom obliku u spisu i u koji tužiteljica ima pravo izvršiti uvid. Tužiteljica smatra da joj do podnošenja žalbe nije dostavljen ugovor niti joj je omogućeno da isti pribavi o svom trošku. Predlaže ovom Sudu da održi raspravu ako to smatra potrebnim te uzimajući u obzir sve navedeno usvoji žalbu te poništi prvostupanjsku presudu i sam otkloni nedostatke na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tužiteljica predlaže da joj se nadoknade troškovi za sastav žalbe.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da je u konkretnom slučaju odlučna činjenica da je HEP d.o.o. tužiteljici dostavio predmetni ugovor slijedom čega proizlazi da je tužiteljici omogućeno ostvarivanje prava na pristup podatcima iz članka 15. Opće uredbe o zaštiti podataka. Tuženik zaključno ističe da nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pogrešnoj primjeni materijalnog prava i povredi prava tužiteljice na pristup osobnim podatcima pa iz navedenih razloga predlaže da se odbije žalba kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu sukladno odredbi čanka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: ZUS), u dijelu u kojem je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava, niti razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prvostupanjski sud je održao raspravu čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te je nakon izvršenog uvida u spis tuženika i sudski spis odbio tužbeni zahtjev. Nadalje prvostupanjski sud je odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka i tužiteljice kao stranke, smatrajući da je odlučne činjenice moguće utvrditi uvidom u dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i spisu tuženika. U odnosu na navode žalbe ističe se da je odredbom članka 49. stavka 3. ZUS-a propisano da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima te je prvostupanjski sud kako to i proizlazi iz obrazloženja presude obrazložio razloge za odbijanje dokaznih prijedloga tužiteljice.
8. Prvostupanjski je sud uvidom u spis tuženika utvrdio da je tužiteljica 15. srpnja 2021. podnijela zahtjev za ostvarivanjem prava ispitanika protiv HEP Operatora distribucijskog sustava d.o.o. Elektra Zabok u kojem je navela da joj nije dostavljen cijeli Ugovor o pravu služnosti već samo dio ugovora na kojem se nalaze potpisi zbog čega je smatrala da joj je povrijeđeno pravo na pristup podatcima zajamčeni Općom uredbom o zaštiti podataka.
9. Uvidom u očitovanje HEP Operator distribucijskog sustava d.o.o. Elektra Zabok od 17. ožujka 2021. koje je dostavljeno tužiteljici, prvostupanjski je sud zaključio da je navedeno društvo istim očitovanjem na adresu opunomoćenice tužiteljice dostavilo i presliku predmetnog Ugovora o pravu služnosti.Stoga ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim žalbeni navodi tužiteljice da joj je dostavljen samo dio Ugovora o pravu služnosti koji sadrži potpise stranaka, a ne i cijeli ugovor, budući da sporni Ugovor prileži spisu predmeta te je iz istog vidljivo da se sastoji od jedne stranice te potpisa stranaka Ugovora, a koji primjerak Ugovora posjeduje i tužiteljica. Polazeći od navedenog, proizlazi da tuženik odbijanjem zahtjeva tužiteljice nije povrijedio pravo tužiteljice na pristup osobnim podatcima iz članka 15. Opće uredbe o zaštiti podataka, a niti načelo transparentnosti iz članka 12. točka 1. Opće uredbe o zaštiti podataka.
10. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, proizlazi da se prvostupanjska presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu učinjene niti povrede pravila postupka budući da je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, a koje prihvaća i ovaj Sud.
12. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
13. S obzirom da tužiteljica nije uspjela sa žalbom nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
