Poslovni broj: Usž-1077/2026-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Željke Zrilić Ježek i Blanše Turić, članica vijeća, te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na promet nekretnina, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1223/2024-8 od 3. prosinca 2025., na sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1223/2024-8 od 3. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Osporavanom presudom Upravnog suda u Osijeku odbijen je tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-20/23- 01/494, urbroj: 513-04-24-2 od 6. rujna 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Bjelovar, Ispostava Bjelovar, klasa: UP/I-410-20/2022-01/1083, urbroj: 513-007- 07/001-2023-7 od 20. srpnja 2023.
2. Naznačenim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke uvažena je žalba tužitelja, točkom II. izreke poništeno je porezno rješenje klasa: UP/I-410-20/2022- 01/1083, urbroj: 513-007-07/001-2023-3 od 19. travnja 2023. Točkom III. izreke tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnina u iznosu od 50.000,00 eura te je točkom IV. izreke određeno da se na osnovicu utvrđuje porez na promet nekretnina po stopi od 3% u iznosu od 1.500,00 eura.
3. Tužitelj osporava naznačenu presudu u cijelosti iz svih zakonom propisanih razloga te ističe kako je prvostupanjsko tijelo poreznu osnovicu utvrdilo procjenom na temelju kataloških podataka, a ne izlaskom na teren kako bi utvrdili stvarno stanje objekta. Isto je prigovarao poreznim referentima i slikao stvarno stanje kuća i okućnica te je u prigovoru istaknuo da se predmet vrati na ponovni postupak da nadležni izađu na teren i vide stvarno činjenično stanje ili da se izuzme kuća iz procjene veličine 105 m[2] sa dvorištem od 1097 m . Navodi da je morao potpisati da je suglasan sa procjenom. U prethodim prigovorima i žalbama već je dostavio dokaze da je gradio kuću od 105 m[2] , kao i račune za priključke struje, uplatnice za struju, plin i komunalije koje godinama plaća na svoje ime od prvog dana, te dostavlja i uporabnu dozvolu iz koje se vidi da je investitor MP. Dostavlja i punomoć ovjerenu od njegovih sestara kao dokaz o gradnji kuće. Tužitelj smatra da pobijana presuda nije u skladu s navedenim činjenicama i dokazima koji se nalaze u spisu. Stoga, predlaže žalbu uvažiti, poništiti pobijanu presudu u cijelosti i predmet vratiti na ponovni postupak podredno istu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. Iz podataka spisa predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kao i činjenice koje je utvrdio tijekom upravnog spora (članak 49. stavak 3. ZUS-a), a po razmatranju svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke u skladu s odredbom članka 114. stavak 3. ZUS-a, osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a uz razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.
8. Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je temeljem ugovora o darovanju sklopljenog 17. veljače 2022. između VP i IP obje iz [adresa] kao darovateljice i tužitelja kao daroprimatelja utvrđeno da darovateljice daruju, a daroprimac – tužitelj prima na dar nekretnine upisane u zk. uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] [adresa] – [adresa], kč. br. [katastarska čestica], u naravi izgrađeno zemljište sa 48 m[2] , dvorište sa 1097 m[2] , stambena zgrada sa 96 m , stambena zgrada sa 105 m , pomoćna zgrada sa 92 m[2] i kč. br. [katastarska čestica] [adresa], oranica sa 5639 m kojeg su darovateljice suvlasnice u ½ djela. Nadalje, po izjavljenom prigovoru tužitelja prvostupanjsko tijelo je provelo procjenu tržišne vrijednosti darovanih nekretnina, o čemu je sastavljen Zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnine od 6. lipnja 2022., sa kojim sadržajem je tužitelj upoznat te je isti potpisao bez primjedbi, navodeći da se sa utvrđenim vrijednostima u iznosu od 50.000,00 eura za ½ djela stečenih nekretnina u darovnom ugovoru slaže dok posebno navodi kako želi da se izuzme iz porezne osnovice stambeni objekt sa 105 m[2] , za koji objekt navodi da je kuća koju je sam gradio, o čemu dostavlja dokaze o plaćanju režija i priključcima na njegovo ime. Također smatra da je potrebno izvršiti procjenu na terenu temeljem njegovih fotografija jer je kuća trošna i stradala je u Domovinskom ratu.
9. Člankom 4. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“ 115/16., 106/18.) propisano je da je promet nekretnina svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvatskoj, a stavkom 2. iste odredbe propisano je da se stjecanje nekretnine smatra između ostalog darovanje. U konkretnom slučaju, prema ocjeni ovog Suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je navedeni ugovor bio zakonska osnova za stjecanje ½ djela predmetnih nekretnina, obzirom je tužitelj u vrijeme nastanka porezne obveze bio suvlasnik predmetnih nekretnina s darovateljicama u ½ suvlasničkog dijela te mu je i porezna obveza utvrđena upravo za ½ dijela nekretnina koje su bile predmet darovanja. Imajući u vidu da je tužitelj sa darovateljicama suvlasnik u ½ idealnog dijela na predmetnim nekretninama, dostavljeni računi kao i izdana uporabna dozvola nisu dokaz o vlasništvu stambene zgrade površine 105 m[2] , kako to pogrešno navodi tužitelj.
10. Nadalje, prvostupanjski sud se pravilno poziva na odredbu članka 9. Zakona o porezu na promet nekretnina te je izvršen i uvid u zapisnik o procjeni tržišne vrijednosti nekretnina od 6. lipnja 2022., koji je sačinjen upravo po prigovoru tužitelja o nepravilno utvrđenoj tržišnoj vrijednosti stečenih nekretnina, u kojem postupku procjene je sudjelovao tužitelj te je potpisao izjavu da je suglasan sa procjenom dok u tijeku postupka ne dostavlja nikakve nove dokaze kojim bi doveo u sumnju izvršenu procjenu.
11. Kako tužitelj svojim žalbenim razlozima nije s uspjehom osporio zakonitost pobijane prvostupanjske presude, a niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju odredbe članka 135. stavak 1. ZUS-a ovaj Sud žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 8. srpnja 2026.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
